Kako ti je na poslu? Često znam pitati ljude kako im je na poslu. Za razliku od pitanja ‘Kako si?’, koje najčešće slijedi odmah nakon pozdrava i na koje se bez zadrške tipično odgovara s „Okej“, „Ide“, „Evo guram nekako“ itd., pitanje „Kako ti je na poslu?“ nije puka društvena konvencija. Na njega se uglavnom… Read More »
U gradu u kojem sam se rodila činilo se da je jako važno imati muža. Neudane žene uvijek su mrzovoljne, često je govorio moj tata. Moja učiteljica nije imala muža, a uz to bila je i stara. Ponekad, uglavnom nakon što je na nas, njene učenike, bila ljuta i vikala, rekla bi da smo svi… Read More »
Moje ime je Hrabrost. Napiši ga Velikim slovom jer ja uistinu jesam velika, a ti si potpuno nesvjestan moje veličine. Znaš li da bi bez mene stao svijet? I Ti bi se bez mene prestao kretati i raditi to što upravo radiš. Izgledalo bi to kao da su kazaljke na satu prisilno zaustavljene, a vrijeme… Read More »
Miris lijekova oplahnuo me kad sam ušla sam u bolničku sobu, no pažnju mi je okupiralo izmučeno tijelo koje sam ugledala. Njena plava kosa izgledala je kao posljednji put kad sam je vidjela prije godina koje sam prestala brojati, ali njene oči više nisu imale onu snagu od nekad, a ruke su je odavno izgubile.… Read More »
Jako si voljela životinje i svoju cvjetnu gredicu, penjati se po stablima kako bi ubirala zrele smokve i trešnje, sjediti ispod jabuke u cvatu i čekati da bijela magija njezinih latica dotakne i tebe. Voljela si kopati po zemlji tražeći crve i uprljanim rukama vaditi krumpire, kloniti se kupina na putu ulaska u vrt, trčati… Read More »
Već godinu i pol pandemija koronavirusa naša je svakodnevica. Većina se nas (neki više, neki manje) navikla na dezinfekciju ruku, zaštitne maske, fizičku distancu, smanjen broj ljudi na okupljanjima i na ostale mjere. Možda ćete malo negodovati i prigovarati, ali ćete ipak na kraju dignuti tu masku preko nosa i kupiti namirnice koje su vam… Read More »
Jutros sam uz kruh i mlijeko kupila pištolj. Na polici, umotano u običnu prozirnu foliju, ugledala sam rješenje za mržnju koja se u meni nakuplja godinama. Zamrzila sam te jednog bistrog rujanskog jutra kad se tvoj lik nepozvano pojavio u ogledalu iza mog lica. Bore koje dotad nisam primjećivala na tvom čelu i stazi koja se od nosa… Read More »
Roditi se nije fora, To svatko može, to svatko mora. Ali rasti, To nije lako. Raste se polako, polako, baš polako! Dječja pjesmica Iako smo prije nekoliko godina, izlaskom novog Obiteljskog zakona, dosta raspravljali što je to obitelj i kako ju definirati. Neka uvriježena (točna ili netočna) definicija uključuje odrasle osobe (homoseksualne ili heteroseksualne) i… Read More »
Kad biste sad sjeli sami sa sobom, na miru od zbrke i strke svakodnevnog života, i zapitali se da li je život koji živite trenutno onakav kakav ste željeli živjeti, kakav odgovor biste dobili? Da li biste željeli vratiti vrijeme ili biste napravili iste izbore? Ovo pitanje autentičnosti i življenja života koji želimo proganja me… Read More »
U zemlji mitova i legendi jedina stvarnost je ona koju sami odaberemo. Ja sam odabrala put preko Pustoši do konačnog otkrivenja, a Pustoš me vodila preko pustinjskih dina. Hodala sam po vrućem pijesku, dok mi je vjetar mrsio kosu. Činilo se kao da više nikada neću vidjeti ni travu niti zelenilo šuma. Kamo god sam… Read More »
„Jednostavno moram imati pet“ i „Još samo jedna ocjena mi fali“ nerijetko su rečenice koje se provlače kroz razgovore, kako učenika, tako i studenata, posebice približavanjem kraja školske i akademske godine. Želja za izvrsnošću poticana je još od davnih vremena kroz olimpijsko geslo „Brže, više, jače“ koje je motiviralo natjecatelje na bolje rezultate i veće… Read More »