Author Archives: Hana Mehonjic

Psihološka proza: pogled u dušu jedne plesačice

By | 28-04-2021

Gromoglasan pljesak širio se dvoranom i ispunio svaki njezin kutak nemilosrdno istiskujući tišinu koja je dotad boravila u zraku kazališta.Grupa plesačica promijenila je izraz lica iz fokusirane ozbiljnosti i predanosti u najozareniji osmijeh koji sam ikada vidjela. Promatrajući ih sa strane prepoznala sam u njima istinsku sreću dok su ponosno i uspravno stajale pred mnogobrojnom… Read More »

Psihološka proza: posljednji dan na Zemlji

By | 10-04-2021

Tog sam se jutra probudila pomalo umorna – sinoćnji tulum s prijateljima uzeo je svoj danak i ostavio svoj trag u vidu tamnih krugova oko mojih svijetlih očiju. Izgledala sam kao rakun kojeg je Picasso nacrtao iz zezancije. Na mliječnobijeloj puti nalazile su se crvene fleke rastvorene poput crvenog tepiha za VIP osobe svakog dobrog… Read More »

Poezija: vatra života koja se nikada ne gasi

By | 20-03-2021
  • 155
    Shares

155SharesAnđeli Ponekad još učini mi se da vidim anđele kako sramežljivo šire krila. Negdje usred sivila, usred betonske džungle, između automobila i kamiona. Stoje mirno dok čekaju zeleno svjetlo na semaforu I gledaju kroz prozore svojih ograničavajućih kućica I čeznu Čeznu za svijetom kakav je bio prije života. Za svijetom prije svijeta, Prije ljudi i… Read More »

Psihološka proza: slagalica

By | 27-02-2021
  • 131
    Shares

131SharesRazasuti komadići slagalice, tisuće i tisuće. Pogled mi skače s jednog dijela na drugi. Svi su toliko neuredni, ne vidim im ni kraj ni početak, ne nazirem sliku koju bi mogli tvoriti jednom kad ih sastavim. Ako ih uspijem sastaviti. Svi izgledaju toliko isto. Ovo je moj nered i moram ga sama srediti. Moram sastaviti… Read More »

Psihološka proza: priča o džezvi

By | 20-02-2021
  • 105
    Shares

105Shares“Kažem vam, već godinama dubim na glavi i pokušavam skrenuti pažnju na sebe, ali on me ne primjećuje.” – požali se Džezva za kavu drugim manjim Lončićima koji su ju okruživali. “Ma bit će sve u redu, skužit će te jednom”, letargično bi odgovorili umorni Lončići.  Bila je to uska, ali visoka džezvica srebrnaste boje… Read More »

Ljubav: sila koja p(re)okreće svijet

By | 13-02-2021
  • 243
    Shares

243SharesZA JEDNOG TEBE Za jedan tvoj pogled, prodala bih poluge zlata i propješačila planine, preplivala oceane i kročila u jame najveće dubine. Za jedan tvoj osmijeh, rukama bih posegnula u nebo i poderala oblake, osušila kapi kiše i pjesmom pozvala sunce da ti obasja lice. Za jednu tvoju riječ, stišala bih svijet i zaustavila vrijeme,… Read More »

Psihološka proza: egzistencijalna usamljenost

By | 10-01-2021
  • 398
    Shares

398SharesKako godine prolaze, to mi glavom sve češće prolazi misao da su neki ljudi jednostavno rođeni s tugom u venama. Ona je krv, ona je srž njihova života. Često osjećam sram i krivnju što me usamljenost prati poput sjene čak i kada mi najvažnije osobe u mom životu verbalno i neverbalno iskazuju ljubav. Znam da… Read More »

Psihološka proza: ovisnost o društvenim mrežama

By | 13-11-2020
  • 408
    Shares

408Shares Svanulo je predivno jesenje jutro. Nisam ni očekivala da će listopadska jutra biti ovako nadahnjujuća, prošarana sunčevim zrakama koje nježno miluju uvelo lišće na tlu. Maloprije mi se učinilo da čujem cvrkut ptica, ali ponekad ne vjerujem vlastitim ušima. Gledajući s prozora izgleda kao da će ovaj dan biti iznadprosječno topao za ovo razdoblje.… Read More »