Smatramo da je iznimno važno osobama koje su preživjele seksualno nasilje pružiti mogućnost da se njihov glas i priča čuju, ali upozoravamo da prvi dio ovog teksta može biti okidač emocija za osobe koje su imale slično iskustvo.
Danas, jučer, potiho se javlja, ali sve žešće nastavlja. Često pomišljam što nije u redu sa mnom. Osjećaj probadanja, bespomoćnosti je ono što me veže. Osjećam se kao svezani kulen, pritisnut sa svih strana, ne može mrdnuti pa tako ni ja. Sjećanje na ONO me veže, ne mogu se pomaknuti od TOGA. Ne mogu pobjeći, sakriti se, udaljiti, udahnuti. Jedno veliko, apsolutno ništa. Samo pritisak slika. Guše me.
Hvatanje za ruku, umiljavanje, zatim odjednom gubitak ravnoteže, nisam ni osjetila, a već sam se našla na onom prokletom kauču. Bol u zglobu bila je užasno prisutna. Ne mogu udahnuti. Odgurivanje, lamatanje nogama, rukama, ništa ne pomaže.
Trsim se, nedam se. Ali ni on ne popušta, sada je još grublji, njegova snaga postala je abnormalna. Ugrizla sam ga. On ugriz nije ni primjetio, a meni su ruke bile svezane, baš kao na spravi za razvlačenje, samo, postoji razlika. Moje su bile svezane njegovim rukama. Ne mogu se pomaknuti.
Tada sam shvatila što to sve znači. Moje odgurivanje mi nije pomoglo. Jedino što sam od toga „dobila“ bio je pritisak na prepone.
Svetica si, imam pravo na ono što mi pripada, radim to iz ljubavi, sve će biti brzo gotovo…
Tada sam shvatila što sve to znači. Njegove riječi boljele su više nego zglobovi i prepone na koje se oslonio svom svojom težinom.
Ljubim te, grickam za vrat, uho, ližem ti uho…
Mrzim to. Znao je. Nisam mu htjela uzvratit poljupce, ne! Ne na ovaj način! Ne na ovom mjestu gdje ispod mene kao da su oštre stijene, a ne mekan kauč.
Nastavio je.
Nije se obazirao na moje NEĆU, NE ŽELIM!
Ako ne budeš mirna strgat ću ti svu odjeću, udarit ću te….
Nisam htjela biti mirna, nisam ovo zaslužila. Udario je točno tamo gdje je znao da će boliti, u jetru. Zbog svoje žudnje riskirao je moje već, krhko zdravlje. Osjećala sam se kao vreća za šutanje.
Pa udarac uopće nije bio jak…
Nije, ali njegov lakat završio je točno na najbolnijem mjestu u tom trenutku. Nisam se mogla pomaknuti, zgrčiti da prođe.
Budi mirna…
Preostalo mi je jedino prepustiti se i čekati da prođe. Prepustila sam se… Skinuo mi je majicu, grudnjak. Započeo je lizati i gristi moje grudi, gadilo mi se, bolio me svaki dodir ma koliko nježan bio.
Izvoli…
Našao se nada mnom. Rekla sam neću. Ali samo ga je ugurao u moja usta, nisam se mogla pomaknuti, vukao me za kosu, potezao glavu gore, dolje.
To je tvoja dužnost…
Osjećala sam kako je njegov ud sve napetiji, a moje muke sve gore i gore. Povraćalo mi se, ali nisam mogla, nisam smjela. Napokon ga je izvukao.
Uopće ne znaš, nisi dobra. Naučit ću te ja….
Jedva sam dolazila do zraka, po glavi mi se vrtilo samo prestani, prestani, prestani, molim te, ali nisam to mogla izgovoriti. Ostala sam paralizirana dok je on nastavljao dalje. Skidao mi je hlače, gaćice. Gurao svoje prste, jezik gdje im nije mjesto. Makni se, molim te. Ali ne, nije se maknuo, nije stao.
ŠUTI…
Nastavio je, nije niti prezervativ stavio. Ugurao ga je. Nasilno, grubo i silno. Pljucao je po meni, govorio da se on meni ne sviđa, da sam suha kao barut. Ne znam što je očekivao.
Snažno, nasilnički…
Nastavio je snažno, nije se zaustavljao, nije pitao boli li me. Ali, nisam osjećala tu bol. Tek kasnije sam ju osjetila, oštru bol i probadanje. Bilo je prenaglo, presnažno. Ležala sam okrenutom glavom i zatvorenim očima.
Gledaj me, stenji…
Nisam htjela. Dobila sam šamar.
Završio sam…
Nije ga bilo briga niti da ejakulira van. Obukao se, otišao uz pozdrav.
