Art dnevnici: Slon u cirkusu

By | 31-07-2021
  • 313
    Shares
Tanja Pavošević, autorica teksta

Ulazim u prostoriju i širim nosnice kako bih bolje mogla nanjušiti tuđu grešku, propust ili nerad. Negdje duboko u sebi osjećam da sam bezvrijedna. Zašto bi se itko osjećao vrijednije nego ja, čemu to pravo?

Bit ćeš manji od mene, bit ćeš crv koji gmiže po podu, a ja ću te učiniti takvim. Polako ću ti odrezati noge i ruke, samo da ti ostane trup. Pomutit ću ti pamet, ući ću ti u glavu i poremetiti misli. Više nećeš znati tko si, a ja ću te dočekati i reći ti tko si! Također, svi će oko tebe znati ono što ja budem rekla o tebi. U svima njima ćeš vidjet odraz sebe, kakvog ga ja predstavim. Pa što? Ionako je i moj život samo jedna velika predstava, šminkaju me vizažisti, oblače stilisti, fotografiraju profesionalci, sve za lažnu sliku o sebi. Ja se predstavljam za ono što nisam, zašto bi ti znao tko si!

Zašto bi itko bio sretniji od mene? Tko je još na ovom svijetu istinski sretan? Ja nisam, a nećeš ni ti biti. Ionako sam se namučila da dođem do ove pozicije. Nitko ne zna kroz što sam sve morala proći, koje sam sve manipulacije morala izvesti, koliko njih sam morala pogaziti. Sada me zasigurno krivite, no što sam mogla drugo učiniti? Mogla sam birati, biti zgažena ili gaziti. Eh, pa ja sam izabrala ovo drugo. A sad si ti na redu, gmizavče jedan. Zgazit ću te tako da će se rubovi tvoga tijela napuniti organima, a onda će ti koža popustiti i ti ćeš iscuriti van i sve ono što tebe čini tobom. Ponovno ćeš se roditi, ali pod mojom dirigirajućom palicom. Slušat ćeš me kao poslušni pas, a za svaki neposluh ću te kazniti. Samo se probaj opirati, držat ću te kao slona u cirkusu. Ti ćeš cirkusirati, a ja ću ti tijelo vatrom paliti, čisto da osjetim taj miris gareži. Čađavost spržene kože ući će mi u nosnice, napuniti dišni sustav, proći krvotokom do svakog dijela moga tijela. Taj miris punit će me snagom, a ja ću bujati i puniti svoje samopouzdanje jer ću te uništiti, ništavče. A kada mi više ne budeš služio, ostavit ću te kao zgaženog psa na ulici i pronaći novu žrtvu.

Ući ću u prostoriju skrušeno, prikrivajući se sve dok ponovno ne pokažem svoje pravo lice. Znaš, to ti je neprestana igra u kojoj mijenjam uloge od zlostavljača do žrtve i obrnuto. Pitaš se kako to činim? Kada zadovoljim svoju glad, pretvaram se u žrtvu, pripremam teren svojim jadikovanjem i kada je on čist ponovno napadam i prelazim u ulogu zlostavljača.

Tekst je nastao u okviru tečaja kreativnog pisanja “Srce ispunjeno tintom”.

Članak možete prokomentirati na našoj FB stranici:

Osobe koje nanose bol drugima najčešće to rade zbog ostvarivanja moći i uspostavljanja osjećaja kontrole. Takve osobe…

Objavljuje Psihološki prostorNedjelja, 1. kolovoza 2021.