Biti perfekcionista: najteži posao na svijetu

By | 11-07-2021

Ako kada vas pitaju da opišete sebe, kažete da ste perfekcionista, ako su vas učili da je perfekcionizam poželjan i pozitivan, ako godinama živite u pogrešnom uvjerenju, ako nikada niste zadovoljni svojim učinkom i uvijek težite savršenstvu, onda ste na pravom mjestu. Zaboravite sve što ste mislili o perfekcionizmu kao pozitivnoj osobini i upoznajte njegovu tamnu stranu. Šta je perfekcionizam, kako se odražava na naše funkcionisanje, koliko je ugrožavajuć i kako se izboriti s njim? Pročitajte članak do kraja i možda ćete imati utisak da čitate svoju biografiju.

Ko sam ja?

Ja sam perfekcionizam. Ja ću ti ukrasti snove. U stvari, učiniću nešto još gore, učiniću da tvoji snovi postanu ništavni. Ja ću te tjerati da težiš savršenstvu, ubjeđujući te da treba da budeš najbolji i besprekoran u svemu što radiš. Ali, koliko god tvoj učinak bio dobar, koliko god te drugi hvalili i priznavali tvoj uspjeh, nikada nećeš biti zadovoljan i uvijek ćeš željeti da to uradiš još bolje. Što savršenije. Učiniću da postaneš sitničav, da se beskonačno baviš svakim mogućim detaljem, da jednu riječ pišeš i brišeš bezbroj puta, tražeći baš onu pravu. Onu savršenu. Ne brini, kada je i pronađeš, ubrzo će ti izgledati nedovoljno dobra. Hraniću tvoju samokritičnost jer  je tvoja samokritika  moja moć. Zahvaljujući njoj ja živim.

Osim toga, odvojiću te od drugih ljudi i ideje da možete raditi zajedno. Ubijediću te da niko nije dovoljno kompetentan, niko nije dovoljno stručan, osim tebe, naravno. Timski rad ću ti učiniti nepodnošljivim i teškim. Zbog usađene ti želje da stvari  radiš savršeno, oduzeću ti mnogo vremena, zbog čega ćeš često kasniti ili probijati rokove, ili uopšte nećeš završavati započeto. 

Postavljaću pred tebe zahtjeve za savršenstvom, za koje ćeš misliti da ako ih ispuniš, jedino tada ćeš se osjećati vrijednim. Ali, to je varka! Kada ostvariš visok cilj, ja ću napraviti da izgleda nedovoljno zahtjevnim, kao da ga svako može ostvariti i zahtijevaću od tebe da ga podigneš na viši nivo. Uradićeš nešto zahtjevno, a kasnije ćeš misliti kako je to bezvrijedno, jer, ipak, to svako može ostvariti.

Na kraju, učiniću te ponosnim na mene, što će ti otežati da potražiš pomoć i započneš psihoterapijski rad. Uzeću ti mnogo, a daću ti malo. To sam ja, ono čime se ponosiš u svojim prijavama za posao.

Ko su perfekcionisti?

Perfekcionizam se najjednostavnije može definisati kao nerealistička težnja da budemo savršeni. Dakle, perfekcionisti nastoje biti nepogriješivi u svim životnim oblastima. Za jednog pefekcionistu ne postoji dobro ili dovoljno dobro, pa je jedino prihvatljivo najbolje. Mnogo vremena provode baveći se detaljima, dok ih ne dotjeraju do savršenstva. U jednom trenutku mogu biti zadovoljni postignutim, a već u sljedećem poništavati ga i smatrati ga osrednjim. Završeni posao nije nužan preduslov da perfekcionista bude zadovoljan, jer uvijek teži boljem, većem, onom najboljem. Ne postoje djelovi ili faze rada na nečemu koje su manje važne. Sve je važno i svaki dio mora biti podjednako dobar kao i svi ostali. Lako se identifikuju sa svojim rezultatom, vjerujući da njihov rezultat predstavlja njih same. Ako nešto smatraju savršenim, očekuju pohvale i nagrade, a svaku grešku će doživjeti tragično i smatrati to svojim velikim neuspjehom. Ne opraštaju sebi greške. Ta visoko samokritikujuća bića!

Ako pogriješe, na primjer u kucanju, pa napišu neku riječ pogrešno, u stanju su da se pravdaju drugima kako nisu nepismeni. Ne opraštaju sebi greške. Uvijek strahuju šta drugi ljudi misle o njima i njihovom radu. Ne voli timski rad, jer ne samo da misle da drugi nisu dorasli zadatku, već žele da sve plodove svog rada i truda preuzmu za sebe. Ako si ipak primorani da rade u paru, ili timu, u stanju su da preuzmu čitav posao na sebe. Zamislite, niko drugi to ne može uraditi kao oni. Motivaciju pronalaze u strahu od neuspjeha i potrebom da ne razočaraju druge. Često nesigurni u sebe, s negativnom slikom o sebi i osjećanjem manje vrijednosti, perfekcionisti težnjom ka savršenstvu kompenzuju negativnu sliku o sebi.

