Zašto maske?
…jer izaći u svijet, ogoljen i nezaštićen, bez maski, za to je potrebna ona hrabrost. Ne obična hrabrost, već ona neka druga. Znaš, ona hrabrost za otvoriti dušu pred svijetom. Za pokazati svoje najskrivenije tajne i potisnute osjećaje. Pokazati i ranjivost i tugu, bol i sve ono čega se bojiš i čega te strah.
Izađeš tako među ljude i prosipaš sve svoje osjećaje, nadanja i želje. A nije to lako, i sama već znaš. Za to treba hrabrosti.
Lakše je odabrati masku, rano jutro pokriti lice, sakriti se duboko u sebe, i ne dozvoliti svijetu da uđe. Pa tako hodati ulicom i prolaziti iz dana u dan.
Ali shvati, tako zatvaraš put i onim dobrim stvarima, onim dobrim ljudima koji će ti donijeti sreću i veselje. Tako stvaraš oko sebe zid da nitko ne može uć. Zatvaraš put za ljubav i za dobrotu.
Jer oni, ti ljudi, oni će prigrliti tvoje lice, tvoje ogoljeno lice, prigliti će i tvoju dušu i ranjivo srce. Oni će postati tvoji ljudi i oni će postati tvoje “maske”. Biti će oni maske koje te štite od ostatka ovog ludog svijeta. A kad si s njima, s njima možeš bit slobodna, slobodna od svih maski, od njihove težine i njihovih okova.
Zato nađi tu hrabrost negdje u sebi, odlučno korakni u svaki novi dan, otvori srce i dušu, nađi svoje ljude. Jer samo ćeš tako naići na sebi slične, one koje će pred tobom skinuti sve svoje maske i predati tebi svoje srce na čuvanje.
Stvori s njima svoj mali svijet gdje ti maske nisu potrebne.
Tekst je nastao u okviru tečaja kreativnog pisanja “Srce ispunjeno tintom”.
Članak možete prokomentirati na našoj FB stranici:
https://www.facebook.com/psiholoski.prostor/posts/430914858627587