Kad bih bio Petar Pan, tad sva bi djeca imala nekog da im priča divne priče i uspavanke pjeva. Kad bih bio Petar Pan tad svu bih djecu poveo sobom u moju daleku zemlju, moju zemlju snova. – Kad bih bio Petar Pan (naslov pjesme Grupe 220) Jutro je došlo i otišlo, a Petar je… Read More »
„Razmišljala sam nešto…“ „Da?“ „Jesam li ja normalna?“ „Ha?“ „To je bilo pitanje.“ „Shvatio sam.“ „Na koje ti trebaš odgovoriti?“ „Ja?!“ „Da, ti!“ „Zašto ja?“ „Pa ti si psihoterapeut, to je tvoj posao.“ „E pa nije!“ „I da nije, plaćam te, tako da izvoli mi odgovoriti.“ „Neću.“ „Zašto?“ „Jer je pitanje glupo.“ „Kako to misliš?… Read More »
Jednog sam dana, besciljno lutajući nepreglednim prostranstvima virtualnog svijeta, naišla na sponzorirani oglas na svima nam omiljenoj društvenoj mreži. !!! 50% POPUSTA NA LJUBAV !!! !!! BESPLATNA DOSTAVA !!! !!! KOLIČINA OGRANIČENA !!! Upečatljiva slika i mnoštvo boja u oglasu bili su dovoljni da privuku moju nestabilnu pozornost. “Nudimo vam 50% popusta na Ljubav! Požurite… Read More »
„Bojim se…“ započela je. „Čega?“ „Vremena…“ „Vremena?“ „Vremena…“ „Kako se bojiš vremena?“ „Tako što ga ne vidim dok prolazi pokraj mene.“ „Kako prolazi pokraj tebe?“ „Neprimjetno.“ „Kako znaš da prolazi pokraj tebe ako je neprimjetno?“ „Po djeci koja mi odrastaju tako brzo, lišću koje požuti prije nego izraste, namještaju koji sam jučer kupila, a danas… Read More »
Miris lijekova oplahnuo me kad sam ušla sam u bolničku sobu, no pažnju mi je okupiralo izmučeno tijelo koje sam ugledala. Njena plava kosa izgledala je kao posljednji put kad sam je vidjela prije godina koje sam prestala brojati, ali njene oči više nisu imale onu snagu od nekad, a ruke su je odavno izgubile.… Read More »
Postoji nešto u vatri zbog čega ne mogu skrenuti pogled sa zavodljivog plesa užarenih plamenova. U tom plesu vidim istovremeno stvaranje života i borbenost smrti koja se podrugljivo ismijava životu i pokazuje svoju nadmoć u obaranju ruku na ruku. Život i smrt istovremeno mi šapuću dok hipnotizirano opažam njihovu borbu u kojoj se isprepliću kontrasti… Read More »
Postoji više stvari koje će nas vjerojatnije preplašiti nego nas uništiti; trpimo češće u imaginaciji nego u stvarnosti. – Seneka Prije no što sam uspjela shvatiti što mi se događa, želudac i crijeva su već reagirali. Frkali su se i stiskali kao nakon udarca. Udarac se zaista i dogodio. Otkud? Ne znam. Promatram svoje tijelo… Read More »
Krivim Zvijezde što su se toliko udaljile od mene i mog sićušnog tijela. Sigurno im izgledam beznačajno, gotovo nevidljivo. Zar sam postala manja od makovog zrna? Kako godine prolaze, sve mi se više čini da se i udaljenost između tih zapanjujućih nebeskih tijela i mene povećava. Zvijezde mi se više ne čine Zvijezdama, a i… Read More »
„Te oči su bile u stanju da gledaju i gledaju i kad bi svaki drugi na svijetu zatvorio oči. Gledala je kao da na zemlji nema ničeg što ne bi bila u stanju da tako gleda, a u stvari se bojala mnogočega.“– E. Hemingway Negdje iza sedam mora bio jednom jedan otok Otkada je znala… Read More »
Nema u ovom kutku svemira mjesta za nevine oči plave poput oceana nakon oluje. Nema mjesta za srca napravljena od plastelina i koljena mekana poput gume. Nema u njihovim srcima krvi i života, samo sarkofazi u kojima nekoć prisutne emocije skupljaju prašinu i trunu pod zubom vremena što ih nemilosrdno gnječi u svojoj čeljusti. U… Read More »
