Antijunaci našeg doba

By | 22-07-2021
  • 74
    Shares
Ivana Marin, mag. psych., autorica teksta

Svakome se barem jednom u životu dogodilo da se, čitajući odličnu knjigu, gledajući dobar film ili TV seriju emocionalno vezao za jedan od fiktivnih likova. I dok je bilo očekivano da se radi o liku koji je junak priče, sve češće se događa da su stvarni junaci – antijunaci. Oni su likovi koje poželiš u istom trenutku zadaviti, ali i navijati da sretno dožive kraj radnje. Za njih ne postoje moralne barijere, dapače, oni će ih preispitivati. Njihova višeslojnost i kompleksnost doživljavanja u rasponu od potpune empatije i nježnosti do drskosti, sebičnosti i beskrupuloznosti, pobudit će dvojake osjećaje u čitatelju ili gledatelju. Upravo zbog toga što otvoreno pokazuju svoje nedostatke i slabosti, što plešu po tankoj crti između dobra i zla, anti junaci su postali omiljeni među publikom.  

Kako su stvoreni antijunaci?

No, odakle se uopće iznjedrila ideja antijunaka u suvremenoj kulturi? S obzirom na to da su se prvi antijunaci na ekranu pojavili sredinom 1940-ih, nastali su kao reakcija na nove socijalne procese koji su se javili uslijed Drugog svjetskog rata. Nebrojeni ratovi koji su potresali svijet tijekom prve polovice 20.stoljeća, kao što su Prvi i Drugi svjetski rat, Korejski rat, Vijetnamski rat, pa u konačnici i Hladni rat, doveli su ljude do zaključka da se na neki način trebaju pomiriti s tamnom stranom ljudskog ponašanja. Trebalo je prihvatiti činjenicu da utjecajni ljudi toga doba nisu bili savršeni te da su svojim odlukama možda i u istom trenutku donijeli i dobro i loše ljudskoj civilizaciji. Koncept antijunaka postao je dominantan u drugoj polovici 20.stoljeća u područjima umjetnosti, informacijskih tehnologija, mode i filmske industrije te se počeo znanstveno proučavati kao fenomen.

Nastojeći objasniti privlačnost antijunaka, znanstvenici su se poslužili evolucijskom teorijom životne povijesti. Ona objašnjava na koji način živući organizmi koriste i usmjeravaju svoju energiju kako bi opstali i produžili svoju vrstu. Postoje dvije strategije opstanka, pri čemu strategiju brzog života (ili u prijevodu YOLO – ”you only live once”) karakterizira ulaganje životne energije u rizično ponašanje ovdje i sada, dok se strategija sporog življenja bazira na ulaganju u budućnost. Osobe koje su sklone strategiji brzog života obično imaju kratkoročne planove, češće ulaze u rizična ponašanja i kršenje zakona, ne mogu predvidjeti što će se dogoditi u budućnosti te su impulzivni i prelaze na ”mračnu stranu” ponašanja. ”YOLO” način života se u potpunosti može primijeniti na živote antijunaka. Njihova borba ne proizlazi iz motiva pravednosti i skromnosti već iz osobne osvete ili ljutnje. Nisu vođeni motivom pravde kao superjunaci već osobnom koristi. Publika se više može poistovjetiti s njima upravo zbog toga što nisu savršeni i kroz njih proživjeti  YOLO način života. Istraživanja su pokazala kako se ljudi više usmjeravaju na sadašnjost nakon medijske izloženosti antijunacima te se ti rezultati koriste u marketingu, prodaji i kreiranju javnih stavova. 

Na putu prema dolje

Redatelji Peter Gould i Vince Giligan bili su itekako svjesni popularnosti antijunaka kada su u zvjezdano nebo lansirani prvo seriju ”Breaking Bad”, a zatim i spinoff seriju ”Better Call Saul”. Lik Saula Goodmana povezuje obje serije i objašnjava njegovu karakternu transformaciju odnosno njegovu preteču Jimmyja McGilla. Jimmy je odvjetnik koji je odrastao u sjeni starijeg brata genijalca, stručnjaka za pravo. Njegove sitne nesigurnosti utječu na posao i odnose s partnericom Kim, ali se u istom trenutku kroz šarm i brbljavost izvlači iz svake nevolje u koju se uglavnom sam uvuče. Njegovo moralno lomljenje pri donošenju odluka je toliko ljudski da se gledatelj može lako poistovjetiti s njim, a u isto vrijeme mu želi vikati da je donio krivu odluku. Jimmy McGill je, kolokvijalno rečeno, kao prometna nesreća koju ne možeš prestati gledati.

Antijunaci kao dio suvremene kulture

Osim Goulda i Giligana, i J.K.Rowling nam je podarila poznatog antijunaka. Svi koji su se barem jedanput našli kako se u mislima voze Hogwarts Expressom i pri tom mljackaju Grah sveokusnjak Bertieja Botta (osim ako nisu baš zagrizli onaj s okusom bljuvotine), jednako tako će se brzo sjetiti svog podvojenog osjećaja prema profesoru Severusu Snapeu. Podao, sebičan, gleda samo svoj interes i nije ga briga što će tko misliti o njemu, a opet toliko pun ljubavi prema Harryjevoj majci da je žrtvovao svoj život. Tom činu je prethodilo prvih šest dijelova u kojima je bio omraženi lik. 

Tony Soprano, Lisbeth Salander, Don Draper, Lester Burnham i Deadpool su primjeri drugih antijunaka s TV ekrana.

A jedan antijunak je našao svoje mjesto i u školskoj lektiri. Radi se o dobro poznatom Holdenu Caulfieldu, protagonistu romana ”Lovac u žitu”. Antijunaci su tako postali dio suvremene kulture i književnosti, pripremajući ljude na stvarni svijet i dajući tako novu perspektivu životu.

Autori Psihološkog prostora koji preporučuju članak: doc. dr. sc. Domagoj Švegar, Hana Mehonjić, mag. psych., Matea Jukić, mag. psych. i Azra Klempić, mag. psych..

Članak možete prokomentirati na našoj FB stranici:

Lester Burnham, Lisbeth Salander, Walter White, Severus Snape… nova generacija junaka suvremene kulture su antijunaci. Zašto ih ljudi vole i kako su nastali, pročitajte u tekstu.

Objavljuje Psihološki prostorČetvrtak, 22. srpnja 2021.