Jesmo li svi jednaki ili postoje jednakiji?

By | 03-01-2021
  • 161
    Shares
Mario Jovković, mag. psych., autor teksta

Suzbijanje diskriminacije u današnje vrijeme predstavlja jedan od ciljeva koji se sami po sebi podrazumijevaju. Gotovo svaka država nastoji različitim mjerama i reformama utjecati na pojavu diskriminacije. Budući da se susrećemo s toliko načina borbe protiv nje, logično je da su neki od njih kontroverzni. Jedan od njih je i tzv. pozitivna diskriminacija.

(Pozitivna) diskriminacija

Sam naziv nameće pitanje: kako diskriminacija može biti pozitivna? Odgovor na to pitanje prepustit ćemo vama, ali prikazat ćemo vam argumente za obje strane.

Diskriminacija predstavlja manifestaciju predrasuda, negativnih stavova prema pripadnicima određene skupine ljudi, koja se očituje u ponašanju. Na primjer, zamislimo da radimo u kadrovskoj službi te odlučujemo kojeg ćemo kandidata zaposliti u svom poduzeću. Kandidat A nam je neutralan, nema radnog iskustva, nije istaknuo poseban hobi, posjeduje traženu stručnu spremu, ali ima malo neobično prezime, pretpostavljamo da je član manjine i zbog toga nam se ne sviđa. Zato odlučujemo zaposliti Kandidata B koji nam je također neutralan, nema radnog iskustva, nije istaknuo poseban hobi, posjeduje traženu stručnu spremu i… Preziva se tradicionalnije za našu okolinu.

Naravno, uvijek to možemo opravdati izjavom da nam je Kandidat B ostavio jednostavno bolji dojam, iako su po svemu ostalom jednaki. 

Takvi su slučajevi uvijek prisutni. Osim banalnog primjera s prezimenom, diskriminacija se može vršiti na temelju boje kože, spola, seksualne orijentacije, religijskog opredjeljenja, fizičkog izgleda itd.

E sad, što se poduzima kako bi se, ako ne već iskorijenio, barem smanjio broj takvih slučajeva? Jedna od mjera je pozitivna diskriminacija / obrnuta diskriminacija / afirmativna akcija. Iako zvuči kao oksimoron, ima određenog smisla. Radi se o skupu mjera koje favoriziraju članove (percipirano) ugroženih skupina kako bi se smanjile postojeće nejednakosti u društvu nastale diskriminacijom.

Borba protiv diskriminacije

Vjerojatno je najpoznatiji primjer status crnaca u Sjedinjenim Američkim Državama. Kao što svi znamo, oni su godinama sustavno diskriminirani. Od ropstva pa sve do rasnog segregiranja u školama, poslovima ili javnom prijevozu. Uz velike napore političara, medija i samog naroda, status crnaca je normaliziran, barem u odnosu na ne tako davnu prošlost. Danas su crnci konstantno prisutni u politici, medijima, zabavnoj industriji, sportu, odnosno u američkoj svakodnevici. Američko društvo se desetljećima borilo sa stereotipima, tj. predrasudama prema crncima koje su se uvelike promijenile. Cilj toga smanjenje je nepravde koja im je prethodno učinjena, ali i danas se vode brojne polemike je li to postignuto. No, vratimo se temi i pozitivnoj diskriminaciji.

Najčešći način borbe protiv diskriminacije danas je uvođenje kvota, odnosno utjecanje na zastupljenost pripadnika različitih skupina u ciljanoj skupini. Na primjer, američki fakulteti godinama su bili u velikoj većini puni bijelaca. U svrhu borbe za smanjenje postojećih rasnih nejednakosti, uvedene su određene kvote za crnce na fakultetima. Dok neki tvrde da je uvođenje kvota najučinkovitiji način za rješavanje problema niske zastupljenosti manjina u određenom području, drugi smatraju da takve mjere pružaju nepravednu i nezasluženu prednost pripadnicima manjinskih skupina, dovode do niže učinkovitosti na radnom mjestu te posljedično povećavaju stigmatizaciju manjinskih skupina upravo zbog kršenja principa meritokracije (Morgenroth i Ryan, 2018). To u praksi znači da će crnci pri rješavanju SAT testova (američka verzija državne mature) unaprijed na temelju svoje boje kože dobiti više bodova u odnosu na bijelce, ali i da će na drugim mjestima poslodavac biti zakonski obvezan zaposliti određen broj crnaca samo da bi zadovoljio politički određeni omjer rasnih skupina na radnom mjestu.

