Stiglo je vrijeme kad mogu prigrliti svoje svjetlo. Pogledati se u ogledalo s ljubavlju i reći lako, bez ustezanja: volim te, ludo jedna! Volim što si svoja, neukrotiva i neposlušna. Što se opireš da sačuvaš sebe. Volim kad te rasplače ljepota trenutka jer postoji samo ako je viđena, ako se osjeća i živi, a ti… Read More »
Od svih kaveza u kojima sam živjela, um je daleko najmoćniji. Iako si šapućem da sam slobodna,uhvatim sebe kako glavom među rešetkama, zaustavljena, sanjarim o „što bi bilo kad bi bilo“. I kad je u nekom trenutku život znao biti dobar, ipak je u mom središtu neutješno nešto jaukalo. Nijese to moglo izgovoriti, niti imenovati. I… Read More »
Kad bih se vratila na početak, sve bih opet jednakom strašću. Impulzivnost jest nepredvidiva, ali intrigantna jer nećeš unaprijed znati kako će s njome biti. Takvi idu svijetom i diraju što požele, uzimaju što im se svidi, zastanu gdje im je lijepo, kažu kako misle, smiju se kad im se smije, plaču kad im je… Read More »
Borbenost je crvena. Ona vijori na vjetru i razjaruje kao toreadorov plašt. Nemirom izaziva bikove, živa i nesputana. Nasrnut će na nju ne misleći samo zato jer se kreće, jer vrišti usred svega u potrazi za takvima koji će navaliti da ju zaustave. Borbenost je vjetar koji uznemiri sve čega se dotakne u svome pohodu.… Read More »
Otac ga je tvrdoglavo slamao. Batinama krpao sve njegove nestašluke. Nisu to uvijek bile velike stvari, ponekad nije ni bio kriv, ali bi podnio najteže za ekipu. Remenom, rukom, štapom, otac ne bi birao način, ali nije uspijevao slomiti dječačku radoznalost kojom je ulazio u avanture. Bilo ga je posvuda – po stablima, u krađama,… Read More »
Kad na kraju svega vidiš da si tek na početku i da svime što jesi zatvaraš krug jer nema pravoga početka niti kraja. Kad vidiš da je sve služilo jednom jedinom cilju – da te dovede do točke u kojoj jesi. Onda znaš da ništa pod nebom nije bez svrhe. Prepusti se s povjerenjem, bez… Read More »
Iz vlastitog iskustva rekla bih da je, u hijerarhiji i linearnosti, manipulacija sveprisutna. Teško ju je izbjeći. Ako ju iskusiš u djetinjstvu, neminovno ju preuzimaš kao obrazac i pronosiš dalje. Naučeno skrivaš rane pred samim sobom, pred svijetom se pokazuješ jakim, hraniš se tuđim bespomoćnostima i prešućivanjima. Sve dok te tuđi otpori ne raskrinkaju. Kad… Read More »
Kad bi zacrtala cilj, onda nije odustajala, već bila uporna u svemu što je za taj cilj bilo potrebno napraviti. Kao recimo upisati fakultet, iako bi svi bili sretni da se to nije dogodilo. Ili dobiti stipendiju. Ili se izboriti za djecu usprkos svemu. Veliki ciljevi bili su praćeni velikom upornošću. Bili su skretnice. Jedan… Read More »
Sve je odjednom lako kad znaš tko si kad si dopuštaš sve zamisliti (i biti i imati) a svjetlo drugima time ne otimaš tako je lako kad jasno vidiš obilje a sve potrebno (i važno i neophodno) usudiš se na izvoru uzimati ne gomilaš, ne posjeduješ, ne prisvajaš to čine odvojeni ustrašeni sami koji se… Read More »
Voljela je subote. Ujutro bi rano ustala dok još svi spavaju. U miru bi popravila nered od sinoć i krenula u novi dan. Još je sinoć isplanirala što će pripremiti za ručak, nešto je od namirnica već imala u kući, a ostale stavila na popis, da ne bi zaboravila one najvažnije. U nabavku će ranim… Read More »
Volimo pričati o svemu. O hrani, zabavi, o drugim ljudima. Raspredamo o putovanjima, susretima i zajedničkim uspomenama. Uživamo prepričavati sebe. Opet i iznova. Šaliti se. Smijati. Želimo svijetu biti dobri, najbolji što možemo. Privlačni. Odgovorni. Da se brinući o drugima, možda, zaštitimo od sudara sa sobom. Zato skrivamo svoju ranjivost s druge strane stakla. Sve… Read More »
NEMOJ i nemoj mi sve odjednom dati ljubav neće u bescjenje u malim dozama toplinu tek četvrtinu poljubaca nekoliko zagrljaja prstomet dodira nahrani me čekanjem surov je svijet u kojem nije sve dostupno dok vrijednosti rastu smiješane s patnjom ničega previše za zdrav život a tebe nikad dovoljnoi nemoj mi sve odjednom dati ljudi ne razumiju… Read More »
Svjetlo ju je probudilo iz dubokog sna. Iza zatvorenih očiju znala je da se nalaktio na vrata. U stotinki sekunde oslušnula je tišinu. Remetilo ju je meškoljenje malog, toplog tijela pored nje. I njegovo teško disanje s vrata. Ugasio je svjetlo i žustro prišao krevetu. Zaudarao je na razuzdanu noć. I bijes. Uhvatio ju je… Read More »