Volim te, bit će bolje idući put…
Ostala sam tako gola ležati, nisam znala gdje sam, što se dogodilo, sve mi se počelo vrtjeti. Ne znam koliko je prošlo dok sam došla k sebi, dok sam shvatila što se točno dogodilo. Posramljeno sam se obukla. Krvarila sam dva dana. Tek sam tada shvatila koliko je bio nasilan.
Platit ćeš za ugriz, poslao je poruku…
Bilo me strah, nisam htjela izaći, a istovremeno sam htjela pobjeći. Nisam imala gdje, ni komu. Govorila sam si smiri se, nitko ne smije primjetiti. Bilo me sram. Uspjela sam prekriti i otišla u školu, a on je bio tamo. Morala sam stajati kraj njega.
HAHAHAHA
Plakala sam, a on se smijao. Nitko nije vidio, nitko nije primjetio. Ali taj dan, taj dan sam umrla u sebi.
Pa i toliko godina nakon silovanja kažem sebi: “To je bilo u prošlosti”. Ali ovo je samo djelomično točno. U previše slučajeva prošlost je još uvijek sa mnom. Prošlost je zapisana na mome tijelu. Nosim je svaki dan. Nekad mi se čini da bi me prošlost mogla ubiti. Prošlost mi je jako težak teret.
“Samo želim spavati. Koma bi bila lijepa. Ili amnezija. Bilo što, samo da se riješim ovoga, ovih misli, šapta u mom umu. Je li silovao i moju glavu, također? “
Laurie Halse Anderson
TKO TE NE UBIJE, TAJ TE OJAČA ILI?
Priča o stvarnom životu, o jednom seksualnom nasilju, jednom među stotinama prožima ovaj tekst. Sve ružne stvari seksualnog nasilja detaljno su opisane u priči jedne djevojke, nazovimo ju Maja. Maja je čin seksualnog nasilja čuvala za sebe sve do prije nekoliko mjeseci. Prošlo je 6 godina. Godinama je Maja umirala u sebi. Maja je sakupila jako puno psihičkih i fizičkih posljedica seksualnog nasilja u zadnjih 6 godina. Ovim tekstom pokušat ću osvijestiti da je seksualno nasilje svakodnevno prisutno, okružuje nas, ono je utkano u srž našeg društva, a rijetki su oni koji „izađu van“, rijetki su oni koji prijave seksualno nasilje, radilo se o njima ili nekom drugom. Maja je osjećala sram i odgovornost, ali ona nije ta koja bi trebala osjećati sram.
Seksualno nasilje bilo koji je seksualni čin, pokušaj ostvarivanja seksualnog čina, neželjeni seksualni komentar ili prijedlog koji je usmjeren protiv osobe i njezine seksualnosti, a koji može počiniti druga osoba bez obzira na odnos sa žrtvom ili situaciju u kojoj se nalaze. Okarakteriziran je upotrebom sile, prijetnje ili ucjene za ugrožavanje dobrobiti i/ili života same žrtve i njoj bliskih osoba.
Silovanje je najteži oblik seksualnog nasilja koji ostavlja dugotrajne psihičke posljedice. Jedna je od najtežih trauma s teškim posljedicama za žrtve. Odnosi se na vaginalnu, analnu ili oralnu penetraciju penisom i/ili objektima.
Što je to sa mnom? – Psihološke posljedice seksualnog zlostavljanja
Seksualno zlostavljanje jedna je od najtežih trauma, pod pojmom psihičke posljedice seksualnog zlostavljanja najčešće govorimo o post-traumatskom sresnom poremećaju ili sindromu traume silovanja. Neke od najčešćih posljedica i promjena u ponašanju su: strahovi, razvijanje fobija, anksioznost, depresija, noćne more, problemi s koncentracijom, smanjen osjećaj samopouzdanja, seksualni problemi, suicidalne misli,… Seksualno nasilje može dovesti do promjena u razvoju slike o sebi, svojoj seksualnosti i vjerovanju svojim partnerima/cama.
Posttraumatski stresni poremećaj
Žrtve seksualnog zlostavljanja mogu doživjeti noćne more, nametljive misli, sjećanja. Mogli bi se osjećati kao da su uvijek u opasnosti ili da trebaju uvijek biti na oprezu, imaju nepovjerenja u druge ljude. PTSP može dovesti i do drugih poremećaja poput poremećaja prehrane, generaliziranog ankisoznog poremećaja, velikog depresivnog poremećaja, opsesivno kompulzivnog poremećaja,… Rizik za ove poremećaje još je veći za osobe koje su iskusile seksualno zlostavljanje u mlađoj dobi.
