Stiglo je vrijeme kad mogu prigrliti svoje svjetlo. Pogledati se u ogledalo s ljubavlju i reći lako, bez ustezanja: volim te, ludo jedna! Volim što si svoja, neukrotiva i neposlušna. Što se opireš da sačuvaš sebe. Volim kad te rasplače ljepota trenutka jer postoji samo ako je viđena, ako se osjeća i živi, a ti… Read More »
Od svih kaveza u kojima sam živjela, um je daleko najmoćniji. Iako si šapućem da sam slobodna,uhvatim sebe kako glavom među rešetkama, zaustavljena, sanjarim o „što bi bilo kad bi bilo“. I kad je u nekom trenutku život znao biti dobar, ipak je u mom središtu neutješno nešto jaukalo. Nijese to moglo izgovoriti, niti imenovati. I… Read More »
Drage sve, pišem vam ove retke jer smo došli do točke u kojoj moramo promijeniti naše stavove. Vjerujem da se osjećate zbunjeno i napeto, poput mene, i da ste, iako si to ne želite priznati, umorne od trčanja istim živčanim kolopletima. Zajedno smo odrasle i prožele se kao jedno tijelo dok smo utabali putove i… Read More »
Tvoj glas ne šapuće glasno ni nametljivo, već toliko prozračno da je sposoban kao zmija obavijati se oko tijela i njime njihati u svojem ritmu. Svojim stezanjima i opuštanjima upravljaš koja će njegova strana titrati, koliko će brzo srce kucati, koliko svjesno govoriti, što će sljedeće noge činiti. I tako hodamo ti i ja slijepljeni… Read More »
Ima jedna interesantna igra, zove se pikado. U njoj se ogleda cijeli život. Nema dobnih ograničenja. Igraš dok ne izgubiš strelice, dok ih ne slomiš, dok ti ih netko ne ukrade… ili dok ne odustaneš. Možeš se igrati samo radi igre, spontano uvijek ispočetka. Možeš se igrati i radi postizanja cilja. Da strelicu napikiraš ravno… Read More »
Kad bih se vratila na početak, sve bih opet jednakom strašću. Impulzivnost jest nepredvidiva, ali intrigantna jer nećeš unaprijed znati kako će s njome biti. Takvi idu svijetom i diraju što požele, uzimaju što im se svidi, zastanu gdje im je lijepo, kažu kako misle, smiju se kad im se smije, plaču kad im je… Read More »
Protrlja zapešća. Danas su se pojavile dvije nove urezotine, krvavo crvene. Na rubovima već zgrušane. Nagrdile su postojeće ožiljke. Spusti pogled dolje na nožne zglobove ne nadajući se boljem. Današnji končani ples potrajao je duže nego inače. Publika je bila zahtjevna i pomalo divlja.Tražila se karta više. Popravljene šminke, u zadnji čas vratili su ih… Read More »
Borbenost je crvena. Ona vijori na vjetru i razjaruje kao toreadorov plašt. Nemirom izaziva bikove, živa i nesputana. Nasrnut će na nju ne misleći samo zato jer se kreće, jer vrišti usred svega u potrazi za takvima koji će navaliti da ju zaustave. Borbenost je vjetar koji uznemiri sve čega se dotakne u svome pohodu.… Read More »
“Tko si ti?”, konačno se odvažih upitati. Zaustavih se nasred prepunog trga i okrenuh gledajući ga ravno u oči. Ako i ima loše namjere, neće se usuditi učiniti mi nešto nažao među tolikim ljudima. Ovo me neobično biće prati danima. Skrivanje mu nije namjera. Kao da želi biti viđeno. “I zašto me danima slijediš?” Zagonetno… Read More »
Otac ga je tvrdoglavo slamao. Batinama krpao sve njegove nestašluke. Nisu to uvijek bile velike stvari, ponekad nije ni bio kriv, ali bi podnio najteže za ekipu. Remenom, rukom, štapom, otac ne bi birao način, ali nije uspijevao slomiti dječačku radoznalost kojom je ulazio u avanture. Bilo ga je posvuda – po stablima, u krađama,… Read More »
