Kada bismo vas zatražili da nabrojite naša osjetila, vjerojatno biste se prisjetili onih pet osnovnih koje ste naučili na samim počecima svog obrazovanja: vid, sluh, njuh, okus i opip. Vjerojatno biste znali i objasniti svaki od njih, u kratkim crtama.
Kada bismo vas pitali jeste li upoznati s još nekim osjetilima ili procesima koji su s njima povezani, počeli bi kopati po vašem sjećanju nadajući se da ćete pronaći barem tragove nekih davno upotrijebljenih informacija. Ako niste ništa pronašli, nema veze. Ionako ne pričamo dovoljno o ostalim osjetilima koja nam ustvari mogu pomoći u svakodnevnom funkcioniranju.
Šesto i sedmo osjetilo padaju u kategoriju senzorne integracije – neurobiološke aktivnosti primanja i obrade informacija koje u mozak pristižu iz različitih osjetila. Tako postoji vestibularni sustav i proprioceptivni sustav. Vestibularni sustav daje podatke osobi o njenom položaju i kretanju u prostoru. Taj sustav omogućuje orijentiranje u prostoru, kontroliranje mišićne napetosti, održavanje ravnoteže i stabilizaciju očiju u prostoru za vrijeme pokreta glavom. Nadalje, proprioceptivni sustav pruža informacije o kretnju zglobova i tijela, informacije o opsegu, snazi, trajanju i smjeru naših pokreta, položaju tijela ili dijelova tijela u prostoru i tonusu mišića. Zajedno sa vestibularnim sustavom upravlja mišićnim tonusom, kontrolira držanje tijela i stvara shemu tijela.
Osmo osjetilo, kojemu ćemo posvetiti ovaj članak, naziva se interocepcija – doživljaj trenutnog unutarnjeg tjelesnog stanja. Ovo je brzorastuće područje istraživanja i nova otkrića uključuju obećavajuće načine na koje se može promijeniti percepcija signala iz tijela – tehnike koje mogu pomoći u liječenju brojnih problema mentalnog zdravlja. Čini se da slušajući srce možemo bolje brinuti o umu.
Kada smo saznali za interocepciju?
Prva poznata upotreba koncepta interocepcije datira još iz 1906. od autora Sheringtona i njegove knjige The Integrative Action of the Nervous System. U knjizi Sherrington govori o interoceptorima, interoceptivnim receptorskim poljima, interoceptivnoj površini. Zanimljivo je da tada imenica interocepcija još nije postojala. Zapravo, tek se 1940-ih ta riječ prvi put pojavljuje u znanstvenim časopisima. Dakle, Sherrington je unutarnju površinu tijela nazvao interoceptivnom.Ideja se zakotrljala radom profesora Antonija Damasija iz 1990-ih. On je predložio da emocionalni doživljaji započnu nesvjesnim promjenama u tjelesnim stanjima koji se nazivaju somatski biljezi. Zamislite da vidite, na primjer, psa koji gleda u vas, pokazuje zube, reži i dlaka mu je nakostriješena. Vaši se mišići tada napinju i srce počne ubrzano lupati. Ova se fiziološka reakcija događa prije nego što uopće postanete svjesni emocije, a tek kada mozak otkrije promjenu u tijelu, kroz interocepciju, vi zapravo doživljavate osjećaj i dopuštate mu da oblikuje vaše ponašanje. Bez povezanosti mozga i tijela, osjećaji sreće, tuge ili uzbuđenja ne bi postojali.
Što danas znamo?
Istraživači i kliničari prepoznaju interocepciju kao ključni mehanizam za mentalno i fizičko zdravlje, gdje nam razumijevanje signala iz tijela pomaže razumjeti i regulirati emocionalna i fizička stanja. Ona je svakako manje poznata od osjetila okrenutih prema van kao što su vid, sluh, okus, dodir i miris, ali osjetljivost na signale iznutra može pozitivno utjecati na našu sposobnost regulacije emocija i osjetljivost na probleme mentalnog zdravlja kao što su anksioznost i depresija.
