Državnička dilema: Pustiti starije da umru ili ubiti ekonomiju – koja odluka je zaista moralnija?

By | 29-06-2020
  • 1.3K
    Shares
Natalia Alaburić, univ. bacc. psych., autorica teksta

Hrvatska je svojom reakcijom na širenje koronavirusa postigla zavidne brojke zaraženih i preminulih. Konkretno, do 27.6.2020. godine, u Hrvatskoj je uslijed zaraze koronavirusom preminulo 107 ljudi. U odnosu na ukupnu populaciju, radi se o samo 26 umrlih na milijun stanovnika. Za usporedbu, vrlo blagi švedski odgovor na širenje koronavirusa (zabrana velikih okupljanja, posjeta domova za starije i nemoćne te zatvaranje škola i fakulteta) rezultirao je upravo onime što je većina zemalja svim silama pokušavala izbjeći – velikim brojem preminulih građana – čak 5.280, odnosno 523 smrtna slučaja na milijun stanovnika

JESU LI HRVATSKI POLITIČARI HUMANIJI OD ŠVEDSKIH?

Ono što začuđuje u čitavoj ovoj situaciji da je upravo Švedska ta koja se odlučila za ovakav potez. Država koja se proglašava izuzetno progresivnom i humanističkom i jednom od najsretnijih u svijetu hladno se odlučila žrtvovati dio svojeg stanovništva. S druge strane, hrvatski političari, koji su već postali sinonim korupcije i sebičnosti, odjednom su se pokazali kao izuzetni humanisti. Spremno su odlučili uložiti milijarde u spašavanje svojih starih sugrađana. Za razliku od Švedske, odlučili su ljudski život staviti iznad svega. Implementiranje strogih mjera značajno je umanjilo prijetnju koju je koronavirus predstavljao i uspjelo je broj njegovih žrtava održati na zavidno niskoj razini. No, dovelo je i do snažnih ekonomskih problema.  

SVIJET OČEKUJE NAJVEĆE EKONOMSKE GUBITKE U POSLJEDNJIH 100 GODINA

Razdoblje u kojem se nalazimo već je dobilo bombastične nazive, kao što su The Great Lockdown, The Great Shutdown ili The Greater Depression. Čeka nas period najvećeg ekonomskog pada još od razdoblja Velike depresije 1930-ih godina, što neminovno znači izuzetne ekonomske posljedice. International Labour Organization je 7.4.2020. godine navela da je samo u prvom kvartalu 2020. godine bez posla ostalo 30 milijuna ljudi. Za usporedbu, u vrijeme recesije 2008. godine, bez posla je ostalo 25 milijuna radnika. Samo u Hrvatskoj je u ožujku i travnju bez posla ostalo gotovo 40.000 ljudi. Ekonomisti, nadalje, predviđaju veliki porast toga broja. Prema optimističnom scenariju, u Hrvatskoj će do kraja godine posao izgubiti još 160.000 ljudi, a prema onom pesimističnom, čak 430.000.

Isticanje ekonomskih gubitaka koji nam neminovno slijede nije preferiranje novaca umjesto ljudskih života, niti nehumani kapitalistički pogled na svijet. Htjeli mi to ili ne, novac nam određuje život. Zatvaranja uslijed pandemije koronavirusa dovela su u pitanje opstanak brojnih obrta i poduzeća, otpuštanja velikog broja radnika i značajnog smanjenja prihoda u mnogim kućanstvima. Sve to moglo bi imati posljedice za brojne živote.

ČITAV SVIJET SUOČIO SE S MORALNOM DILEMOM

Prema svemu ovome, postavlja se pitanje koja je zemlja zaista postupila na moralan način. Odluka koja je stavljena pred svijet, zapravo je vrlo slična klasičnom i dobrom nam poznatom problemu jurećeg vlaka(trolley problem).On predstavlja misaoni eksperiment koji modelira etičku dilemu. Osnovna forma problema glasi:

Vlak juri željezničkom prugom i kreće se po traci na kojoj je zavezano petero ljudi, a koji se ne mogu pomaknuti. Ako se vlak nastavi kretati istom putanjom, pregazit će ih i ubiti. Međutim, moguće je preusmjeriti vlak u drugu traku, čime će se petero zavezanih ljudi spasiti. Na drugoj se traci nalazi jedna zavezana osoba. Preusmjeravanjem vlaka, ona će biti ubijena. Pred ispitanika se stavljaju dvije opcije:

  1. Ne poduzeti ništa i pustiti da vlak ubije petero ljudi
  2. Preusmjeriti vlak u drugu traku i ubiti jednu osobu

Koja je od ovih dviju opcija moralniji izbor?