Na zamišljenoj dužini osjećaja, njih su dvoje točke s kojima sve počinje i završava. Unutar njih širok je dijapazon nasumce nabacanih i počesto izmiješanih emocija svih vrsta. On je Sjeverni, a Ona Južni pol na globusima njihovih vlasnika. On je Mrak, Ona je Svjetlost. On je Strah, Ona je Ljubav. Njihove su uloge odvajkada zadane.… Read More »
Na proplanku kraj mora živi stoljetna maslina. Ukopana na istome mjestu od kada zna za sebe nagledala se vjetrova i zima, izlazaka i zalazaka sunca, kiša koje je nekada jedva dočeka živa. Pustila je korijenje duboko tražeći kapi vode u sušnim danima. Odbacila je poneke grane kada se u dugim zimama nije mogla brinuti za… Read More »
Kad na kraju svega vidiš da si tek na početku i da svime što jesi zatvaraš krug jer nema pravoga početka niti kraja. Kad vidiš da je sve služilo jednom jedinom cilju – da te dovede do točke u kojoj jesi. Onda znaš da ništa pod nebom nije bez svrhe. Prepusti se s povjerenjem, bez… Read More »
Tek si ideja. Paučinasta i providna. Začeta tek u budnim snovima. Cjelinom srca. Djelom neformirana. Ni zametak još nisi. Samo skica iskonturirana mekom olovkom Mojim plašljivim kretnjama. Ne može se nešto Stvoriti ni iz čega. Pustom željom Bez nužnih sirovina. Ali slutim ti miris. Golica mi maštu. Ćutim ti podatnost pod prstima. Mojim, nečijim. Ne… Read More »
Emocije su utkane u sve pore naših života. One prate svaki naš udah i izdah, svaku našu kretnju, izgovorenu riječ, neizgovorenu misao. Emocije su esencijalni dio našeg bića. Bez njih bi bili bezlični, prazni, besmisleni. Zašto onda zaključavam neke emocije? Ne dopuštam im da ugledaju svijetlo dana. Sakrivam ih od očiju javnosti. Zavaravam sebe uvjeravajući… Read More »
Tu sam. Egzistiram u zadanom labirintu života čijeg se početka stopostotno ne sjećam, kraj mu ne nazirem niti ga priželjkujem. Mada mi je pred nosom. Unutar njega toliko slijepih sokaka. Vraćanja unatrag. Udaranja u nevidljive prepreke. Ali i vožnji širokim sunčanim avenijama s mnoštvom kružnih tokova iz kojih uvijek postoji više izlaza. Sve svoje početke… Read More »
Iz vlastitog iskustva rekla bih da je, u hijerarhiji i linearnosti, manipulacija sveprisutna. Teško ju je izbjeći. Ako ju iskusiš u djetinjstvu, neminovno ju preuzimaš kao obrazac i pronosiš dalje. Naučeno skrivaš rane pred samim sobom, pred svijetom se pokazuješ jakim, hraniš se tuđim bespomoćnostima i prešućivanjima. Sve dok te tuđi otpori ne raskrinkaju. Kad… Read More »
Hladan je zimski dan. Nećkam se između sreće što napokon vidim pahulje snijega i frustracije što toliki slojevi odjeće jednostavno nisu dovoljni. Na uglu snijegom prekrivene ulice ugledam staricu kako stoji za štandom. Pomislim, što li to prodaje po ovoj zimi. Zaustavim se. Ugledam bočice i bočice napitaka, posložene po bojama. Intenzivna ljubičasta, ružičasta, plava… Read More »
Dok je pripremala ručak, prisjetila se razgovora kojeg je vodila s Bornom prethodnog dana. Morala je priznati samoj sebi, osjetila je veliko olakšanje nakon što je razgovor završio, bio je to prvi put da nije završio svađom. Inače nije bilo tako. Optužbe i prebacivanja koristili bi kako bi jedan drugoga povrijedili, nanoseći trajnu štetu njihovom… Read More »
