Ima jedna interesantna igra, zove se pikado. U njoj se ogleda cijeli život. Nema dobnih ograničenja. Igraš dok ne izgubiš strelice, dok ih ne slomiš, dok ti ih netko ne ukrade… ili dok ne odustaneš. Možeš se igrati samo radi igre, spontano uvijek ispočetka. Možeš se igrati i radi postizanja cilja. Da strelicu napikiraš ravno… Read More »
Protrlja zapešća. Danas su se pojavile dvije nove urezotine, krvavo crvene. Na rubovima već zgrušane. Nagrdile su postojeće ožiljke. Spusti pogled dolje na nožne zglobove ne nadajući se boljem. Današnji končani ples potrajao je duže nego inače. Publika je bila zahtjevna i pomalo divlja.Tražila se karta više. Popravljene šminke, u zadnji čas vratili su ih… Read More »
“Tko si ti?”, konačno se odvažih upitati. Zaustavih se nasred prepunog trga i okrenuh gledajući ga ravno u oči. Ako i ima loše namjere, neće se usuditi učiniti mi nešto nažao među tolikim ljudima. Ovo me neobično biće prati danima. Skrivanje mu nije namjera. Kao da želi biti viđeno. “I zašto me danima slijediš?” Zagonetno… Read More »
Na zamišljenoj dužini osjećaja, njih su dvoje točke s kojima sve počinje i završava. Unutar njih širok je dijapazon nasumce nabacanih i počesto izmiješanih emocija svih vrsta. On je Sjeverni, a Ona Južni pol na globusima njihovih vlasnika. On je Mrak, Ona je Svjetlost. On je Strah, Ona je Ljubav. Njihove su uloge odvajkada zadane.… Read More »
Tek si ideja. Paučinasta i providna. Začeta tek u budnim snovima. Cjelinom srca. Djelom neformirana. Ni zametak još nisi. Samo skica iskonturirana mekom olovkom Mojim plašljivim kretnjama. Ne može se nešto Stvoriti ni iz čega. Pustom željom Bez nužnih sirovina. Ali slutim ti miris. Golica mi maštu. Ćutim ti podatnost pod prstima. Mojim, nečijim. Ne… Read More »
Tu sam. Egzistiram u zadanom labirintu života čijeg se početka stopostotno ne sjećam, kraj mu ne nazirem niti ga priželjkujem. Mada mi je pred nosom. Unutar njega toliko slijepih sokaka. Vraćanja unatrag. Udaranja u nevidljive prepreke. Ali i vožnji širokim sunčanim avenijama s mnoštvom kružnih tokova iz kojih uvijek postoji više izlaza. Sve svoje početke… Read More »
Sve je energija. I ti si energija. Gradi te i mračno i svijetlo. Cilj je da svijetliš što jače. Stoga mračno ostavi što dalje od svoje srži. S vanjske strane vrtne ograde. Napiši veliki znak upozorenja da mu je ulaz zabranjen. Ako je slijepo, pročitaj mu. Ako je gluho, i samo će vidjeti. Ako je… Read More »
Na zidovima njihove kuće i obiteljskim albumima nema svadbenih fotografija. Ni mladenke prozračnim velom prikrivenog sramežljivog lica… ni mladoženje u svečanom, po mjeri skrojenom, odijelu . Nisu ih u novi život ispratile tambure. Nisu ih zasipale šarene konfete. Nije bilo cike ni veselja ni revnih čestitara koji čekaju svoj red. Bacanja buketa u uvijek pogrešne… Read More »
Rođeni s par godina razmaka. Živjeli par kuća udaljeni jedan od drugoga. Gutali prašinu iste ulice, dijelili prijatelje i dječje igre. Odrastali u klasičnoj maniri prigradske djece. Koliko li je takvih? Površno gledajući – nespojivi materijali za dugogodišnja ozbiljnija prijateljstva. Vladimir, dijete iz skromnije radničke obitelji koja odgaja više potomstva nego li je to uobičajeno, Marko,… Read More »
Moje ime je Hrabrost. Napiši ga Velikim slovom jer ja uistinu jesam velika, a ti si potpuno nesvjestan moje veličine. Znaš li da bi bez mene stao svijet? I Ti bi se bez mene prestao kretati i raditi to što upravo radiš. Izgledalo bi to kao da su kazaljke na satu prisilno zaustavljene, a vrijeme… Read More »
Pred malenim, trošnim kućerkom sjedi starica. Izbrazdano joj lice, ruke sklopila u krilu kao da moli…čeznutljivi pogled u daljinu. U očima tuga, ili samo sjeta, teško je reći. Sjedi tako sama i čeka, a odavno već čekati nema koga. Tek smrt da dođe, a ni njoj još nije vrijeme. Ni suza nema, i one presuše… Read More »