Porijeklo perfekcionizma

Sada, kada su razjašnjene osnovne odlike perfekcionista, moramo se zapitati odakle potiče tolika težnja za savršenstvom? Jedan od glavnih faktora, koji se naglašava, u objašnjenju perfekcionizma jeste roditeljski stil vaspitanja. Važno je uzeti u obzir i uticaj drugih važnih figura u odrastanju, kao što su nastavnici ili vršnjaci. Kao i uticaj nerealističnih modela iz popularne kulture. U ovom tekstu, prednost ćemo dati objašnjenju perfekcionizma iz odnosa roditelj-dijete. Perfekcionisti obično potiču iz sredine u kojoj su roditelji postavljali prevelike zahtjeve. Nagrađivali su samo ono što je “savršeno“, a kažnjavali kriticizmom, uskraćivanjem topline i prihvatanja sve ono što nije zadovoljavalo njihove visoko postavljene standarde. Iz takvog imperativa, dijete zaključuje da je toliko važno biti savršen, te da je jedino takvo, savršeno, vrijedno ljubavi. Prijetnja ovom osjećaju jeste saznanje da nešto nije savršeno, što podstiče doživljaj inferiornosti i samoprezira. Takođe, oni koji su u djetinjstvu bili izloženi zlostavljanju, zanemarivanju, nedostatku ljubavi i podsticanju osjećaja krivice, mogu postati perfekcionisti. Njihov perfekcionizam, u ovom slučaju, je u funkciji sticanja osjećaja kontrole i predvidljivosti u haotičnoj situaciji, kao i prevenciji daljeg izlaganja osjećaju stida i krivice.

Svijetla strana perfekcionizma

Sve do sada napisano ne ide u prilog perfekcionizmu kao nečemu pozitivnom i poželjnom. Pa odakle ovakav naslov? U kliničkom smislu, perfekcionizam predstavlja negativnu osobinu jer se dovodi u vezu s različitim oblicima psihičke disfunkcionalnosti. Međutim, neki psiholozi, ukazuju na drugu stranu perfekcionizma. Na adaptivni perfekcionizam. S jedne strane je maladaptivni (nazovimo to „nezdravim“ perfekcionizmom) i težnjom ka savršenstvu, s druge je adaptivni („zdravi“ perfekcionizam) s težnjom ka izvanrednosti. Savršenstvo i izvanrednost nisu isto!

Ovaj adaptivni, zdravi, perfekcionizam ogleda se u postavljanju realnijih ciljeva, dobrom organizacijom, prihvatanju svojih i tuđih grešaka i odsustvu straha od neuspjeha. Kada ostvare željeni cilj, ponose se time i to podstiče njihovo samopouzdanje. Neuspjeh prihvataju kao priliku za rast i učenje, a ne kao neadekvatnost i lični neuspjeh.

Ono što je pozitivno kod perfekcionista jeste to što ćete uvijek dobiti najbolje što mogu da vam pruže u tom trenutku, s vrlo malom mogućnošću da će pogriješiti. Nećete dobiti savršenstvo, jer savršenstvo ne postoji, ali ćete dobiti nečije lično savršenstvo. Satkano od mnogo rada i želje da se to savršenstvo dosegne.

Kako pomoći perfekcionisti?

Perfekcionisti su rijetko spremni da se odreknu svog perfekcionizma. Smatraju ga svojom vrlinom. Rijetko ga prepoznaju kao problem na kojem treba raditi. Kada se suoče s posljedicama perfekcionizma, uzroke svojih problema pripisuju spoljnim faktorima, što im dodatno onemogućava da potraže pomoć. Ako znate onu dobru šalu o sijalicama koja glasi: ,,Koliko je psihologa potrebno da se zamijeni sijalica? –Nijedan. Sijalica će se zamijeniti sama kada bude spremna.“ onda vam je jasno da je osnovni preduslov za promjenu da perfekcionista zaista želi da se mijenja. Psihoterapijski rad se odvija kroz jačanje slike o sebi uz pomoć terapeuta, opraštanje sebi, davanje dozvole na grešku i promjeni starih uvjerenja.

Do spoznaje da im je potrebna pomoć, perfekcioniste čeka dug put, mnogo odricanja, mnogo utrošene energije i pokušaja da se bude najbolji. Zato sada možete razumijeti zašto je ovo najteži “posao“ na svijetu. Posao modernog Sizifa!

Bulog, S. (2014). Motivacijska i afektivna obilježja perfekcionizma (Doctoral dissertation, Josip Juraj Strossmayer University of Osijek. Faculty of Humanities and Social Sciences. Depatrment of Psychology).

https://https://www.vaspsiholog.com/2011/01/perfekcionizam/

https://psihologbeograd.rs/oblasti/anksiozni-poremecaji/opsesivno-kompulzivni-poremecaj/dobar-i-los-perfekcionizam/

http://milivojevic.info/perfekcionizam/

Autori Psihološkog prostora koji preporučuju članak: doc. dr. sc. Domagoj Švegar, Hana Mehonjić, mag. psych., Izabella Colić, univ. bacc. psych., Dolores Aladić, mag. psych. i Azra Klempić, mag. psych.

Članak možete prokomentirati na našoj FB stranici:

U jednoj prijavi za posao, kandidatkinja je opisala sebe kao perfekcionista. Može li joj ovo zaista olakšati put do...

Objavljuje Psihološki prostorPonedjeljak, 12. srpnja 2021.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.