Kad bi zacrtala cilj, onda nije odustajala, već bila uporna u svemu što je za taj cilj bilo potrebno napraviti. Kao recimo upisati fakultet, iako bi svi bili sretni da se to nije dogodilo. Ili dobiti stipendiju. Ili se izboriti za djecu usprkos svemu. Veliki ciljevi bili su praćeni velikom upornošću. Bili su skretnice. Jedan… Read More »
Naše bitke nikada ne prestaju, ne jenjavanju. Svakog dana čujemo tutnjavu topova i podrhtavanje tla. Bubnjeve ponad naših uzavrelih srdaca, što oplakuju današnje gubitke na bojištu. Ali znamo, oh znamo, da će se u kolapsu večeri naša zora ponovno uzdići. Znamo da će prve zrake svjetlosti izbrisati poraze prošle noći i da će nas veliko… Read More »
“To nije bilo nešto što sam željela, ali možda sam upravo to trebala.” Zanimljiv početak, svidio joj se. Uh, ta trema, hoće li ikad proći? Taj osjećaj stiskanja u želucu… i lupanje srca, nije li dovoljno da lupa brže nego inače, mora li lupati toliko jako. Kao da će iskočiti… i pobjeći, što dalje, daleko… Read More »
Sve je energija. I ti si energija. Gradi te i mračno i svijetlo. Cilj je da svijetliš što jače. Stoga mračno ostavi što dalje od svoje srži. S vanjske strane vrtne ograde. Napiši veliki znak upozorenja da mu je ulaz zabranjen. Ako je slijepo, pročitaj mu. Ako je gluho, i samo će vidjeti. Ako je… Read More »
Sve je odjednom lako kad znaš tko si kad si dopuštaš sve zamisliti (i biti i imati) a svjetlo drugima time ne otimaš tako je lako kad jasno vidiš obilje a sve potrebno (i važno i neophodno) usudiš se na izvoru uzimati ne gomilaš, ne posjeduješ, ne prisvajaš to čine odvojeni ustrašeni sami koji se… Read More »
Zašto maske? …jer izaći u svijet, ogoljen i nezaštićen, bez maski, za to je potrebna ona hrabrost. Ne obična hrabrost, već ona neka druga. Znaš, ona hrabrost za otvoriti dušu pred svijetom. Za pokazati svoje najskrivenije tajne i potisnute osjećaje. Pokazati i ranjivost i tugu, bol i sve ono čega se bojiš i čega te… Read More »
Vrijeme stoji kao preteški oblak. Krajolik je okupan gustom, neprozirnom svjetlošću. U zraku je mir kojeg donosi snijeg. Još nekoliko minuta i sve će progutati mrak. Negdje sam gdje je toplo. Mačak prede na mom krilu, po prostoru se vuku sjenke. Čekam te, kao i svaku večer, nesposobna da se odmaknem od prozora. Povremeno dodirujem krivinu svog nosa koji je… Read More »
Na zidovima njihove kuće i obiteljskim albumima nema svadbenih fotografija. Ni mladenke prozračnim velom prikrivenog sramežljivog lica… ni mladoženje u svečanom, po mjeri skrojenom, odijelu . Nisu ih u novi život ispratile tambure. Nisu ih zasipale šarene konfete. Nije bilo cike ni veselja ni revnih čestitara koji čekaju svoj red. Bacanja buketa u uvijek pogrešne… Read More »
Voljela je subote. Ujutro bi rano ustala dok još svi spavaju. U miru bi popravila nered od sinoć i krenula u novi dan. Još je sinoć isplanirala što će pripremiti za ručak, nešto je od namirnica već imala u kući, a ostale stavila na popis, da ne bi zaboravila one najvažnije. U nabavku će ranim… Read More »
