Što osobu čini moralnom?
Moral je pojam koji je notorno teško definirati. Kako bih izbjegao tu semantičku zamku, evo mali misaoni eksperiment:
Zamislite svijet u kojem je u svakoj kući instalirana Magična kutija. Funkcionira ovako:
- Stavite novac u Kutiju
- Kažete joj kome želite pomoći
- Kutija po vašim naputcima uloži vaš novac u najrelevantniju dobrotvornu organizaciju
Možete, ali ne morate donirati. Što biste napravili?
Jedna grupa ljudi gurnula bi kutiju u neku ladicu da ju ne gledaju. Drugi bi pokvarili kutiju količinom doniranja. Ono što razlikuje ove dvije vrste ljudi jest prostor koji istraživači morala žele shvatiti i kvantificirati. To bi trebalo biti dovoljno kao radna definicija pojma morala.
Ograničenost moralne racionalnosti
Psiholozi su u mnogo navrata pokušali mjeriti indikatore morala. Lawrence Kohlberg je razvio metodu mjerenja razine “moralnog razvoja” unutar konstruktivističke paradigme, koju je kasnije James Rest unaprijedio. Drugi su se fokusirali na moralne procese, treći na sadržaj. Četvrti na altruističko ili antisocijalno ponašanje. Ovo je dovelo do konceptualnog nereda.
Usprkos Kohlbergovim pretpostavkama, racionalnost se nije pokazala ključnom varijablom. Primjerice, na moral utječu arbitrarni kontekstualni faktori. Npr. blizina i sličnost su ključni elementi empatije, ujutro smo manje skloni laganju, a miris svježeg kruha povećava vjerojatnost da ćemo pomoći nepoznatima.
Rad Jona Haidta na moralnim intuicijama je revolucionirao naše razumijevanje morala. Postulirao je i kasnije potvrdio da se većina procesa u moralnoj kogniciji odvija intuitivno (nesvjesno i brzo). U pozadini tih intuicija je identificirano šest mehanizama za razlikovanje “moralnog” od “nemoralnog” (skrb, recipročnost, sloboda, odanost, poštovanje i svetost). Naša moralna vizija svijeta je posljedica različitih razina osjetljivosti tih mehanizama. Prema Haidtu, konflikt između takvih moralnih vizija može objasniti velik broj međuljudskih, međugrupnih i političkih odnosa.
Haidtov rad je vjerojatno imao najveći doprinos u mapiranju moralne domene do danas. Međutim, iz njegovog rada često slijedi netočan zaključak da moralna racionalnost nije moguća. U stvarnosti, Haidt je samo sumnjičav prema individualnoj racionalnosti. Po njemu je moguće postići racionalni ishod ukoliko ljudi različitih moralnih vizija dozvole međusobno “korigiranje”. Ipak, važna lekcija iz Haidtovih istraživanja je da izbjegavamo visoka očekivanja od racionalnosti u moralnoj domeni, stoga ne očekujem da će argumenti ovog članka promijeniti mnoga mišljenja. Ali možda budem utjecao baš na vas.
Razlika između “altruista” i Altruista
Moraliziranje postaje altruizam tek kada izađemo iz hipotetskih rasprava i zapravo napravimo nešto što smatramo ispravnim. Pri tome treba biti oprezan kada govorimo o “altruistima” da ih ne „strpamo“ u isti koš. Ilustrirat ću to na dva ekstremna primjera.
Priča 1: Lidija (nije pravo ime) je vidjela ženu s bebom u ruci kako prosi. Nije mogla vjerovati da tako lijepa žena može biti osuđena na ulicu. Od tog prizora Lidija nije mogla zaspati, pa je sljedeći dan odlučila ući u obližnju trgovinu kozmetikom i kupiti ženi ruž, maskaru i sjenilo u vrijednosti od oko 200 kn. “Osmijeh koji sam joj stavila na lice promijenio mi je život!” – uskliknula je Lidija. U svojoj glavi ona je u ovome prepoznala test dobrote, i dala si čistu peticu. Provela je sljedeće dane prepričavajući svima taj događaj.
