Ulazim u prostoriju i širim nosnice kako bih bolje mogla nanjušiti tuđu grešku, propust ili nerad. Negdje duboko u sebi osjećam da sam bezvrijedna. Zašto bi se itko osjećao vrijednije nego ja, čemu to pravo? Bit ćeš manji od mene, bit ćeš crv koji gmiže po podu, a ja ću te učiniti takvim. Polako ću… Read More »
Još dok sam bila dijete, maštala sam o svom Velikom danu. Sjećam se razdoblja leksikona i spomenara te opisivanja savršene vjenčanice, boje dekoracija, buketa, a sjećam se i kad smo prijateljice i ja sapunom nasapunale ruke do lakta te glumile da smo mladenke i da imamo bijele rukavice. Sada, otprilike 20 godina kasnije, sva maštanja… Read More »
Vrijeme je tekućina Vrijeme je tekućina između pukotina u svemu. Govoriš si da te čeka nešto bolje pa te zato preskače sve dobro po redu. U ruci gužvaš falešni špil, broj koji nikad ne izvuku. Čekaš trome udove vremena da udijele znak pažnje ili odobrenja, signal za prestanak opsadnog stanja. Na ulicama vrebaju sjene u… Read More »
Već prva istraživanja krajem 19. stoljeća predlažu da psihološki faktori mogu utjecati na tjelesni i kognitivni razvoj djece, no tek nakon 2. svjetskog rata, bilježeći iskustva velikog broja prognane i napuštene djece, opažene su promjene u njihovom ponašanju i kognitivnim vještinama nakon doživljenog nasilja, gubitka bliskih osoba, izloženosti nedaćama, gladi i teškim uvjetima (Putnam 1997.).… Read More »
Svakome se barem jednom u životu dogodilo da se, čitajući odličnu knjigu, gledajući dobar film ili TV seriju emocionalno vezao za jedan od fiktivnih likova. I dok je bilo očekivano da se radi o liku koji je junak priče, sve češće se događa da su stvarni junaci – antijunaci. Oni su likovi koje poželiš u… Read More »
U prostoriji je ostalo još onih nekoliko parova koji uvijek posljednji odlaze. Konobar strelja pogledom polirajući čaše. Stolice na praznim stolovima su već okrenute nogama prema stropu, kurvinski. Da li to samo ja vidim ruganje u tim široko uzdignutim drvenim nogama ili je to neki perfidni način kako mi se konobar nabacuje? Kazaljka na kazaljci.… Read More »
Krivim Zvijezde što su se toliko udaljile od mene i mog sićušnog tijela. Sigurno im izgledam beznačajno, gotovo nevidljivo. Zar sam postala manja od makovog zrna? Kako godine prolaze, sve mi se više čini da se i udaljenost između tih zapanjujućih nebeskih tijela i mene povećava. Zvijezde mi se više ne čine Zvijezdama, a i… Read More »
Kako je izgledalo udvaranje u doba kada smo živjeli u pećinama? Muškarcu je kod žene najvažniji bio fizički izgled, odnosno ona je morala imati konfiguraciju tijela koja ukazuje na plodnost, poput širokih bokova. S druge strane, muškarac je ženi morao demonstrirati snagu i sposobnost da nju i potencijalnu zajedničku djecu opskrbi hranom te im pruži… Read More »
Što da kaže čovjek koji odlazi? U koji zakutak prašine da se sakrije? Ispod kojeg okvira, iza kojih više rešetaka da se zatvori? Što da kaže čovjek koji misli? Što da kaže čovjek pod težinom vlastite misli? On šuti, svega svjestan, i odlazi još jednom s mučaljivim stijenama posred srca. Svijet, otkad prvi put čovjek… Read More »
Ako kada vas pitaju da opišete sebe, kažete da ste perfekcionista, ako su vas učili da je perfekcionizam poželjan i pozitivan, ako godinama živite u pogrešnom uvjerenju, ako nikada niste zadovoljni svojim učinkom i uvijek težite savršenstvu, onda ste na pravom mjestu. Zaboravite sve što ste mislili o perfekcionizmu kao pozitivnoj osobini i upoznajte njegovu… Read More »
»Nikada ne pitaj kome zvono zvoni; zvoni tebi« jedan je od najglasovitijih stihova engleske književnosti. Te riječi Johna Donnea odražavaju samu srž veze između empatije i brižnosti: tuđa je bol i vlastita bol. Suosjećati s nekim znači i brinuti se.“ – Daniel Goleman: Emocionalna inteligencija Empatija je jedna od najvažnijih životnih vještina. Ona nam pomaže… Read More »
Svjetlo ju je probudilo iz dubokog sna. Iza zatvorenih očiju znala je da se nalaktio na vrata. U stotinki sekunde oslušnula je tišinu. Remetilo ju je meškoljenje malog, toplog tijela pored nje. I njegovo teško disanje s vrata. Ugasio je svjetlo i žustro prišao krevetu. Zaudarao je na razuzdanu noć. I bijes. Uhvatio ju je… Read More »
„Te oči su bile u stanju da gledaju i gledaju i kad bi svaki drugi na svijetu zatvorio oči. Gledala je kao da na zemlji nema ničeg što ne bi bila u stanju da tako gleda, a u stvari se bojala mnogočega.“– E. Hemingway Negdje iza sedam mora bio jednom jedan otok Otkada je znala… Read More »