Divim se malom čovjeku. Onom koji svoju malenkost pokazuje velikim djelima, ni ne trepnuvši. Onom koji je škrt na riječima, koji dva put razmisli, a ponekad samo slegne ramenima. Prolazi kroz život nezapaženo, običan, poput rutine svakodnevice. Znaš da je tu, oslanjaš se na njega, ali on ne skreće pozornost na sebe. Jedan od mnogih… Read More »
Rođeni s par godina razmaka. Živjeli par kuća udaljeni jedan od drugoga. Gutali prašinu iste ulice, dijelili prijatelje i dječje igre. Odrastali u klasičnoj maniri prigradske djece. Koliko li je takvih? Površno gledajući – nespojivi materijali za dugogodišnja ozbiljnija prijateljstva. Vladimir, dijete iz skromnije radničke obitelji koja odgaja više potomstva nego li je to uobičajeno, Marko,… Read More »
Volimo pričati o svemu. O hrani, zabavi, o drugim ljudima. Raspredamo o putovanjima, susretima i zajedničkim uspomenama. Uživamo prepričavati sebe. Opet i iznova. Šaliti se. Smijati. Želimo svijetu biti dobri, najbolji što možemo. Privlačni. Odgovorni. Da se brinući o drugima, možda, zaštitimo od sudara sa sobom. Zato skrivamo svoju ranjivost s druge strane stakla. Sve… Read More »
U vrijeme kad su lutke bile rijetke, dugo željene i kad ih je trebalo čekati, baka je odlučila svojoj prvoj unuci kupiti pravu, veliku, lutku iz Trsta. Bila je to avantura u kojoj su sudjelovali i prekogranični rođaci, vadila se mršava ušteđevina, planiralo putovanje. “Imat ćeš pupu! Unu velu, iz Trsta! Nedan neće imat takovu!” – uzbuđeno… Read More »
Zalutala sam, ponovno. Ovog puta u prostranstvo golog kamena. Zrak je stajao i čekao pojavu sunca iza sivih oblaka, a niski gusti oblaci maglili su pogled. Promatrala sam ovu prazninu, tražeći nešto prema čemu bih krenula. Daleko ispred mene nazirao se obris nade. Potrčala sam prema njemu, ne znajući što me ondje čeka. Kada sam… Read More »
U gradu u kojem sam se rodila činilo se da je jako važno imati muža. Neudane žene uvijek su mrzovoljne, često je govorio moj tata. Moja učiteljica nije imala muža, a uz to bila je i stara. Ponekad, uglavnom nakon što je na nas, njene učenike, bila ljuta i vikala, rekla bi da smo svi… Read More »
Moje ime je Hrabrost. Napiši ga Velikim slovom jer ja uistinu jesam velika, a ti si potpuno nesvjestan moje veličine. Znaš li da bi bez mene stao svijet? I Ti bi se bez mene prestao kretati i raditi to što upravo radiš. Izgledalo bi to kao da su kazaljke na satu prisilno zaustavljene, a vrijeme… Read More »
Jutros sam uz kruh i mlijeko kupila pištolj. Na polici, umotano u običnu prozirnu foliju, ugledala sam rješenje za mržnju koja se u meni nakuplja godinama. Zamrzila sam te jednog bistrog rujanskog jutra kad se tvoj lik nepozvano pojavio u ogledalu iza mog lica. Bore koje dotad nisam primjećivala na tvom čelu i stazi koja se od nosa… Read More »
U zemlji mitova i legendi jedina stvarnost je ona koju sami odaberemo. Ja sam odabrala put preko Pustoši do konačnog otkrivenja, a Pustoš me vodila preko pustinjskih dina. Hodala sam po vrućem pijesku, dok mi je vjetar mrsio kosu. Činilo se kao da više nikada neću vidjeti ni travu niti zelenilo šuma. Kamo god sam… Read More »
Pred malenim, trošnim kućerkom sjedi starica. Izbrazdano joj lice, ruke sklopila u krilu kao da moli…čeznutljivi pogled u daljinu. U očima tuga, ili samo sjeta, teško je reći. Sjedi tako sama i čeka, a odavno već čekati nema koga. Tek smrt da dođe, a ni njoj još nije vrijeme. Ni suza nema, i one presuše… Read More »
