Category Archives: Matea Blažević

Psihološka proza: Neuhvatljiva

Postoji više stvari koje će nas vjerojatnije preplašiti nego nas uništiti; trpimo češće u imaginaciji nego u stvarnosti. – Seneka Prije no što sam uspjela shvatiti što mi se događa, želudac i crijeva su već reagirali. Frkali su se i stiskali kao nakon udarca. Udarac se zaista i dogodio. Otkud? Ne znam. Promatram svoje tijelo… Read More »

O bakinom nosu, tatinoj bradi i maminim očima: Kad roditelji projiciraju.

ČestoLjuti smo na druge ljudeJer ne čine onoŠto je trebalo da sami učinimo za sebe– Rupi Kaur, Sunce i njegovo cvijeće Obiteljska okupljanja u mom djetinjstvu nisu bila česta, ali bila su glasna i raspravljačka, uz miris bakine kuhinje i turske kave. Djeca u obitelji mogla su birati igru ili prisluškivanje odraslih razgovora. Gotovo uvijek … Read More »

Iz roditeljskog kuta: Kako je riječ “ne” zaradila popularnost

Jedna od prvih riječi naše kćeri bila je ne. Rekla je to s takvim oduševljenjem da sam duboko u sebi osjetila važnost poštovanja ove velike izjave. Njene velike prve izjave. S tim trenutkom, još beba, započela je učenje koliku moć nosi riječ ne. Moć riječi ne I zaista, riječ ne je riječ kojom povlačimo crtu,… Read More »

Put ka sreći. Postoji li prečac?

Kao studenticu, poznanica me pozvala da sudjelujem na susretu jedne  grupe u koju se uključila u tom periodu života. Grupa se okupljala oko učenja jedne vidovnjakinje, strankinje. Moja poznanica je grupu opisala kao “mjesto nevjerojatnih osobnih uvida koji vode ka sreći”. Zainteresirana i otvorena ka novim iskustvima, naravno, pristala sam. Svi putevi ne vode u… Read More »