132SharesPostoji nešto u vatri zbog čega ne mogu skrenuti pogled sa zavodljivog plesa užarenih plamenova. U tom plesu vidim istovremeno stvaranje života i borbenost smrti koja se podrugljivo ismijava životu i pokazuje svoju nadmoć u obaranju ruku na ruku. Život i smrt istovremeno mi šapuću dok hipnotizirano opažam njihovu borbu u kojoj se isprepliću kontrasti… Read More »
84SharesKrivim Zvijezde što su se toliko udaljile od mene i mog sićušnog tijela. Sigurno im izgledam beznačajno, gotovo nevidljivo. Zar sam postala manja od makovog zrna? Kako godine prolaze, sve mi se više čini da se i udaljenost između tih zapanjujućih nebeskih tijela i mene povećava. Zvijezde mi se više ne čine Zvijezdama, a i… Read More »
108SharesNema u ovom kutku svemira mjesta za nevine oči plave poput oceana nakon oluje. Nema mjesta za srca napravljena od plastelina i koljena mekana poput gume. Nema u njihovim srcima krvi i života, samo sarkofazi u kojima nekoć prisutne emocije skupljaju prašinu i trunu pod zubom vremena što ih nemilosrdno gnječi u svojoj čeljusti. U… Read More »
122SharesGromoglasan pljesak širio se dvoranom i ispunio svaki njezin kutak nemilosrdno istiskujući tišinu koja je dotad boravila u zraku kazališta.Grupa plesačica promijenila je izraz lica iz fokusirane ozbiljnosti i predanosti u najozareniji osmijeh koji sam ikada vidjela. Promatrajući ih sa strane prepoznala sam u njima istinsku sreću dok su ponosno i uspravno stajale pred mnogobrojnom… Read More »
36SharesTog sam se jutra probudila pomalo umorna – sinoćnji tulum s prijateljima uzeo je svoj danak i ostavio svoj trag u vidu tamnih krugova oko mojih svijetlih očiju. Izgledala sam kao rakun kojeg je Picasso nacrtao iz zezancije. Na mliječnobijeloj puti nalazile su se crvene fleke rastvorene poput crvenog tepiha za VIP osobe svakog dobrog… Read More »
147SharesAnđeli Ponekad još učini mi se da vidim anđele kako sramežljivo šire krila. Negdje usred sivila, usred betonske džungle, između automobila i kamiona. Stoje mirno dok čekaju zeleno svjetlo na semaforu I gledaju kroz prozore svojih ograničavajućih kućica I čeznu Čeznu za svijetom kakav je bio prije života. Za svijetom prije svijeta, Prije ljudi i… Read More »
121SharesRazasuti komadići slagalice, tisuće i tisuće. Pogled mi skače s jednog dijela na drugi. Svi su toliko neuredni, ne vidim im ni kraj ni početak, ne nazirem sliku koju bi mogli tvoriti jednom kad ih sastavim. Ako ih uspijem sastaviti. Svi izgledaju toliko isto. Ovo je moj nered i moram ga sama srediti. Moram sastaviti… Read More »
122Shares“Kažem vam, već godinama dubim na glavi i pokušavam skrenuti pažnju na sebe, ali on me ne primjećuje.” – požali se Džezva za kavu drugim manjim Lončićima koji su ju okruživali. “Ma bit će sve u redu, skužit će te jednom”, letargično bi odgovorili umorni Lončići. Bila je to uska, ali visoka džezvica srebrnaste boje… Read More »
254SharesZA JEDNOG TEBE Za jedan tvoj pogled, prodala bih poluge zlata i propješačila planine, preplivala oceane i kročila u jame najveće dubine. Za jedan tvoj osmijeh, rukama bih posegnula u nebo i poderala oblake, osušila kapi kiše i pjesmom pozvala sunce da ti obasja lice. Za jednu tvoju riječ, stišala bih svijet i zaustavila vrijeme,… Read More »
235SharesKada se cesta našeg života pretvori u rijeku što teče u jednom smjeru? Pokušala sam zbaciti ove okove što guše mi korake i nogama udisati posebni zrak. Dignuti se u atmosferu visoko i ne osvrtati se nazad. Očima pratiti miris ljubavi i prstima plesti vlastitu sudbinu. Poput pauka što plete vlastitu mrežu. U krug, u… Read More »
470SharesKako godine prolaze, to mi glavom sve češće prolazi misao da su neki ljudi jednostavno rođeni s tugom u venama. Ona je krv, ona je srž njihova života. Često osjećam sram i krivnju što me usamljenost prati poput sjene čak i kada mi najvažnije osobe u mom životu verbalno i neverbalno iskazuju ljubav. Znam da… Read More »
427SharesSvi mi bježimo od nečega. Prvi koraci bijega najslađi su dio života. Tako je lijepo nekad pobjeći… No, kada bježiš dugo koliko i ja, zaboraviš kako se boriti. Posljednji koraci bijega najružniji su dio života. I Prolog ”Nema tog godišnjeg kojeg možeš uzeti da se odmoriš od tereta kojeg duša nosi.” – mislila sam dugo… Read More »
222Shares„Nitko. Nitko. Nitko.“ Opet je tu. Uspjela se otrgnuti iz lanaca koje sam joj stavila na ruke i noge. Kako li je samo snažna. Moram priznati da joj zavidim. Stara drvena vrata se sa svakim njenim udarcem izmiču iz svoje prirodne pozicije i pokazuju znakove skorog raspadanja. Hrast koji se nalazio ispred naše kuće dugi… Read More »
371Shares“Još uvijek sanjam da smo zajedno” Jedne sam se noći nepozvana probudila u tvom snu. Zrak je bio ispunjen bezbojnim dimom koji nije imao miris. Vjerojatno sam tako zaključila da ne pripadam stvarnosti na koju sam se toliko navikla. Na stvarnost bez tebe. Nalazila sam se u svom stanu, a ti si stajao nedaleko od… Read More »
474Shares Svanulo je predivno jesenje jutro. Nisam ni očekivala da će listopadska jutra biti ovako nadahnjujuća, prošarana sunčevim zrakama koje nježno miluju uvelo lišće na tlu. Maloprije mi se učinilo da čujem cvrkut ptica, ali ponekad ne vjerujem vlastitim ušima. Gledajući s prozora izgleda kao da će ovaj dan biti iznadprosječno topao za ovo razdoblje.… Read More »