NEMOJ i nemoj mi sve odjednom dati ljubav neće u bescjenje u malim dozama toplinu tek četvrtinu poljubaca nekoliko zagrljaja prstomet dodira nahrani me čekanjem surov je svijet u kojem nije sve dostupno dok vrijednosti rastu smiješane s patnjom ničega previše za zdrav život a tebe nikad dovoljnoi nemoj mi sve odjednom dati ljudi ne razumiju… Read More »
Ona je mirna. Već je odavno prognala osjećaje. Pušta život da joj teče niz prste, poput vode, ne osjećajući ništa. Čini što mora, odluke donosi bez premišljanja. Naučila je izbjegavati emocije. Nije to za nju. Emocije su zamka za mekušce, a ona za to nema želudac. Jutros veoma rano prolazi kroz bolničku kapiju. Kreće se… Read More »
Vrijeme je tekućina Vrijeme je tekućina između pukotina u svemu. Govoriš si da te čeka nešto bolje pa te zato preskače sve dobro po redu. U ruci gužvaš falešni špil, broj koji nikad ne izvuku. Čekaš trome udove vremena da udijele znak pažnje ili odobrenja, signal za prestanak opsadnog stanja. Na ulicama vrebaju sjene u… Read More »
U prostoriji je ostalo još onih nekoliko parova koji uvijek posljednji odlaze. Konobar strelja pogledom polirajući čaše. Stolice na praznim stolovima su već okrenute nogama prema stropu, kurvinski. Da li to samo ja vidim ruganje u tim široko uzdignutim drvenim nogama ili je to neki perfidni način kako mi se konobar nabacuje? Kazaljka na kazaljci.… Read More »
Osveta se servira hladna. Ja sam svoju dugo pirjala, kuhala, krčkala na laganoj vatri, a tebe sam kontrolirala i mrzila. Tiho. Nečujno. To se varivo kuhalo iznutra, samo povremeno izbijajući kao iznenadno crvenilo, nagla promjena raspoloženja i pokoja suza kojoj tamo nije bilo mjesto. Moje su riječi bile usitnjene, dekorirane i odmjerene. Treperenje prstiju i… Read More »
Sjekira Prvi zamah reže zrak kao sunce ili mladost, samo zalet za ono što slijedi, u rebra. Drugi je sigurniji u sebe, u surovost koja pršti iz čelika posred čela. Treći i četvrti već pjevaju krvoločno i slobodno pjesmu iz kostiju i mesa naslijepo. Ton na ton slijevaju se u toplu mlaku na kuhinjskom podu… Read More »
Sunce se spušta iza obližnje kuće i tvoje lice prekriva sjena. To ti daje tako zagonetan izraz. Vjerujem da se spremaš izgovoriti nešto značajno. Očekujem znak, mig za kojim ću poći. Tvoje priznanje moja je snaga. Tvoje lice, putokaz. Dugo zadržavaš pogled na mojim usnama, obrazima i kosi. Zatim ga nehajno seliš na morsku pučinu… Read More »
Doživljavate li često grčeve i bol u donjem dijelu trbuha? Je li bol povezana s promjenom u formi i učestalosti stolice? Patite li od osjećaja nadutosti? Ako se bol, uz druge simptome, javlja najmanje jedan dan u tjednu tijekom prethodna tri mjeseca moguće da patite od sindroma iritabilnoga crijeva. Radi se o vrlo čestom crijevnom… Read More »
Što znači raditi na Odjelu hematologije i onkologije i biti dio života djece i njihovih obitelji za vrijeme najvećeg životnog izazova? Koja je uloga psihologa? Što su to maligne bolesti u djece? Na ova i neka druga pitanja pokušat ću odgovoriti u tekstu koji slijedi… Liječenje malignih bolesti u djece predstavlja dugotrajan i težak proces… Read More »