Reakcije na traumatski događaj su različite. Mogu uključivati šok, užas, tupost, bespomoćnost, tugu, bol, osjećaj da to što se dogodilo nije istinito. Žrtva se može sjećati ili ne, svih ili nekih detalja traumatskog događaja. Reakcije se mogu pojavljivati na emocionalnom, misaonom, tjelesnom i ponašajnom planu, a jačina reakcije ovisi o čitavom nizu faktora.
Razvoj posttraumatskog stresnog poremećaja ovisi o tri grupe faktora: onima koji su prethodili traumatskom događaju, faktorima vezanima uz sam događaj te faktorima vezanima za vrijeme nakon samog događaja. Kada govorimo o reakcijama koje traju dulje od mjesec dana ili duže nakon traumatskog događaja te predstavljaju teške probleme i poteškoće za život žrtve, govorimo o posttraumatskom stresnom pormećaju.
Sindrom traume silovanja
Sindrom traume silovanja je specifični oblik posttraumatskog stres sindroma koji prati seksualni napad, odnosno silovanje, posebno ukoliko dođe do sekundarne viktimizacije. Sekundarna viktimizacija, odnosno kada osoba po drugi put postaje žrtva na sudu ili u socijalnim ustanovama gdje se žrtvu krivi za nasilje, umjesto počinitelja (poput, ponašala se izazovno, zavodila me, nije rekla ne), može dovesti do promjena u razvoju slike o sebi, svojoj seksualnosti i vjerovanju partnerima/cama u kritičnim godinama razvoja.
Ann Wolbert Burgess i Linda Lytle Holmstrom dugi su niz godina radile istraživanja na ženama koje su proživjele seksualno nasilje. Ustanovile su kako žene proživljavaju značajan stupanj emocionalne i fizičke boli za vrijeme silovanja, neposredno nakon, ali i nakon dužeg vremenskog razdoblja nakon silovanja. Sindrom traume silovanja dijeli se u dvije faze, akutnu fazu i fazu reorganizacije.
Akutna faza
Javlja se neposredno nakon silovanja i može trajati satima, danima, čak i tjednima. Karakteriziraju je brojne tjelesne i emocionalne reakcije te promjene u ponašanju osobe koja je proživjela seksualno nasilje. U ovoj fazi postoje dva tipa neposrednog reagiranja na traumatsko iskustvo
- Ekspresivne reakcije – osoba pokazuje strah, bijes, tugu, očaj i užas kroz vikanje, plakanje, vrištanje i/ili nekontroliranu drhtavicu
- Kontrolirane reakcije – osoba skriva svoje osjećaje i djeluje pretjerano prisebno i staloženo, neprimjereno mirno i sabrano te ne iskazuje osjećaje
Akutnu fazu karakteriziraju mnogi tjelesni i emocionalni simptomi poput: šoka, povraćanja, lupanja srca, osjećaja gušenja, pritiska u grudima, poremećaja spavanja, nesigurnost na nogama (kao da će svakoga trena pasti), glavobolja, umor, nesanica. Dio simptoma usko je vezan uz tjelesni napad kao što su modrice, ogrebotine, ozljede, potres mozga i rane specifične za povrijeđena mjesta (genitalije, bedra, grudi, vrat, lice,…). Nadalje, emocionalni simptomi mogu biti šok i nevjerica ( da se seksualno nasilje dogodilo baš njemu/njoj, osjećaj potpune preplavljenosti proživljenim užasnim iskustvom), obamrlost, nevjerica, nekontrolirani plač, strah, sram, osjećaj krivnje, bijes, preplavljenost užasom.
Faza reorganizacije
Silovanje razara život muškarca ili žene, njezin ili njegov dotadašnji način života i rutinu, jer se mijenjaju mnogi aspekti dotadašnjeg života. Promjene u načinu života mogu uključivati dane, tjedne, mjesece i godine oporavka, a ponekad se posljedice silovanja osjećaju doživotno. U ovoj fazi osoba koja je doživjela seksualno nasilje nastoji traumatski događaj inkorporirati u okvire koje može razumjeti i prihvatiti. Za fazu reorganizacije karakteristično je javljanje sljedećih ponašanja/reakcija:
Promjene životnog stila
Silovanje intenzivno utječe na svakodnevne navike i obrasce ponašanja. U nekim situacijama ne mijenja se samo jedan, nego veliki broj različitih životnih navika. Mnoge osobe jedva su sposobne dostignuti tek minimalni nivo funkioniranja, čak i dugo nakon akutne faze, što dovodi do smanjenja radne efikasnosti, izbjegavanja poslovnih obaveza ili napuštanje fakulteta ili posla. Osobe žele pobjeći, preseliti se, promijentit telefonski broj sve u cilju zaštite od mogućeg ponavljanja napada.
