Art dnevnici: Ovo smo mi

By | 17-01-2022
Josipa Klepač, autorica teksta

Naše bitke nikada ne prestaju, ne jenjavanju. Svakog dana čujemo tutnjavu topova i podrhtavanje tla. Bubnjeve ponad naših uzavrelih srdaca, što oplakuju današnje gubitke na bojištu. Ali znamo, oh znamo, da će se u kolapsu večeri naša zora ponovno uzdići. Znamo da će prve zrake svjetlosti izbrisati poraze prošle noći i da će nas veliko Sunce učiniti novorođenima.

Ponovno rođenima u bljesku trenutka, i u bljesku mi ponovno nestajemo. Propadamo, kroz tisuće života što ih nemilosrdno trošimo. Mi znamo da se kolo života okreće i da će se navijek okretati. Pada se ne bojimo i dok u njemu umiremo, već maštamo o usponu. O vrhovima planina i oblacima što ih motre. O prijestolju sačinjenog od tisuću zvijezda sakupljenima u pleterima noćnih magova. 

Žudnja, čežnja i samotne noći na stazama puta kojima su samo neki hodili.

Ovo smo mi, koji u porazu vide priliku, koji kroz pukotine vide nutrinu, koji i dalje traže ono od čega su svi odustali.

Vi nas zovete melankolija i u našim glasovima čujete viku. Naša poezija za vas je bol, uhvaćen u neku avangardnu sliku. Vi ne znate, vi ne želite znati da sav taj bol nikada nije bio bol. Ne poznajete snagu što se krije u njegovu vorteksu, smisao i zvijezdu vodilju koji se iz njega rađaju. Uvijek jedan korak ispred, uvijek jedan plan više.

Zaista, naše misli nikada ne klonu.

Mi znamo da ćemo isplivati iz dubine oceana, ako nas njegovi valovi potope. Oh, znamo da ćemo u vjetrovima zablude pronaći nadu što će donijeti vihori sutrašnjice. Mi ne odustajemo, mi se ne predajemo.

Više, dajte nam mnogo više. Uništene želje, srušene snove. Dajte nam pepeo zaboravljene namjere, djelić duše što još uvijek diše.

Ovo smo mi, kojima lome kosti, kojima oduzimaju mir. Ovo smo mi, koji zauvijek budni sanjaju.

Tekst je nastao u okviru tečaja kreativnog pisanja “Srce ispunjeno tintom”.

Članak možete prokomentirati na našoj FB stranici:

https://www.facebook.com/psiholoski.prostor/posts/449226546796418