Naučna fantastika nas je pripremila za zombi apokalipsu, invaziju vanzemaljaca, i naravno, razne pošasti. Ipak, niko nije mogao da pretpostavi da će nam zdravstveno-krizna situacija doneti ogromnu potražnju jednog proizvoda – toalet papira. Iako nema zvaničnih statističkih podataka, u novinama smo mogli da čujemo da je kupovina pojedinih proizvoda, a posebno toalet papira, porasla 300-500%, a… Read More »
Kada se cesta našeg života pretvori u rijeku što teče u jednom smjeru? Pokušala sam zbaciti ove okove što guše mi korake i nogama udisati posebni zrak. Dignuti se u atmosferu visoko i ne osvrtati se nazad. Očima pratiti miris ljubavi i prstima plesti vlastitu sudbinu. Poput pauka što plete vlastitu mrežu. U krug, u… Read More »
Kao što nam socijalna psihologija već godinama uspješno demonstrira; ljudi su sugestibilni. Ne samo neki ljudi nekada, nego većina ljudi gotovo cijelo vrijeme. Između ostalog ta izrazita sugestibilnost je jedan od razloga zbog kojeg smo često toliko daleko od onog racionalnog ideala kojemu svi težimo. Uz to i loše procjenjujemo vjerojatnosti, vrednujemo subjektivna iskustva puno… Read More »
Je li čovjek izvorno dobar ili zao? Koji je smisao života? Dolazi li nakon smrti novi život ili ništavilo? Ima li patnja smisao? Postoji li neki viši cilj koji me nadilazi, a kojem trebam težiti? Na ova pitanja ljudi su kroz povijest pokušavali odgovoriti na različite načine. Riječ je o pitanjima koja ukazuju na čovjekovu… Read More »
Poštovani čitatelji portala Psihološki prostor, izuzetno mi je bilo drago čuti od uredništva Psihološkog prostora da postoji želja o čitanju tekstova na temu emocionalne inteligencije (EI). Razumio sam da su baš mene pozvali, budući da nosim laskavu titulu „prvi čovjek u Hrvata koji se počeo baviti EI“. Tako me je naime davnih dana nazvao moj… Read More »
Svi mi bježimo od nečega. Prvi koraci bijega najslađi su dio života. Tako je lijepo nekad pobjeći… No, kada bježiš dugo koliko i ja, zaboraviš kako se boriti. Posljednji koraci bijega najružniji su dio života. I Prolog ”Nema tog godišnjeg kojeg možeš uzeti da se odmoriš od tereta kojeg duša nosi.” – mislila sam dugo… Read More »
Pitanje Imam 26 godina i do nedavno sam mislila da su mi roditelji u sretnom braku. No, kako sam starija, sve jasnije vidim nedostatke u njihovom braku i shvaćam neke stvari.Koliko se djeca trebaju i moraju li se uopće miješati u brak svojih roditelja? Posebno u situaciji kada spavaju odvojeno (ne svađaju se), već kao… Read More »
„Nitko. Nitko. Nitko.“ Opet je tu. Uspjela se otrgnuti iz lanaca koje sam joj stavila na ruke i noge. Kako li je samo snažna. Moram priznati da joj zavidim. Stara drvena vrata se sa svakim njenim udarcem izmiču iz svoje prirodne pozicije i pokazuju znakove skorog raspadanja. Hrast koji se nalazio ispred naše kuće dugi… Read More »
“Još uvijek sanjam da smo zajedno” Jedne sam se noći nepozvana probudila u tvom snu. Zrak je bio ispunjen bezbojnim dimom koji nije imao miris. Vjerojatno sam tako zaključila da ne pripadam stvarnosti na koju sam se toliko navikla. Na stvarnost bez tebe. Nalazila sam se u svom stanu, a ti si stajao nedaleko od… Read More »
