Art dnevnici: Zrcaljenje ljubavi

By | 12-08-2021
  • 242
    Shares
Snježana Radetić, autorica teksta

NEMOJ

i nemoj mi sve odjednom dati

ljubav neće u bescjenje

u malim dozama toplinu

tek četvrtinu poljubaca

nekoliko zagrljaja

prstomet dodira

nahrani me čekanjem

surov je svijet u kojem

nije sve dostupno

dok vrijednosti rastu

smiješane s patnjom

ničega previše za zdrav život

a tebe nikad dovoljno

i nemoj mi sve odjednom dati

ljudi ne razumiju obilje

možda bih zaboravila žudnju

sagorjela čežnju

ili se sprijateljila s navikom

a ja u svojoj neutaživoj neumjerenosti

ne mogu se tebe nadisati

zato pribij me na jastuk

zatomi moje misli

sputaj mi htijenja

i nemoj mi sve odjednom dati

Photo by Snježana Radetić

OBRAZ

ostala sam bez obraza

i ne znam više gdje bih ga tražila

možda su njime platili svoje dugove

ili zastrli sramotu

a možda su ga iz čiste obijesti

odbacili

da ga nikad ne nađem

mogu li nakon svega

pogledati u ičije oči

mogu li strgnuti masku

po kojoj me poznaješ

iščupati sebe iz sebe

i u tvoju naklonost

položiti svoju običnost

mogu li biti sigurna 

da nisi jedan od njih

da ćeš nježno polijepiti 

moje krhotine

i ispuniti me sobom

TRENUTAK

trenutak pred umiranje

zemlja će biti gola

rastvorena beživotna

zvijer u njenoj utrobi

umorna ugašena

nebo će suho zacviljeti

bez ptica bez gromova

posljednji treptaj svega

zauvijek će spasiti

objektiv slučajnog fotografa

 PLIVAČI

nisu putevi i ceste tu 

da njima samo hodamo

kad na njih naiđemo

ceste valja preplivati

u smiraj dana

dok čvorci lijeću jatimice

a srne iz šumarka plaho proviruju

prije no ćuk razbudi noć

preporučuje se:

navući kupaći kostim

glavu zaštititi kapom

oči naočalama

i zagaziti u tok

snažno zamahnuti lijevom 

i plivati poprijeko

prepriječiti se 

crtama i pravcima

zanemariti putokaze

i zabrane

valja nam plivati muški

oštro

ne osvrtati se 

nikako

da nam ne uskrate 

suprotnu obalu ceste

ZRCALJENJE LJUBAVI 

opirem se 

sve dok me ne stignu krhotine

vlastitih otpora 

prigibam se onda do samoga dna

izbliza i sasvim polako 

prebirem ostatke 

primičem ih spoznaji

i pazeći da ih točno

redom uklopim

vraćam oblik svemu poznatome

sve dok nadnesena nad 

svojim odrazom

ne ugledam zacijeljeno nebo 

ako je u meni početni prah

to ja svemir imam i on mene

ako svaka stanica pamti tko sam

u jezgrama je zapisano

sve što jesam

i glib koji me utapa

i oblak što me nosi 

sredina je jedino mjesto 

na kojem mogu postojati

bez protivljenja

raširiti se raspršiti 

ustrajno zrcaliti

Tekst je nastao u okviru tečaja kreativnog pisanja “Srce ispunjeno tintom”.

Članak možete prokomentirati na našoj FB stranici:

Kreativnost predstavlja sposobnost stvaranja novih, originalnih rješenja i smatra se jednom od najsloženijih kognitivnih…

Objavljuje Psihološki prostorPetak, 13. kolovoza 2021.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.