„The true focus lies somewhere betwen rage and serenity“– Charles Xavier, X Man Sunce je već dobrano grijalo Grad kada se Sjenko izvukao iz kreveta. Nije volio jutra. Budio se prekasno da bi započeo dan kako bi on to htio, a prerano da bi se odmorio. Da je on smišljao putanje planeta i zvijezda, jutra… Read More »
Gromoglasan pljesak širio se dvoranom i ispunio svaki njezin kutak nemilosrdno istiskujući tišinu koja je dotad boravila u zraku kazališta.Grupa plesačica promijenila je izraz lica iz fokusirane ozbiljnosti i predanosti u najozareniji osmijeh koji sam ikada vidjela. Promatrajući ih sa strane prepoznala sam u njima istinsku sreću dok su ponosno i uspravno stajale pred mnogobrojnom… Read More »
Tog sam se jutra probudila pomalo umorna – sinoćnji tulum s prijateljima uzeo je svoj danak i ostavio svoj trag u vidu tamnih krugova oko mojih svijetlih očiju. Izgledala sam kao rakun kojeg je Picasso nacrtao iz zezancije. Na mliječnobijeloj puti nalazile su se crvene fleke rastvorene poput crvenog tepiha za VIP osobe svakog dobrog… Read More »
Anđeli Ponekad još učini mi se da vidim anđele kako sramežljivo šire krila. Negdje usred sivila, usred betonske džungle, između automobila i kamiona. Stoje mirno dok čekaju zeleno svjetlo na semaforu I gledaju kroz prozore svojih ograničavajućih kućica I čeznu Čeznu za svijetom kakav je bio prije života. Za svijetom prije svijeta, Prije ljudi i… Read More »
ČestoLjuti smo na druge ljudeJer ne čine onoŠto je trebalo da sami učinimo za sebe– Rupi Kaur, Sunce i njegovo cvijeće Obiteljska okupljanja u mom djetinjstvu nisu bila česta, ali bila su glasna i raspravljačka, uz miris bakine kuhinje i turske kave. Djeca u obitelji mogla su birati igru ili prisluškivanje odraslih razgovora. Gotovo uvijek … Read More »
Razasuti komadići slagalice, tisuće i tisuće. Pogled mi skače s jednog dijela na drugi. Svi su toliko neuredni, ne vidim im ni kraj ni početak, ne nazirem sliku koju bi mogli tvoriti jednom kad ih sastavim. Ako ih uspijem sastaviti. Svi izgledaju toliko isto. Ovo je moj nered i moram ga sama srediti. Moram sastaviti… Read More »
“Kažem vam, već godinama dubim na glavi i pokušavam skrenuti pažnju na sebe, ali on me ne primjećuje.” – požali se Džezva za kavu drugim manjim Lončićima koji su ju okruživali. “Ma bit će sve u redu, skužit će te jednom”, letargično bi odgovorili umorni Lončići. Bila je to uska, ali visoka džezvica srebrnaste boje… Read More »
ZA JEDNOG TEBE Za jedan tvoj pogled, prodala bih poluge zlata i propješačila planine, preplivala oceane i kročila u jame najveće dubine. Za jedan tvoj osmijeh, rukama bih posegnula u nebo i poderala oblake, osušila kapi kiše i pjesmom pozvala sunce da ti obasja lice. Za jednu tvoju riječ, stišala bih svijet i zaustavila vrijeme,… Read More »
Znala sam da je naša ljubav posebna. Nisam jedna od onih koji shvate tek kad izgube. Znala sam vrlo rano. Toga sam postajala svjesna u trenucima kada bi tvoje oči duboko zaronile u moje, a moje u tvoje. U trenucima kada nismo znali gdje smo, a nije bilo ni važno jer je prisutnost drugoga bila… Read More »
Kada se cesta našeg života pretvori u rijeku što teče u jednom smjeru? Pokušala sam zbaciti ove okove što guše mi korake i nogama udisati posebni zrak. Dignuti se u atmosferu visoko i ne osvrtati se nazad. Očima pratiti miris ljubavi i prstima plesti vlastitu sudbinu. Poput pauka što plete vlastitu mrežu. U krug, u… Read More »
Kako godine prolaze, to mi glavom sve češće prolazi misao da su neki ljudi jednostavno rođeni s tugom u venama. Ona je krv, ona je srž njihova života. Često osjećam sram i krivnju što me usamljenost prati poput sjene čak i kada mi najvažnije osobe u mom životu verbalno i neverbalno iskazuju ljubav. Znam da… Read More »