Da ne duljimo, za vas nestrpljive, hajdemo se prvo upoznati s pojmom MOVEMBER. Što je to? Kovanica riječi moustache (brk) i November (studeni) krenula je kao trademark malog pokreta u Australiji. Cilj pokreta bio je, kroz puštanje brkova, podizati svijest o muškom zdravlju i raku prostate te prikupljanje sredstava za programe prevencije i liječenja “muških”… Read More »
Pitanje: “Koliko kolege stručni suradnici psiholozi u dječjim vrtićima uspiju obaviti neposrednog rada s djecom i zašto tako malo? Koji su razlozi ili motivi davanja raznih upitnika odgojiteljima na ispunjavanje i koja je svrha upitnika? Što se radi s rezultatima tih ispitivanja i na koji točno način ista pomažu u poboljšanju kvalitete rada odgojno-obrazovne ustanove?… Read More »
Vizualne iluzije definiraju se disocijacijom između fizičke stvarnosti i subjektivne percepcije predmeta ili događaja. Kada doživimo takvu iluziju, možemo vidjeti nešto čega nema, ili ne vidjeti nešto što je tamo, ili čak vidjeti nešto drugačije od onoga što je tamo. Kako nastaju crteži koji varaju naše oči i umjetnost pretvaraju u stvarnost, pogledajte u kratkom… Read More »
Pitanje čitatelja: „Kako nastaju depresija i anksioznost?“ Odgovor: Postoji više teorija nastanka anksioznosti i depresije, a svaka teorija naglašava neki drugi specifični razlog. No, ono što je važno imati na umu je da u svakom problemu, pa tako i kod anksioznosti i/ili depresije, ne postoji “crno i bijelo”. Dakle, postoji tzv. Biološka osjetljivost, što bi… Read More »
Polarna svjetlost (aurora borealis) je fenomen koji se na nebu javlja svake ili gotovo svake noći. Najbolje je vidljiva iz najsjevernijih zemalja svijeta poput Švedske, Norveške, Islanda, Finske, Kanade, Rusije i SAD-a (Aljaske). Ponekad traje svega nekoliko minuta, ponekad cijelu noć, a najizraženija je tijekom zimskih mjeseci, kada sjeverom Zemlje vlada polarna noć.
„Pod stresom sam“, „To ti je od stresa“, Situacija je stresna“… rečenice su koje se izgovore ogroman broj puta dnevno. Stres je danas postao univerzalan odgovor za sve probleme – teškoće spavanja, anksioznost, pretjerano jedenje ili pretjerano gladovanje, loše odnose, loš radni učinak. Ako je panacea univerzalan lijek za sve, tada je stres univerzalni početak… Read More »
Upoznavanje osobe do koje nam je stalo i koju volimo nas čini povezanim i bliskim s tom osobom. Jedan od ključnih preduslova za razvoj privrženosti prema nekome je da tu osobu vidimo u celosti, sa svim vrlinama i manama. Međutim, jedan tip ličnosti koji verovatno ne biste želeli da upoznate, a posebno ne da vam… Read More »
Zamisli da trčiš i odjednom čuješ zombije, bi li potrčao brže? A da uz račun za struju dobiješ rang listu potrošnje tvog kvarta i susjednih, bi li trošio manje? Ako za vožnju ispod ograničenja ulaziš u lutriju koja se financira prometnim prekršajima, bi li vozio sporije? Da igranje nije nešto što je isključivo zabava za… Read More »
Sandra Matošina Borbaš, univ. spec. prof. psych., autorica teksta Može li vas uvjerenje da ćete umrijeti zapravo i ubiti? Iako bi na ovo pitanje netko kao Fox Mulder odgovorio odmah s „da“, racionalni dio nas zapravo govori „ne“. No, najtočniji odgovor ipak je „ponekad“. Voodoo smrt ili službno nazvana SUNSD (Sudden Unexpected Nocturnal Death), smrt… Read More »
