Category Archives: Mauro Lacovich

Psihološka proza: Jesam li normalna?

By | 26-11-2021

„Razmišljala sam nešto…“ „Da?“ „Jesam li ja normalna?“ „Ha?“ „To je bilo pitanje.“ „Shvatio sam.“ „Na koje ti trebaš odgovoriti?“ „Ja?!“ „Da, ti!“ „Zašto ja?“ „Pa ti si psihoterapeut, to je tvoj posao.“ „E pa nije!“ „I da nije, plaćam te, tako da izvoli mi odgovoriti.“ „Neću.“ „Zašto?“ „Jer je pitanje glupo.“ „Kako to misliš?… Read More »

Psihološka proza: Zimnica

By | 20-10-2021

„Bojim se…“ započela je. „Čega?“ „Vremena…“ „Vremena?“ „Vremena…“ „Kako se bojiš vremena?“ „Tako što ga ne vidim dok prolazi pokraj mene.“ „Kako prolazi pokraj tebe?“ „Neprimjetno.“ „Kako znaš da prolazi pokraj tebe ako je neprimjetno?“ „Po djeci koja mi odrastaju tako brzo, lišću koje požuti prije nego izraste, namještaju koji sam jučer kupila, a danas… Read More »

Psihološka proza: Oprosti mi, kćeri!

By | 19-09-2021

Miris lijekova oplahnuo me kad sam ušla sam u bolničku sobu, no pažnju mi je okupiralo izmučeno tijelo koje sam ugledala. Njena plava kosa izgledala je kao posljednji put kad sam je vidjela prije godina koje sam prestala brojati, ali njene oči više nisu imale onu snagu od nekad, a ruke su je odavno izgubile.… Read More »