Svi mi bježimo od nečega. Prvi koraci bijega najslađi su dio života. Tako je lijepo nekad pobjeći… No, kada bježiš dugo koliko i ja, zaboraviš kako se boriti. Posljednji koraci bijega najružniji su dio života. I Prolog ”Nema tog godišnjeg kojeg možeš uzeti da se odmoriš od tereta kojeg duša nosi.” – mislila sam dugo… Read More »
„Nitko. Nitko. Nitko.“ Opet je tu. Uspjela se otrgnuti iz lanaca koje sam joj stavila na ruke i noge. Kako li je samo snažna. Moram priznati da joj zavidim. Stara drvena vrata se sa svakim njenim udarcem izmiču iz svoje prirodne pozicije i pokazuju znakove skorog raspadanja. Hrast koji se nalazio ispred naše kuće dugi… Read More »
“Još uvijek sanjam da smo zajedno” Jedne sam se noći nepozvana probudila u tvom snu. Zrak je bio ispunjen bezbojnim dimom koji nije imao miris. Vjerojatno sam tako zaključila da ne pripadam stvarnosti na koju sam se toliko navikla. Na stvarnost bez tebe. Nalazila sam se u svom stanu, a ti si stajao nedaleko od… Read More »
Od malih nogu bila sam zaljubljenik u hranu, i to se vidjelo. Maleno, punašno dijete koje je voljelo „papati“. Ali onda krene pubertet, pa slatko dijete postane debeljuškasto dijete. Nikada nisam bila broj L ili XL, ali sam bila dosta veliki M za jedno dijete. I onda krenu prve ljubavi, ali i puno ruganja zbog… Read More »
Svanulo je predivno jesenje jutro. Nisam ni očekivala da će listopadska jutra biti ovako nadahnjujuća, prošarana sunčevim zrakama koje nježno miluju uvelo lišće na tlu. Maloprije mi se učinilo da čujem cvrkut ptica, ali ponekad ne vjerujem vlastitim ušima. Gledajući s prozora izgleda kao da će ovaj dan biti iznadprosječno topao za ovo razdoblje. Nisam… Read More »
Iako se gubitku uda ne pridodaje velika pažnja kao nekim drugim zdravstvenim problemima, ne može se zanemariti utjecaj koji amputacija ima ne samo na osobu, nego i na okolinu. Amputacija se odnosi na (operacijsko) uklanjanje cijelog ili dijela uda zbog fizičke povrede ili bolesti, a koristi se radi zaustavljanja eskalacije već nastale štete, npr. sprječavanje gangrene. Najčešći uzrok kirurškog odstranjivanja dijelova tijela je napredovanje bolesti, no često se izvodi i amputacija zbog traumatične ozljede, koja je teže prihvaćena te može imati tragične posljedice na psihičko stanje osobe. Traumatično iskustvo koje uzrokuje tako strahovitu ozljedu je većinom nepredvidljivo, dok se amputacija zbog napredovanja bolesti može i izbjeći, ako se osoba drži propisanog tretmana. Zašto se ljudi ne drže propisanih terapija? Zašto voze brzo ili u pijanom stanju, čime povećavaju vjerojatnost javljanja traumatičnih nesreća?
Smatramo da je iznimno važno osobama koje su preživjele seksualno nasilje pružiti mogućnost da se njihov glas i priča čuju, ali upozoravamo da prvi dio ovog teksta može biti okidač emocija za osobe koje su imale slično iskustvo. Priča o stvarnom životu, o jednom seksualnom nasilju, jednom među stotinama prožima ovaj tekst. Sve ružne stvari seksualnog nasilja detaljno su opisane u priči jedne djevojke…
Prikazom kritičara, razbojnika, nevinoga i drugih unutarnjih misli jedne stvarne djevojke, u ovu smo priču utkali njen surov život. Njeno neprestano ukazivanje na vlastite mane i kontinuirane negativne misli o sebi, primjer su kronične i pretjerane samokritičnosti, koja može završiti tragično. Može, ali nasreću i ne mora, što ćemo rastumačiti u nastavku teksta…