Petnaest minuta za utješiti bolesno, uplašeno i usamljeno dijete? U vrijeme epidemije koronavirusa, djeci i roditeljima treba omogućiti više emotivne podrške, osobito djeci koja borave u bolnicama. Kod nas u Hrvatskoj se događa upravo suprotno. Početkom svibnja, radi loše epidemiološke situacije Ministarstvo zdravstva donijelo je odluku o zabrani boravka roditelja s djecom koja se nalaze… Read More »
Asimetrije emocionalnih izraza lica Asimetrije u izrazima lica nastaju kao posljedica specijalizacije moždanih hemisfera. Budući da je desna polutka mozga više uključena u produkciju i procesiranje facijalnih ekspresija, lijeva strana lica je emocionalno ekspresivnija. To se dobro vidi na licima Zorana Milanovića i Damira Krstičevića. Njihova desna strana lica, koju kontrolira lijeva moždana hemisfera, djeluje… Read More »
Hrvatska je svojom reakcijom na širenje koronavirusa postigla zavidne brojke zaraženih i preminulih. Konkretno, do 27.6.2020. godine, u Hrvatskoj je uslijed zaraze koronavirusom preminulo 107 ljudi. U odnosu na ukupnu populaciju, radi se o samo 26 umrlih na milijun stanovnika. Za usporedbu, vrlo blagi švedski odgovor na širenje koronavirusa (zabrana velikih okupljanja, posjeta domova za… Read More »
Novi oblik nastave (korona škola, škola na daljinu, online nastava) koji nas je sve „zadesio“ od ožujka 2020. godine uslijed pandemije COVID-19 postavio je niz pitanja, stavio pred djecu, roditelje i učitelje niz nedoumica, a dao vrlo malo odgovora. Činjenica je da uspješnost ovakvog oblika nastave ne možemo znati unaprijed – niti djeca, niti roditelji… Read More »
Uvod u analogiju stanfordskog zatvora i hrvatskih strukovnih komora Stanfordski zatvorski eksperiment posve je neprihvatljiv s etičkog aspekta i danas bi bilo nedopustivo ponoviti nešto slično. No budući da je on već proveden, najbolje što nam sada preostaje je naučiti iz njega čim više. Pisanjem ove analogije, namjera mi je tome i doprinijeti. Čitajući tekst… Read More »
Članak u sklopu kojeg Ivana Blašković propituje možemo li bolje od praznovjernih Skinnerovih golubova, nedavno je pokrenuo lavinu komentara i rasprava na facebook stranici Psihološkog proljeća. Teorije zavjera su univerzalne, sveprisutne i same po sebi kompleksne, no unatoč tome nastaju na osnovi vrlo jednostavnih mehanizama, poput iluzornih korelacija. Za više informacija zbog kojih su se na društvenim mrežama lomila koplja, pročitajte tekst!
Pandemija je dovela do niza promjena, život kojeg znamo postao je opasan. Šire se brojne informacije, svi nas upozoravaju- perite ruke, održavajte razmak, ostanite doma, ostanite odgovorni, nosite maske. No, imamo li od zaštitnih maski zaista zdravstvene ili psihološke koristi? Može li kompenzacija rizika dovesti do povećavanja vjerojatnosti upuštanja u potencijalno opasna ponašanja? O tome za Psihološko proljeće piše Natalia Alaburić.
Psiholog Domagoj Švegar, docent na Sveučilištu u Rijeci, danas urednik Psihološkog prostora, razgovarao je s Ivom Lučićem, novinarom Hine, o izolaciji, strahu, moralnom gađenju, gomilanju toaletnog papira i mnogim drugim popratnim fenomenima pandemije te o mjerama kontrole koje provodi Vlada RH. Izdvajamo nekoliko odlomaka iz tog intervjua objavljenog 25. ožujka 2020. godine u mnogim medijima.