Prije nego što pokušamo dati odgovor na to pitanje, potrebno je sagledati na koji način ljudi uopće donose moralne odluke. Kohlberg je davne 1969. godine, predložio takozvani racionalni model moralnog prosuđivanja, prema kojem su moralno znanje i moralne odluke prije svega uzrokovane procesima rasuđivanja i refleksije. Prema tom modelu, moralne odluke su racionalne i temeljene na procesima rezoniranja. Haidt u tu priču uvodi dodatni, emocionalni aspekt, naglašavajući ulogu moralnih intuicija i emocija u donošenju moralnih odluka. Takve se intuicije javljaju brzo, automatski i bez kognitivnog napora. Njegovo viđenje odgovara onome što se naziva model dualnog procesiranja, prema kojem moralnim prosudbama pridonose i afektivni i kognitivni procesi. Model razlikuje dva kvalitativno različita sustava moralnog mišljenja – jedan vođen intuitivnim emocionalnim odgovorima, a drugi kontroliranim kognitivnim procesima. Ta su dva sustava analogna dvama moralnim principima – deontološkom i utilitarističkom. Deontološka etička perspektiva nalaže da je samo djelo bitnije od posljedica koje donosi. Točnije, postoje jasna moralna pravila ili obveze koje ni u kojem slučaju, čak i ako rezultiraju dobrim djelom, nije dopušteno kršiti. Utilitarizam je, s druge strane, smjer u etici koji promovira maksimalnu sreću i dobrobit. Moralnost odluke je, prema njemu, određena posljedicama, a ne samim djelom. Točnije, moralno je ispravna ona odluka koja dovodi do najboljeg ukupnog ishoda, neovisno o usput učinjenoj šteti.

HRVATSKA JE ZAUZELA DEONTOLOŠKU, A ŠVEDSKA UTILITARISTIČKU PERSPEKTIVU

Iz deontološke perspektive, interveniranjem u smjer kretanja vlaka povređuje se druga osoba i to je moralno neispravno. Nije dopustivo žrtvovati ikoga za dobrobit drugih. Takvi se odgovori vjerojatno oslanjaju na intuitivno-emocionalno procesiranje, točnije na snažnu emocionalnu reakciju na odluku koja će drugima nanijeti štetu. Odluka o globalnoj karanteni uslijed pandemije koronavirusa upravo je takva – deontološka. Moralno je neispravno žrtvovati stare i bolesne s ciljem spašavanja ekonomije.

Utilitaristička perspektiva uzima u obzir broj žrtava u obje situacije i na temelju toga odlučuje koja je odluka moralno ispravna. Jednostavnom matematikom (1 ubijena osoba manje je nego 5 ubijenih osoba) zaključuje kako je moralno preusmjeriti vlak i zaštititi veći broj ljudi. Ovakvi se odgovori baziraju na kontroliranim procesima rasuđivanja, odnosno kognitivnoj analizi dobiti i štete vezanih uz pojedine odluke. Slijedeći utilitarizam, na pandemiju koronavirusa trebalo je odgovoriti žrtvovanjem manjeg broja ljudi – spašavanjem ekonomije.

Možemo reći da je Švedska zauzela utilitarističku, a Hrvatska, kao i većina svijeta, deontološku perspektivu.

UTILITARISTIČKI ODGOVOR BIRAJU ISPITANICI S VIŠIM REZULTATIMA NA MJERAMA PSIHOPATIJE

Švedska je svojom reakcijom na koronavirus izazvala brojne osude diljem svijeta, a prozivalo ju se nemoralnom, nehumanom i sebičnom. Jesu li takvi epiteti bili opravdani? – Možda.

Pokazuje se, naime, kako je utilitaristički odgovor na moralne odluke češći među onima s niskim rezultatima na mjerama empatije i visokim rezultatima na mjerama psihopatije, kao osobine ličnosti. Prema tome, čini se da utilitarizam nije uvijek pitanje većeg dobra, već može odražavati ignoriranje osnovnih moralnih pravila, odnosno pozadinske emocionalne deficite. Drugim riječima, deontološki odgovor potaknut je negativnim emocijama koje izaziva povreda druge osobe. Takve emocije kod psihopata ne postoje, što im olakšava zastupanje utilitarizma. 

No, prije nego švedske političare proglasimo psihopatima, a hrvatske humanistima, uzmimo u obzir i još neke aspekte utilitarističkih, odnosno deontoloških moralnih odluka.  

UTILITARISTIČKI ODGOVOR BLIŽI JE ONOME ŠTO BISMO DEFINIRALI KAO TOČNO

Istraživanja pokazuju kako ljudi donose deontološke odluke kada povreda druge osobe uzrokuje dovoljno snažnu emocionalnu reakciju ili kada nemaju vremena, motivacije ili resursa za kontrolirane procese rezoniranja. U takvim situacijama, dominirat će emocionalna reakcija na povredu druge osobe – ubijanje nije moralno prihvatljivo. S druge strane, situacije koje dopuštaju upuštanje u proces promišljanja o dobitku i cijeni pojedine odluke, vjerojatnije će rezultirati utilitarističkom odlukom. Slično tomu, utilitaristički su odgovori moralno prihvatljiviji onima s višim kapacitetom radnog pamćenja, a što je povezano s višom inteligencijom. Prema tome, možemo reći da je utilitaristički odgovor racionalniji i bliži onome što bismo mogli definirati kao točno. Drugim riječima – vrlo je upitno možemo li švedske političare optužiti za nemoralno i nehumano postupanje prema svojem stanovništvu. Postavimo to na ovaj način:

opcija a) Šveđani su svojom odlukom pokazali da su psihopati

opcija b) Šveđani su svojom odlukom pokazali da su racionalno promislili o cijenama i dobitima potencijalnih odgovora na koronavirus