Priča 2: Dok je još bio student na Oxfordu, Toby Ord odlučio je izračunati koliko će zaraditi tijekom života. Zatim se zakleo da će donirati sav novac koji zaradi iznad 3,000 kn/mjesečno (korigirano za inflaciju u 2020.). Procijenio je da bi ukupna donacija iznosila oko 1.3 milijuna dolara. Pri tome je odlučio pažljivo donirati isključivo tamo gdje će napraviti najviše dobrog, što bi trebalo “spasiti” oko 1,000 života. Zatim je pokrenuo organizaciju (Giving What We Can) koja je inspirirala još 4952 ljudi da doniraju 120 milijuna dolara, te da obećaju donirati tijekom života još 1.8 milijardi (procjena: 1.4 milijuna “spašenih” života).
Moralistički naivac vs. Moderni svetac
Tehnički gledajući, oba protagonista su “altruisti”. U oba slučaja se radi o ljudima koji su, bez prisile, u najboljoj namjeri odlučili nekome pomoći. Međutim, tu sličnosti prestaju.
Lidija je nešto što ja nazivam moralistički naivac. Primarno motivirana kontrolom svojih emocija i kognicija, isključivo vođena intuicijom te brzopletom i nepromišljenom reakcijom. Da joj događaj pred nosom nije uzrokovao grižnju savjesti, altruizma ne bi bilo. Da nije u tom trenutku sama pokušavala smršaviti, shvatila bi da je ženi koja prosi hrana važnija od estetike. U najboljem slučaju, kao rezultat njenog “doprinosa”, gladna žena je u krevet legla našminkana. Konačno, iskoristila je taj događaj za besramnu samopromociju.
Toby Ord je prototip najviše razine altruističkog razvoja – moderni svetac. Za početak, njegov cilj nije bio samo “pomoći” drugima, već je uložio cijelo svoje biće u promociju boljeg svijeta. Inhibirao je jeftine intuicije, te ih korigirao razumom i empirijom. Poslužio je i kao primjer tisućama drugih koji su kao rezultat postali bolje osobe. Altruizam 21. stoljeća je, zbog dostupnosti informacija i jednostavnosti novčanih transakcija, lakši nego ikada prije. Toby i njemu slični su tako uspjeli definirati novi maksimum ljudske dobrote. Zaslužuje da mu se podigne spomenik (iako bi ga on vjerojatno prodao i kupio mreže za prevenciju malarije).
Efektivni altruizam (EA)
Vjerujem da je većina altruista trenutno negdje između ova dva ekstrema. Cilj ovog teksta je uvjeriti vas da možete otići korak bliže panteonu modernih svetaca s drastično manje osobne žrtve. Efektivni altruizam (EA) je pokret koji je Toby Ord pokrenuo s kolegom Will MacAskillom i upravo se bavi takvim pitanjem: kako najbolje namjere pretočiti u najbolji ishod?
Članovi tog pokreta su prethodno navedeno pitanje pretvorili u znanost. EA je okupio tisuće ljudi diljem svijeta koji iz dana u dan čine svijet boljim. Većina nas uopće nije svjesno toga, jer se fokusiraju na probleme koji su na marginama naše kolektivne percepcije. Riječ “efektivno” je ključna i razlikujemo je od riječi “efikasno”. Sizifova tragedija ne leži u manjku efikasnosti guranja kamena, već što to ničemu ne služi.
Živimo u svijetu ograničenih resursa. U takvom svijetu moramo pripaziti kako ćemo uložiti dostupne resurse. Budući da ekonomičnost nije dio našeg sustava moralnih intuicija, izazov je uvjeriti ljude da se radi o moralnom imperativu. Kao primjer, uzmimo različite akcije za prevenciju širenja HIV-a. Ako vam je cilj samo “nešto” doprinijeti, možete donirati novac za kirurško liječenje Kaposijevog sarkoma (komplikaciju vezana uz AIDS). Međutim, ako želite s istim novcem imati 50 puta veći efekt, donirali biste za distribuciju antiretroviralne terapije. Ali čak ni to nije idealna investicija. S istim novcima, oko 700 puta više efekta postigli bi s ulaganjem u distribuciju kondoma, te čak 1400 puta veći efekt ulaganjem u edukaciju ciljanih visoko rizičnih grupa. U velikom broju slučajeva “najbolja” ulaganja su stotine ili tisuće puta efektivnija od “donekle dobrih”.
No, doći do informacija o tome koje su akcije najefektivnije nije lako. Srećom, EA ekipi nije ispod časti koristiti razum, matematičke modele i znanstvene alate u lovu na efektivnost, a svoja saznanja rado dijele sa svijetom. Stoga, postavlja se pitanje– kako što manje staviti u Magičnu kutiju, a učiniti svijet što boljim mjestom?