Noćne more
Snovi vezani uz napad i noćne more česti su simptomi vezani uz silovanje, javljaju se i u akutnoj i reorganizacijskoj fazi
Fobije
Česti oblik psihološke obrane koji možemo vidjeti kod žrtava seksualnog nasilja je razvijanje strahova i fobija koje su usko povezane uz situacijske uvjete napada, npr. strah od samoće, strah od osoba sa sličnim fizičkim karakteristikama napadaču, strah od gužve, strah od odlaska na osamljena i izolirana mjesta, strah da se bude nasamo sa osobom suprotnog spola, strah ako se osobi netko približi iznenada ili prođe pokraj nje, srah od dodira, a kod nekoga se razvije generalizirani strah od svega. Mnoge osobe razvijaju strah od od seksualnih odnosa. Silovanje izaziva velike poremećaje u normalnom seksualnom životu, posebice ako je ono prvo seksualno iskustvo koje je doživjela. Bez stručne pomoći i rada na tim strahovima, oni se razvijaju u dugogodišnje fobije i napadaje paničnog straha.
Seksualne disfunkcije
Osobe koje su preživjele seksualno zlostavljanje mogu iskusiti čitav niz disfunkcionalnih reakcija, kao što je gubitak seksualne želje, gubitak seksualnog zadovoljstva. Seksualni odnosi mogu biti okidač za ponovno proživljavanje napada, osjećaj vulnerabilnosti. Žene često imaju vaginizam, što je slučaj kada se mišići koji okružuju vaginu stisnu tako čvrsto da penetracija nije moguća.
Kompleksne reakcije
Osobe mogu tražiti stručnu pomoć kada se traumatsko iskustvo udruži s problemima vezanima za obitelj, novac, školovanje, zloupotrebu sredstava ovisnosti, tj. u situacijama kada se uz probleme vezane za seksualno nasilje nadovezuju brojni drugi problemi. Ti problemi mogu biti u direktnoj vezi sa seksualnim nasilje (npr. zloupotreba sredstava ovisnosti zbog proživljenog nasilja) ili mogu biti vezani uz trenutno životno razdoblje (npr. obiteljski problemi).
NADA
Godinama ste možda proživljavali svaki trenutak i/ili detalj seksualnog nasilja sami sa sobom. Možda ste i odlično funkcionirali, ali baš vam se sada pojavio okidač za traumu i treba vam pomoć. Ta pomoć može biti i profesionalna. Što prije potražite stručnu psihološku pomoć to postoji veća vjerojatnost za zacjeljivanje, ali važno je upamtiti da nikad nije kasno. I godinama nakon, nije kasno za vraćanje svog života na pravi put, na VAŠ put. Seksualno nasilje ostavlja velike traume i nije se lako suočiti s njim, ali kada se suočite i naučite nositi s njim to će vam biti lakše u gradnji ostatka svog života.
ŠTO AKO SAM PREŽIVIO/JELA SEKSUALNO NASILJE?
- Otiđite odmah negdje gdje se osjećate sigurno (svoj dom, dom bliske osobe)
- Imajte na umu da vaši osjećaji, kakvi god bili (šok, nevjerica, bijes ljutnja,…) predstavljaju normalnu reakciju na traumatsko iskustvo
- Pozovite nekoga komu vjerujete da bude uz vas
- Razmislite o tome da potražite stručnu pomoć
- Sami otiđite u najbližu bolnicu na pregled zbog utvrđivanja bilo koje vrste povrede, utvrđivanja spolno prenosivih bolesti ili trudnoće, prikupljanje medicinskih dokaza ukoliko nasilje želite prijaviti
ŠTO AKO JE MOJA BLISKA OSOBA UPRAVO DOŽIVJELA SEKSUALNO NASILJE?
- Ostanite mirni i sabrani, bez obzira na osjećaje koji su u vama. Osobi je potrebna vaša podrška.
- Osigurajte za osobu sigurno mjesto
- Naglasite osobi više puta kako to nije njezina/njegova krivnja i odgovornost
- Pokažite povjerenje
- Potaknite osobu da ode na medicinski pregled
- Ponudite osobi opcije što dalje napraviti, ali nemojte donositi odluke umjesto nje
- Zapamtite da sve što vam je osoba rekla je strogo povjerljivo
- Slušajte osobu i pomozite joj da izrazi svoje osjećaje
“Istina je, sram nije bio moj, i za sve žrtve u sličnim situacijama, nije naš. Sram je rezerviran za svakog čudaka koji nas je ikad neprimjereno dodirnuo. Sram je za zlostavljača, a ne za žrtvu i preživjelog. Tragično je da je mnogo od nas trebalo proživjeti ovakvo s*anje, i jako mi je žao ako se nešto ovakvo dogodilo i vama. “
Rose McGowan