A trebala je to biti još jedna satira…

By | 04-02-2022
Ivana Marin, mag.psych., autorica teksta

“It’s the end of the world as we know it and I feel fine…’’, pjevao je frontmen REM-a Michael Stipe davne 1987. godine, ne znajući da će se ovi stihovi vrtjeti još desetljećima nakon velikih društvenih promjena u svijetu. Zadnja takva, koja je promijenila svijet naopačke, a kako se čini, tek će ga njene posljedice drastično promijeniti jest pandemija COVID-19. Nakon što su lockdowni, samoizolacije i mirovanje zbog corone ljude detaljno upoznali s Netflixom, za sam kraj pandemijske 2021. godine dotični online streaming servis nokautirao je svoje gledatelje sa crnom satirom “Don’t look up”. Zašto je to bio uspješan nokaut? Jer količina i intenzitet emocija koje se talože tijekom gledanja filma se izmjenjuju od blage frustracije prema užasu i beznađu, a svaka sličnost sa stvarnom društvenom situacijom pretvara satiru u dramu. Ono što je trebalo biti dva i pol sata opuštenog gledanja s kokicama u krilu, pretvara se u osjećaj egzistencijalnog užasa nakon odjavne špice. Reakcije gledatelja bile su podijeljene na izuzetno dobre i izuzetno loše, što će se kasnije pokazati da se može povezati i s uvodnim stihovima Michaela Stipea. No, da krenemo od početka.

Jack na civilizacijskom Titanicu

Nakon otkrića da će komet udariti u Zemlju i dovesti do njenog uništenja, dvoje znanstvenika nastoji upozoriti svijet kakav će ga scenarij zadesiti ukoliko se komet na vrijeme ne skrene s putanje. Njihovi vapaji u početku nailaze na nerazumijevanje političkih vođa, nakon čega se okreću medijima i izlaze u javnost sa svojim upozorenjima. Kada se u radnju upetljaju bogati multimilijarder koji ima sredstva da uništi komet, površna predsjednica države nejasnih moralnih načela, društveni mediji koji zakotrljaju priču kako bi dobili što više klikova i lajkova te nekritična masa ljudi koja “ne vjeruje dok ne vidi”, znanstvenici imaju sve teži zadatak kako ih sve uvjeriti  da na vrijeme spase svijet od kometa. Ono što svakako daje težinu filmu jest jaka glumačka postava zvijezda A kategorije, poput Jennifer Lawrence, Meryl Streep, Timothee Chalameta, Cate Blanchet i Leonarda Di Caprija. Gledajući scene s Di Caprijem na kraju filma, čovjek se ne može oteti dojmu da ovakav film nije mogao proći bez njegovog Jacka (glavni protagonist Titanica, op.a.), gdje gledatelj, umjesto na Titanicu, gleda Di Caprija u potonuću civilizacije. Film je prvotno zamišljen 2019. godine kao satira na račun klimatskih promjena u svijetu, no pandemija je usporila snimanje i premijera filma je pomaknuta za kraj 2021. godine. I tako se, sasvim (ne)očekivano film pretvorio u ogledalo pandemijske civilizacije u kojoj ljudi odbacuju znanstvene istine, izvrću činjenice u svoju korist, izražavaju svoje stavove kroz memeove na društvenim mrežama te iako znaju da je kraj svijeta kakvog su poznavali, oni se i dalje osjećaju “dobro”.

Film pun obrambenih mehanizama

Psihološki, ”Don’t look up” bi se mogao nazvati filmom obrambenih mehanizama. Umanjivanje opasnosti, poricanje ozbiljnosti situacije, humor, obezvrjeđivanje znanstvenih dokaza, neprihvaćanje realiteta i ismijavanje situacije samo su neki od obrambenih mehanizama koji se pojavljuju kroz radnju filma. Treba podsjetiti da oni služe kao strategije koje štite našu ličnost od raspada u stresnim situacijama. Hipotetski, saznanje da će uskoro biti kraj svijeta, sigurno bi jedan dio ljudi odvelo u neku od navedenih strategija. Isto se događa s ljudskim ponašanjem u situaciji pandemije, koja je i dalje opasna, u kojoj nema kontrole ni sigurnosti da do zaraze neće doći, niti točnog predviđanja kako će organizam reagirati na koronavirus. Sve ove činjenice mogu pobuditi nelagodu ako se o njima dubinski razmišlja, stoga je lakše prigrliti neku od strategija kako bi si olakšali stres preživljavanja pandemije. U filmu jedan odvojak radnje naglašava izbjegavanje anksioznosti kroz scene u kojima glavna vijest dana postaje trač o prekidu celebrity para, a zadnja približavanje kometa, koji sa sobom donosi uništenje civilizacije, Zemlji. Kako bi skrenuli pažnju sa surove istine koja budi tjeskobu i nelagodu, ljudi se okreću trivijalnostima koje ih opuštaju. Usporedbe radi, trenutno je 222 milijuna korisnika Netflixa diljem svijeta. Pandemija je uistinu promijenila način na koji se ljudi nastoje othrvati egzistencijalnoj panici. Još jedna odlika ljudskog ponašanja koja se proteže kroz cijeli film, a posebno kroz sam završetak, jest preuzimanje odgovornosti za nastalu situaciju. Dvije trećine filma prati hrpa loših odluka koje umanjuju nadu da će se nešto promijeniti. U trenutku kad to postane prekasno, kad je komet vidljiv svima, kad je scenarij neizbježan, dolazi do ništavila i otupljenosti. Iako je producent Adam McKay zamislio film kao crnu satiru koja je većinu vremena trebala biti humoristična, a tek pred kraj zadati konačni udarac, dogodilo se potpuno suprotno. Radnja filma je počela potvrđivati procese i ponašanja u društvu koja se virtualno i realistično odvijaju upravo sada diljem svijeta. I zbog toga je ovaj film dobio dvojake reakcije publike. Jedan dio gledatelja se lakše složio s idejom da ljudi nisu preuzeli odgovornost na vrijeme i da sad snose posljedice svojih loših odluka. Drugom dijelu publike nikako nije sjela nelagodna poruka koju film nosi sa sobom, a koja se poklopila s pandemijom.

Dobra strana crne satire

Ipak, postoji dobra strana ovog filma. Strahovi se smanjuju kad se o njima razgovara i educira. Određena razina nelagode kojoj su gledatelji bili izloženi može djelovati motivirajuće na buduća ponašanja koja će očuvati okoliš i zdravlje. Osvještavanje i razumijevanje zašto ljudi reagiraju s toliko obrambenih mehanizama može povećati toleranciju i ublažiti osobne stavove. Zaključno, može nagnati ljude da preuzmu odgovornost za svoje ponašanje i izbjegnu mogućnost da još jednom figurativno potonu skupa s Leonardom Di Caprijem. Jer, nada ipak umire zadnja.

Autori Psihološkog prostora koji preporučuju članak: Barbara Paušak, mag. psych.doc. dr. sc. Domagoj Švegar, Matea Jukić, mag. psych. i Hana Mehonjić, mag. psych.

Članak možete prokomentirati na našoj FB stranici:

https://www.facebook.com/psiholoski.prostor/posts/460234409028965