Art dnevnici: Buđenje

By | 05-07-2021
Snježana Radetić, autorica teksta

Svjetlo ju je probudilo iz dubokog sna. Iza zatvorenih očiju znala je da se nalaktio na vrata. U stotinki sekunde oslušnula je tišinu. Remetilo ju je meškoljenje malog, toplog tijela pored nje. I njegovo teško disanje s vrata. Ugasio je svjetlo i žustro prišao krevetu. Zaudarao je na razuzdanu noć. I bijes.

Uhvatio ju je za ruku i silovito izvukao iz kreveta. Izgurao ju u dnevnu sobu, raščupanu i snenu. Činilo joj se da je tek zaspala. Dvoje djece u godinu dana može donijeti puno neprospavanih noći. Izgleda kao da nikada ne spavaju u isto vrijeme. Ona se često ulovi kako poput zombija vrluda po stanu. Kao u polusnu obavlja zaostale poslove dok bar jedno dijete spava. A njen muž zaista ne pridonosi obiteljskoj idili. Večeras mu je sigurno opet netko rekao – Ona tvoja ima lijepe noge! ili – Ej, ona tvoja, vozi dječja kolica, ali se voli pokazati! Bogami, ima se šta i vidjeti! To bi bila sasvim dovoljna doza za večerašnje izbacivanje iz kreveta.

Sat je pokazivao 3.05. Gledala je uznemireno u svog čovjeka. Čekala da on prvi progovori jer nije znala čime bi ga mogla dodatno izazvati. Bio je crven u licu, kao i uvijek kad bi pio. Tamne, nemirne oči razrogačio je u suspregnutom bijesu. Kosa mu je bila u neredu. Ubrzano je disao. Prišao joj je blizu. Jako blizu. Osjećala je njegov ustajali dah od cigareta i viskija. Prije oštrih, uvredljivih riječi udario ju je sjekirama svoga pogleda.

Photo by Snježana Radetić

– Ti si obična drolja! Kako da ti djecu povjerim?! Zašto da ti vjerujem?! Ne mogu mirno ni kavu popiti da te netko ne spomene! Pun mi je k… tebe i tvojih prešetavanja! Izigravaš gospođu! Premećeš guzicu po gradu! Zvjeraš naokolo da se pokažeš umjesto da brineš o djeci!

Panično je prebirala po glavi sve situacije koje su mogle dovesti do ovog izljeva. Gdje je danas bila? S kim je razgovarala? Kome se nasmiješila? Nije znala kud bi s pogledom da ga ne razjari. Nije dobro da ga gleda izravno. Ne smije ga niti izbjegavati. Usudi se ipak pogledati ga drsko! U tišini.

– Nećeš ti više mene zajebavati! Ne gledaj me tako! Ne glumi! Kome si danas dala djecu dok si skitala naokolo?!

Nikome. Kome da ih dam?! Znaš da sam cijele dane s njima. Nije mi ni do čega, umorna sam od svega, kakva skitnja! Zaspala sam možda prije pola sata, prvi put danas.

– A je li? Gdje si bila da nisi spavala? Dok djeca spavaju, ti se smucaš naokolo!

U sobi je zaplakalo dijete. Ona je krenula da će ustati, da se izvuče iz tog klinča. On je zakuca u kauč. Nozdrve su mu podrhtavale. U očima je vidjela već poznati prezir. Sve ju je češće susretao takav njegov pogled. Činilo se da je odlučio, bez statističke pogreške, upropastiti joj baš svaki dan koji je nastojala učiniti lijepim. 

Povukla se nazad i tiho rekla:

– Probudit će Petra. Molim te, pusti me da ju uzmem.

U njemu se nešto poljuljalo. Pogled je svrnuo u stranu. Odmaknuo se. Zbunjen. Ona se hitro provukla pored njega. Nije on zbog nje popustio, nego zbog nelagode. Nije htio da ga sin vidi takvoga.

Vratila se s djetetom na grudima misleći da će ju sada ostaviti na miru. Utješila ju je brzo dojkom koju je pohlepno, iz sna, uzela kao da nije nedavno, prije nešto više od sata, jela.

Muškarac je hodao uznemireno od sudopera do kauča. Nestrpljivo očekujući kraj tome prizoru u kojem ona glumi dobru majku, a svaku priliku iskoristi da ga osramoti. Nekad ju je volio zbog njene ljepote i predanosti. Bila je uvijek raspoložena. Samo njegova.

Ali otkad se počela opirati…

– Završi već jednom s tim! Vidiš da spava! Ne izvlači se na nju! Nego reci gdje si bila dosad?!

Photo by Snježana Radetić

Cijedio je riječi kroz zube. Siktao ispod glasa. Ona ga je gledala u nevjerici. ZAR JE ON ZAISTA UVJEREN U TO ŠTO GOVORI? Prišao joj je blizu. Osjetila je njegovu sitnu pljuvačku kako je prska po licu.

– Nećeš ti mene vozati ko majmuna! Ujutro pakiraš svoje kofere i možeš ići odakle si došla!

– Znaš da to nije moguće – tiho je rekla – što bi bilo s djecom?

– S djecom! – vikao je na pet centimetara od nje. – S djecom?! 

Oči su mu postajale sve veće. Podrhtavale okrvavljene. 

– Djeca su ti samo pokriće! Dosta mi je tih priča o djeci! Droljo!

Beba je na njenim grudima tiho spavala. Ona je još tiše zaplakala, nemoćna da objasni. Nije znala što objasniti. Nije imala kome govoriti. Onda je rekla:

– Idemo spavati. Sutra će biti pametnije od večeri.

On ju je pogledao kao da ju prvi put vidi. Oči su mu se otvorile u čuđenju. Nad usnom mu je zatitrao prezir. Skupio je slinu u ustima. Zastao. I pljunuo ju posred lica. Razvratnicu! Ona će njega zvati u krevet! Ona njih hoće plahtom pomiriti! Kakva manipulacija! A onda je pljunuo još jednom. I još jednom.

Tekst je nastao u okviru tečaja kreativnog pisanja “Srce ispunjeno tintom”.

Članak možete prokomentirati na našoj FB stranici:

Psihičko i fizičko nasilje nad ženama tema je koja u posljednje vrijeme dobiva sve više medijskog prostora. Takav oblik…

Objavljuje Psihološki prostorPonedjeljak, 5. srpnja 2021.