Otkad je ideja Mračne trijade (DT, od eng. Dark Triad) razvijena prije 18 godina, zaokupila je pažnju istraživača i fanova pop-psihologije. Čovječanstvu je uručen alat za procjenu koliko je netko, riječima jednog istraživača, šupak. Mračna trijada se sastoji od tri socijalno nepoželjne karakteristike koje se međusobno razlikuju, ali imaju tendenciju u pojedincima se pojavljivati u… Read More »
Pitanje: “Koliko kolege stručni suradnici psiholozi u dječjim vrtićima uspiju obaviti neposrednog rada s djecom i zašto tako malo? Koji su razlozi ili motivi davanja raznih upitnika odgojiteljima na ispunjavanje i koja je svrha upitnika? Što se radi s rezultatima tih ispitivanja i na koji točno način ista pomažu u poboljšanju kvalitete rada odgojno-obrazovne ustanove?… Read More »
Vizualne iluzije definiraju se disocijacijom između fizičke stvarnosti i subjektivne percepcije predmeta ili događaja. Kada doživimo takvu iluziju, možemo vidjeti nešto čega nema, ili ne vidjeti nešto što je tamo, ili čak vidjeti nešto drugačije od onoga što je tamo. Kako nastaju crteži koji varaju naše oči i umjetnost pretvaraju u stvarnost, pogledajte u kratkom… Read More »
Pitanje čitatelja: „Kako nastaju depresija i anksioznost?“ Odgovor: Postoji više teorija nastanka anksioznosti i depresije, a svaka teorija naglašava neki drugi specifični razlog. No, ono što je važno imati na umu je da u svakom problemu, pa tako i kod anksioznosti i/ili depresije, ne postoji “crno i bijelo”. Dakle, postoji tzv. Biološka osjetljivost, što bi… Read More »
Dodir je društveno ljepilo, veže parove, djecu i roditelje, braću i sestre, kolege na poslu. Kao znak empatije i solidarnosti može pozitivno utjecati na odnos liječnika i pacijenta. Značajan je za razvoj povjerenja, suradnje i funkcioniranje grupe. Najrazvijenije je čulo pri rođenju i prethodi jeziku u evoluciji. Kratkim dodirom podlaktice u trajanju od jedne sekunde stranci mogu komunicirati prosocijalne emocije bitne za suradnju unutar grupa – zahvalnost, simpatiju i ljubav.
Oglašavanje je dio svakodnevnog života, bilo da je to na tržištu rada ili na društvenim mrežama. Pa, iako mislimo da smo kao društvo “otporni” na marketinške trikove, važno je stati i razmisliti o ranjivoj skupini, to jest djeci. Djeca moraju doseći određenu razinu kognitivnog razvoja kako bi prepoznala reklame, a marketinški stručnjaci spretno koriste trikove i tehnike kojima nastoje osigurati da dijete kupi neki proizvod. Pa, iako su te tehnike vrlo suptilne i često uspješne, roditelji mogu pomoći djeci da razviju odgovorno potrošačko ponašanje.
Primarne, sekundarne, ugodne, neugodne, zdrave, nezdrave, pozitivne, negativne… sve su to pridjevi koje koristimo kada opisujemo emocije. Podjela na primarne i sekundarne emocije je jasna – primarne su emocije one koje se javljaju rano u životu, međukulturalno, međurasno i međuspolno su univerzalne – većina ljudi ih osjeća u (otprilike) istim situacijama. Podjela na ugodne i neugodne emocije također je prilično jasna, ali podjela na pozitivne i negativne emocije je nešto teža. Kako bi definirali pozitivnu emociju? Čine li samo ugodne emocije nekakve dobre promjene u nama? Imamo li „koristi“ isključivo od ugodnih emocija?
Identitet je sve ono što osoba o sebi zna da ona jeste, odnosno svijest o tome kakvo jeste, a kakvo nije nečije Ja. Osnova identiteta je slika o sebi – ono što osoba misli o sebi. Za dobru kvalitetu života važno je da osoba ima realističnu sliku o sebi. To bi bila „sredina kontinuuma“ na čijem je jednom kraju obezvrjeđivanje (iskrivljenje stvarnosti u negativnom pravcu), a na drugom precjenjivanje (iskrivljenje stvarnosti u pozitivnom pravcu). Pozicija „Ja ne vrijedim“ patološka je slika o sebi koja se izražava kroz različite oblike autodestruktivnih ponašanja, a prate ju emocije samoprezira, samomržnje, kronični stid, depresivnost i kronična anksioznost.
Sve češće u radnom, obiteljskom i virtualnom svijetu čujemo rečenice poput „ovi milenijalci ne ostavljaju mobitel ni u kupaonici“, ili „mama, ti ne razumiješ da se naljepnice više ne šalju dok se dopisuješ“, ili „ne nalazim zajednički jezik s mlađom ekipom na poslu“. Zapadnjačka ideja generacijskog jaza polako se, najviše putem društvenih mreža, ušuljala u… Read More »
Živimo u novom normalnom. Prečesto u zadnje vrijeme slušamo o novom i starom normalnom. Pa kad smo već na temi, razmislimo na sekundu što znači pojam normalnog. Taj pridjev često koristimo kad opisujemo osobe, pojave, vremena, situacije i mjesta. Rijetko ćemo tražiti sugovornika pojašnjenje na što točno misli kad kaže da netko/nešto (ni)je normalno. Uglavnom… Read More »