VEĆINA LJUDI ODABIRE UTILITARISTIČKU OPCIJU

Vjerojatnost da su Šveđani psihopati umanjuje i činjenica da više od 3/5 ispitanika u istraživanjima koja uključuju problem jurećeg vlaka odabire postupati po principima utilitarizma. Uzevši u obzir stopu psihopatije u ukupnoj populaciji (procjenjuje se na oko 1%), ne možemo zaključivati da su svi oni psihopati. Kada bismo htjeli te rezultate primijeniti na karantenu zbog koronavirusa, očekivali bismo da će većina ljudi jednako zaključiti da je moralno žrtvovati one stare i bolesne kako ne bismo svi bili žrtve nadolazeće recesije. Drugim riječima, većina stanovništva trebala bi podupirati upravo švedski model borbe s koronavirusom, nad kojim se trenutačno zgraža.  

KAKO TO OBJASNITI?

Kako bismo razumjeli ovakve reakcije, treba razmotriti neke druge forme problema jurećeg vlaka, koji oblikuju etičku dilemu na drugačiji način, ali s istim konačnim ishodima.  

Jedan od oblika problema koji se stavlja pred ispitanike jest onaj u kojem je osoba koja se žrtvuje (ona koja se nalazi na traci u koju treba preusmjeriti vlak) ispitanikov član obitelji ili romantični partner. Matematički gledano, situacija je nepromijenjena. Još uvijek imamo izbor između petero ili jednog ubijenog. Odgovori ispitanika se, međutim, u tom slučaju značajno mijenjaju. U takvoj situaciji, malo tko se odlučuje na preusmjeravanje vlaka, čak i ako to znači da će petero drugih i jednako nevinih ljudi izgubiti život. Razlog tomu je jasan – emocionalna reakcija na žrtvovanje bliske osoba dominira u procesu donošenja odluke. Upravo je takva i trenutačna situacija. Malo tko u svojoj obitelji nema osobu za koju bi koronavirus predstavljao životnu prijetnju. U skladu s time, malo tko je spreman tu osobu žrtvovati za dobrobit drugih ljudi.

Još jedan oblik problema je tzv. The fat man problem u kojem se petero ljudi na tračnici može spasiti ne preusmjeravanjem vlaka, već drugom osobom. Situacija je takva da se povrh tračnice kojom juri vlak nalazi debeli čovjek koji bi svojim tijelom mogao zaustaviti vlak i posljedično spasiti zavezane ljude. Ispitanik je, međutim, osoba koja debelog čovjeka mora gurnuti pod vlak.

Slika na kojoj se prikazuje crtež, posuđe

Opis je automatski generiran

Očekivano, i u ovom slučaju ljudi ne smatraju da je bacanje čovjeka pod vlak moralno prihvatljivo, unatoč tomu što se ishod situacije ne razlikuje od onoga u osnovnom obliku problema. U oba slučaja, potrebno je donijeti odluku o žrtvovanju čovjeka. U oba slučaja njegova će smrt spasiti petero ljudi. Koja je razlika? U nečemu što se naziva princip namjere ili princip duplog efekta, a prema kojem je šteta koja nastaje kao sredstvo dostizanja cilja gora nego ista šteta nastala kao posljedica dobrog djela. Drugim riječima, moralno je ispravno počiniti dobro djelo (preusmjeriti vlak da bismo zaštitili petero ljudi) koje ima loše posljedice (ubojstvo jednog čovjeka), ali je neprihvatljivo počiniti loše djelo (gurnuti čovjeka) koje će imati pozitivne posljedice (spašavanje petero ljudi).

GURANJEM ČOVJEKA SPASILI BISMO EKONOMIJU

Upravo je ovakvo rezoniranje ono koje je dovelo do zaključka da je karantena ispravna i moralna odluka. Radi se o dobrom djelu koje ima u cilju zaštiti druge. I to ne bilo koga, već one najranjivije, kojima je pomoć najpotrebnija. Recesija i posljedična smrtnost nesretna su posljedica dobrih namjera. Iz tog razloga će biti oproštene, a oni koji su do nje doveli, smatrani odličjem moralnosti i empatije.

S druge strane, švedskim će se političarima puno teže oprostiti žrtve koronavirusa, čak i ako ih je manje nego onih koji bi bili žrtve recesije. Oni se neće gledati kao spasitelji, već kao ubojice.

Zašto? Jer nam je preusmjeravanje vlaka podizanjem poluge moralno, a nad guranjem čovjeka se zgražamo. Neovisno o tome što dovode do identičnih ishoda.



Članak možete prokomentirati na našoj FB stranici

Hrvatski političari su se u svom odgovoru na širenje koronavirusa pokazali kao izuzetni humanisti – uložili su milijarde…

Objavljuje Psihološki prostorPonedjeljak, 29. lipnja 2020.