Procjena efektivnosti
Pokušat ću pojednostaviti logiku iza modela procjena efektivnosti. Pri tome ću izostaviti važne aspekte tog računa (npr. probabilističke korekcije ili aproksimacije alternativnih ishoda).
Formula za računanje efektivnosti neke intervencije je:
Input se najčešće operacionalizira u dolarima. To ne znači da možete doprinijeti samo novčano, ali uloženi trud i vrijeme imaju svoju protuvrijednost u novcu koji biste zaradili da ste to vrijeme proveli na plaćenom poslu.
Output je kompleksniji. Prvo, problem spašavanja života. “Spasiti” život nekome tko umre dan kasnije nije isto kao i spasiti nekoga tko živi još 50 godina. Stoga, ne ciljamo na “broj spašenih života”, nego “broj produženih godina”. Osim toga, neke intervencije (npr. amputacija stopala s gangrenom) mogu produžiti život, ali smanjiti njegovu kvalitetu. QALY je mjera koja istovremeno uzima u obzir promjenu u kvaliteti života i broj produženih godina. Jedan QALY je jednak godini dana života maksimalne kvalitete. Ako podijelimo broj QALY-a s prosječnim očekivanim životnim vijekom, dobijemo procjenu koliko “životnih ekvivalenata” je intervencija spasila. Ovo je najbliža mjera intuitivnom shvaćanju “spašavanja života”.
Efektivnost se u konačnici izražava u terminima QALY/$ ili Spašeni život/$. Najefektivnije organizacije danas mogu spasiti život (koji inače ne bi bio spašen!) za samo $600-$2000 (3,800-12,700 kn).
Na koje načine se može doprinijeti?
Ukoliko imate specijalne talente, možete svoje vrijeme usmjeriti ka volontiranju (predlažem video ispod ako razmišljate o tome). Možete podizati svijest o ovoj temi (npr. slanjem ovog članka poznanicima), jer ako nagovorite još jednu osobu da efektivno donira, de facto ste udvostručili svoj doprinos svijetu.
Najpopularniji pristup u EA je tzv. “Earning to give”. Suosnivač EA Will MacAskill poseban naglasak na ovu strategiju stavlja u svojoj knjizi Doing good better (koju toplo preporučujem). Kao što ime strategije predlaže, radi se o ideji da umjesto vremena koje biste proveli volontirajući ili dižući svijest, uložite u razvoj vještina sa svrhom maksimizacije vlastite zarade, te višak prihoda donirate. S tom je svrhom osnovao organizaciju 80000hours (broj sati u prosječnoj karijeri) koja pokušava usmjeriti buduće altruiste u unosna zanimanja.
Primjerice, mladi britanski liječnik Greg Lewis promišljao je kako putem karijere najviše doprinijeti. Nakon što je odbacio “efektivna” medicinska zanimanja u Britaniji, razmišljao je o otvaranju klinike u siromašnoj državi (što bi bilo dvostruko efektivnije). Ipak, odlučio je specijalizirati onkologiju u Britaniji, te donirati pola svoje ogromne plaće tijekom cijele karijere, čime si je osigurao komotan život i pet puta veću altruističku efektivnost.
Altruistima se savjetuje da prakticiraju dozu “zdrave sebičnosti” i ne romantiziraju požrtvovnost. Važno je održavati moralnu motivaciju, što zahtijeva da se financijski ili psihološki ne iscrpimo previše. Osobno, ja za sada planiram donirati 2-4% svoje zarade tijekom života (možda se kasnije predomislim i povećam taj postotak). Organizacija Giving what we can predlaže da radije ciljamo na 10%, što je za mene (barem za sada) previše.
Što izbjegavati?
Većina dobrotvornih organizacija koje je EA analizirao su ispale neefektivne ili kontraproduktivne. Ova žalosna činjenica predlaže da se nasumičnim doniranjem može napravit više zla nego dobrog, te se preporuča izbjegavanje neisplativih organizacija koje škakljaju naše intuicije.
