Art dnevnici: Hrabrost

By | 21-09-2021
Gordana Samardžija, autorica teksta

Moje ime je Hrabrost. Napiši ga Velikim slovom jer ja uistinu jesam velika, a ti si potpuno nesvjestan moje veličine. Znaš li da bi bez mene stao svijet? I Ti bi se bez mene prestao kretati i raditi to što upravo radiš. Izgledalo bi to kao da su kazaljke na satu prisilno zaustavljene, a vrijeme ipak ide. Kao u bajci o Trnoružici gdje sam ja princ, a vi ljudi usnuli dvorjani i dok vas ne probudim, kao da ne postojite. Toliko sam vam važna.  Rađate se sa mnom, a tako i umirete

I opet me većinu vremena ne možete prepoznati, ni u sebi ni u drugima. Pitam se čime  sam to zaslužila i gdje sam pogriješila.  

Jer sjećam se još onih pradavnih dana s početka vašeg postojanja dok ste živjeli po špiljama i bili lovci i sakupljači. Vjerovali ste kako su hrabri samo očevi koji su morali ubiti životinju da bi prehranili obitelj. Ratnici koji su bili bitke za svoj dom. Tako sam se trudila da me vidite i u Ženi, majci, onoj koja othranjuje i lovca, i ratnika i nove naraštaje majki, tako sam se trudila da i ona sama vidi koliko je bila puna mene dok se borila i brinula, ljubila i praštala. I tako je ostalo do dan danas.

Čudni ste vi ljudi baš. Uvijek me pripisujete samo nekim moćnima i velikima. Prema vašim pogrešnim mjerilima. Pa tako više cijenite lavlju hrabrost od zečje. Slijepi ste pored zdravih očiju. Jer lav je kralj životinja, neprikosnoveni vladar šume,  onaj koji uživa u svom, ponekad i nezasluženom, statusu. Njemu gotovo i nisam potrebna, podrazumijevam se, a često sam tamo zatirana i tek u tragovima. A zec… poslovično predodređen da bude kukavica. Može činiti jaaako velike stvari,  dostojne  divljenja, stvari koje zahtijevaju i predanost i trud pa i veliku dozu mene, a ipak će ostati samo Zec.   

Tako ste i među svojom vrstom napravili razlike, iako se ja bolje osjećam kod onih koji svoju veličinu ne vide, ali itekako znaju cijeniti moju prisutnost. Umori me nekad ta beskrajna igra skrivača s vama. Jer ne trajem kratko niti ću.

Poslušaj me zato ti sada. Ne proživi život misleći da si kukavica. Ne povezuj me samo uz velika djela o kojima čitaš u epovima ili dnevnim novinama. Nisam ja odlika samo posebnih. Ja sam sveprisutna. Prepoznaj me.

Pronađi me u sebi i izvan sebe. Udahni me duboko i dopusti da te pratim u svakom tvom koraku.

Tekst je nastao u okviru tečaja kreativnog pisanja “Srce ispunjeno tintom”.

Članak možete prokomentirati na našoj FB stranici:

https://www.facebook.com/109342307451512/posts/376001814118892/?sfnsn=mo