Dakle, interocepcija uključuje sve signale iz vaših unutarnjih organa, uključujući vaš kardiovaskularni sustav, pluća, crijeva, mjehur i bubrege. Komunikacija između vašeg mozga i tijela nikada ne prestaje. Mi uglavnom nismo svjesni te komunikacije: nećemo baš biti svjesni razgovora između mozga i sustava koji pomaže u održavanju razine krvnog tlaka ili stabilizaciju razine šećera u krvi. Ali mnogi od tih osjeta poput napetosti u mišićima, stiskanja u trbuhu ili otkucaja srca dostupni su našem svjesnom umu, barem neko vrijeme. Načini na koje čitate i tumačite te osjete imat će važne posljedice za vaše zdravlje. Razvoj interoceptivnih sposobnosti poboljšava senzornu (fizičku i emocionalnu) svijest, smanjuje stres i poboljšava emocionalnu regulaciju. Strategije za poučavanje i učenje interoceptivne svjesnosti još nisu dovoljno razvijene u savjetovanjima ili psihoterapijskim pristupima. Programi koji uključuju mindfulness, poput Mindful awareness in body-oriented therapy (MABT) razvijaju različite interoceptivne sposobnosti svjesnosti identificiranja, pristupanja i procjene unutarnjih tjelesnih signala kao važne komponente za regulaciju emocija. Ako ste vještiji u otkrivanju svojih tjelesnih signala, moći ćete oblikovati nijansiranije interpretacije svojih emocija, a to bi vam trebalo pomoći da donesete mudrije odluke o boljim načinima reagiranja.
Interocepcija kao pomoć u samoregulaciji
vjesnost o signalima iz vašeg tijela daje nam važne povratne informacije o tome kako se točno osjećamo i vrijedne informacije o trenutnoj situaciji. Signali također služe kao upozorenje da je naša unutarnja tjelesna ravnoteža narušena i motivira vas da poduzmemo nešto što će vratiti unutarnju ravnotežu i pomoći našem tijelu da se osjeća ugodnije. Drugim riječima, zamjećivanje signala iz tijela je ono što nas motivira na svrhovito i samoregulirano ponašanje.
Uzmimo za primjer, ako primijetimo da nam želudac krulji, taj nam znak govori da smo gladni. To nas potiče da razmislimo o sljedećem obroku. Nasuprot tome, možda primijetimo zategnut ili težak želudac koji vam govori da smo siti i to je ono što nas motivira da prestanemo jesti. Drhtanje mišića daje signale da nam je hladno i potiče nas da obučemo džemper. Stezanje u prsima, ubrzanje srca i napeti mišići bi nam mogli reći da smo tjeskobni i tjeraju nas da potražimo utjehu voljene osobe. U svim ovim slučajevima, naši interoceptivni tjelesni osjeti poslužili su nam kao motivacija da se samoreguliramo, da učinimo ono što naše tijelo i um traže.
Sada razmislite što bi se dogodilo da je naše unutarnje interocepcijsko shvaćanje nejasno ili zbunjujuće. Što bi se dogodilo kada ne bismo mogli osjetiti ono što se događa u našem tijelu ili razumjeti signale iz našeg tijela?
Nažalost, to je stvarnost za mnoge ljude. Mnogi ljudi sa stanjima ili dijagnozama kao što su autizam, ADHD, traumatski poremećaji, anksioznost, depresija, poremećaji prehrane, poremećaj senzorne obrade i problemi u ponašanju imaju poteškoće s interocepcijom.
Na primjer, osobe s poremećajima u hranjenju često ne interpretiraju ispravno signale iz svog probavnog trakta. Drugim riječima, jedni ignoriraju osjet gladi, a dugi osjet sitosti. Nadalje, pojedinci s anksioznosti često neprimjereno reagiraju na promjene srčanog ritma ili disanja. Drugim riječima, često intenzivno osluškuju signale iz svog tijela i interpretiraju ih u negativnim terminima.
No, s obzirom na činjenicu da mnogi od nas žive u društvu koje ne pridaje veliki naglasak važnosti tijela i slušanju poruka koje ono šalje, mnogi ljudi bez specifične teškoće ili dijagnoze mogu imati poteškoće u interocepciji. Neki od nas od stresnog i ubrzanog načina života zaboravljaju jesti, ne primjećuju napetost u mišićima nakon napornog dana, ne pridaju važnost ubrzanom radu srca ili slabosti u tijelu. Sve su to signali koje nam tijelo šalje kako bismo mi poduzeli sljedeće korake. Međutim, često ne učinimo ono što tijelo od nas očekuje.