Primjerice, PlayPump International zagovara instalaciju posebne vrste pumpe za vodu u siromašnim selima. Naime, ručnom pumpom je teško ispumpati dovoljno vode za svu populaciju jednog sela. PlayPump je osmišljen da pumpu za vodu priključi na dječji vrtuljak. Tako bi djeca dobila igralište (financirano reklamama i donacijama velikih kompanija), a igranjem na vrtuljku bi pumpali vodu u rezervoare. Preko tisuću ovakvih pumpa instalirano je u četiri afričke zemlje. Ispostavilo se da je to bila katastrofalna ideja. Djeci nije bio zabavan vrtuljak jer je zahtijevao veliku silu kako bi se mogao nastaviti rotirati. Budući je instalacija vrtuljaka zahtijevala da se potpuno zamijeni stara ručna pumpa, ponižavajući zadatak cjelodnevnog rotiranja vrtuljka je pao na žene i starije ljude u selima.
Gdje efektivno donirati?
Tri kriterija treba uzeti u obzir kada se vrši odabir donacija. Prvo, veličina problema – globalni, masovni i opasni problemi imaju prednost. Drugo je rješivost – prednost imaju problemi s većom šansom uspješnog ishoda. U konačnici, javlja se i problem zanemarenosti. Postoji velik broj rješivih problema za koje je ponuđeno djelomično rješenje putem slobodnog tržišta, državnih intervencija ili privatnih donacija. Ali nezapaženi problemi obično nisu dovoljno financirani, što znači da su prisiljeni tekuće donacije ekonomizirati i izbjegavati trivijalne troškove.
Trenutno se tri problema ističu kao podjednako “jaka” u ovim kriterijima i Effective Altruism Fund ima poseban fond za svaki od ta tri (klikom na link u imenu imate prilike donirati im novac online ):
- Prevencija egzistencijalnih prijetnji: Bazirano na tzv. longtermist ideologiji unutar EA pokreta. Ideja je da postoji manji broj katastrofalnih prijetnji (meteori, pandemije opasnije od COVID-a, umjetna inteligencija, globalne klimatske promjene) za koje nismo dovoljno opremljeni. Iako su malo vjerojatni, takvi događaji bi mogli trajno oštetiti ili skroz uništiti kompletnu civilizaciju. U svojoj knjizi The Precipice, Toby Ord procjenjuje da je vjerojatnost ovakvog ishoda “samo” 1/6 unutar sljedećih stoljeća, te da bi bilo neodgovorno ne pripremiti se za najgore scenarije.
- Promocija životinjske dobrobiti: Ovisno o vašim stavovima o dobrobiti životinja, smatrat ćete da je tretman životinja na tvorničkim farmama ili trivijalnost ili dnevna doza holokausta. Fond ulaže u visoko efektivne organizacije sa širokim ciljem promocije dobrobiti životinja.
- Promocija globalnog zdravlja i razvoja: Najmanje kontroverzan fond je vezan za osiguravanje zdravstvenog i ekonomskog prosperiteta u najsiromašnijim zemljama svijeta. Ovo uključuje instalaciju jeftinih mreža protiv komaraca za prevenciju malarije, liječenje dječjih parazitskih infekcija te direktnog transfera novca putem organizacija kao što su GiveDirectly.
Ako vam se sviđa koji od ovih fondova, kliknite na ime iznad kako biste saznali više (preko istog linka možete dati i donaciju u samo par klikova). Ako se ne možete odlučiti u koji od ova tri fonda biste donirali, možete sami istražiti stranicu effectivealtruism.org za ideje, ili donirati u njihov “meta-fond” koji raspoređuje resurse po potrebi u jedan od tri navedena fonda.
Zaključak
U ovom tekstu pokušao sam iznijeti argumente zašto bismo se trebali odmaknuti od simplističkog ka sofisticiranijem mišljenju o altruizmu, te navesti na razmišljanje o ostavljanju maksimalnog pozitivnog traga na svijet po uzoru na Efektivni altruizam. Konačno, predstavio sam koncept Earning to Give, te predložio način primjene.
Ako su vam navedeni argumenti uvjerljivi, razmislite o doniranju (makar manjih iznosa, npr. ispod 50 kn) u jedan od gore navedenih fondova efektivnog altruizma. Imamo ispred sebe Magičnu kutiju s kojom možemo radikalno utjecati na svijet. Kada vaš broj ukupnih donacija dosegne 600-2,000 dolara (3,800-12,700 kn), jedna osoba ima priliku živjeti kompletan, dug i zdrav život. Osoba koja bi u suprotnom umrla zaboravljena i u patnji. Meni osobno ne pada na pamet kako bih takve novce ikada mogao bolje potrošiti na sebe.