Još jedan razlog da krenemo s vježbanjem!
Nova saznanja o interocepciji mogu nam pomoći da bolje shvatimo razloge pozitivnog utjecaja tjelesne aktivnosti na održavanje dobrog mentalnog zdravlja. Redoviti treninzi mogu promijeniti prirodu signala koje vaš mozak prima iz tijela. Kada se ne bavite tjelovježbom prije ćete neke promjene u tijelu povezati s tjeskobom, umjesto s nekim drugim mogućim uzrocima. Drugim riječima, vaše će srce brže kucati u različitim situacijama– bilo da su fizički ili emocionalni – prije važnog izlaganja, nakon žestoke svađe, trčanja na sastanak na koji kasnite, itd., a vi ćete to češće povezivati s tjeskobom. Međutim, ako se više bavite tjelovježbom, vaši organi, poput srca, postaju vještiji u situacijama većeg naprezanja, a vaše će tijelo tada poslati drugačiji odgovor u situacijama tog naprezanja. Isti efekt može se postići treninzima snage u kojima se naprežu i različite skupine mišića. Oni mogu biti napeti kada smo anksiozni, u strahu, kada pokušavamo sustići zadane rokove, a njihovim vježbanjem pojačavamo veze s određenim centrima u mozgu. Vježbamo ih osjetiti i u situacijama kada nismo na treningu.
Jednako važno, vježbanje bi nas trebalo naučiti da budemo pažljiviji sa signalima iz tijela, njihovom čitanju i tumačenju.
Kako nam interocepcija na kraju može pomoći?
Ključna je za modulaciju unutarnjih tjelesnih signala i služi trima ključnim funkcijama.
Emocionalna svjesnost: ima veliki utjecaj na vaše emocionalno stanje i raspoloženje. Kada naš mozak primi interoceptivne signale, povezuje te osjete s odgovarajućim emocionalnim iskustvom kako bismo mogli reagirati. Na primjer, mogli bismo primjetiti da nam se tijekom burne rasprave ubrzavaju otkucaji srca i napinju mišići. Interocepcija nam omogućuje da prepoznamo i protumačimo te promjene, shvatimo da smo se uzrujali i potom se pokušamo smiriti. Osobe sa slabom interoceptivnom osjetljivošću mogle bi se boriti s prepoznavanjem i obradom tih osjeta, i potom imati neadekvatan emocionalni odgovor.
Samoregulacija: potiče samosvijest, omogućujući da prepoznamo svoje unutarnje osjete i odaberemo kako ćemo regulirati svoje tijelo. Na primjer, kada nam interoceptivna svjesnost kaže da smo žedni, regulirat ćemo ponašanje tako što ćemo popiti čašu vode. Da interoceptivni sustav ne funkcionira, nikada ne bismo znali kada je našem tijelu potrebna voda.
Mentalno zdravlje: osobama slabijom interoceptivnom svjesnošću teško je regulirati svoje unutarnje tjelesne signale, bilo zbog smanjene ili povećane svjesnosti. Kvalitetnije i točnije čitanje i interpretiranje signala iz tijela doprinosi našoj stabilnosti.
Ako procjenjujete da imate slabu interoceptivnu svjesnost, razmislite o čitanju dodatne literature, vježbanju povremenog skeniranja tijela kako biste uočili signale koje vam šalje ili čak posjet terapeutu. Interocepcija je, čini se, jedno od naših najvažnijih osjetila, a obraćanjem malo više pažnje na signale koje vam tijelo šalje, mogli biste biti zdraviji.
Autori Psihološkog prostora koji preporučuju članak: Barbara Paušak, mag. psych., doc. dr. sc. Domagoj Švegar, Hana Mehonjić, mag. psych., Matea Jukić, mag. psych.
Članak možete prokomentirati na našoj FB stranici:
https://www.facebook.com/psiholoski.prostor/posts/436971774688562