Iako je ideja možda plemenita, rezultati njene implementacije nisu jednoznačni. Uzmimo primjer fakulteta – iako veći broj crnaca upisuje fakultete, veći broj crnaca se i ispisuje s fakulteta. Jedni će to tumačiti davanjem prednosti dokazano lošim studentima, drugi kao otežano nošenje s nametnutim očekivanjima.

Što kažu istraživanja?

Istraživanja pokazuju: 

  • neki članovi manjinske skupine kojima je rečeno da su zaposleni upravo zbog tog članstva, vide sebe kao manje sposobne za radno mjesto (Heilman i sur., 1998) 
  • u nekim slučajevima članovi većinske skupine percipiraju se kao sposobniji jer su primljeni unatoč pozitivnoj diskriminaciji, a ne zbog nje (Unzueta, Gutiérrez i Ghavami, 2010)
  • u nekim zemljama (Norveškoj) rukovodeće pozicije dobivaju mlađi i manje iskusni radnici (Ahern i Dittmar, 2011)
  • u nekim zemljama (Italiji) žene koje su dobile posao imaju jednake kvalifikacije kao i muškarci (Weeks i Baldez, 2014)
  • u nekim zemljama (Švedskoj) su muškarci srednjih sposobnosti zamijenjeni ženama visokih sposobnosti (Besley, Folke, Persson i Rickne, 2014)
  • oni koji nemaju korist od pozitivne diskriminacije imaju negativniji stav prema njoj (Harrison i sur., 2006)
  • oni koji imaju moć i priliku uvesti pozitivnu diskriminaciju, imaju negativniji stav prema pozitivnoj diskriminaciji u odnosu na podređene, te je samim time rijetko uvode (Morgenroth i Ryan, 2018) 
  • vjerojatnost javljanja seksističkih ili rasističkih stavova veća je kod osoba koje su oštećene zbog pozitivne diskriminacije jer su “krivog” spola ili boje kože (Harrison i sur., 2006)
  • stavovi prema pozitivnoj diskriminaciji ovise o stavu o meritokraciji; ako osoba drži do meritokracije, manje je vjerojatno da će podržati mjeru (Islam i Zilenovsky, 2011)

Naravno, ne radi se o fenomenu koji je vezan isključivo za SAD i boju kože. Kao što smo vidjeli u nalazima istraživanja, često se diskriminiraju žene pri zapošljavanju zato što su – žene. Postoje predrasude da su žene lošiji radnici te neki poslodavci postupaju u skladu s njima. Žene se pri razgovorima za posao nekad susreću i s pitanjem imaju li djece te planiraju li ih imati uskoro. Tim pitanjem poslodavac nastoji saznati hoće li imati više troškova te izgubiti radnika na određeno vrijeme, ali to je ponovno slučaj u kojemu muškarac može dobiti prednost zbog urođenih karakteristika. S druge strane, kanadski premijer je odmah po preuzimanju vlasti na čelo jedne polovice ministarstava postavio žene, a na čelo druge muškarce.

Situacija u Hrvatskoj

U Hrvatskoj su uvijek aktualna dva primjera – status djece branitelja Domovinskog rata i status nacionalnih manjina. Djeca branitelja imaju privilegirani status pri zapošljavanju i dobivaju prednost u odnosu na ostale. Osim političkog argumenta zašto je to tako, postoji i psihološki. Ta je mjera uvedena jer su istraživanja pokazala da je kod te djece uočeno više poteškoća u razvoju u odnosu na drugu (Nikčević-Milković i Vučenović, 2017), što je pak posljedica okolnosti u kojima su odrastala. I danas se vode rasprave oko toga. Što se tiče statusa nacionalnih manjina, poznata nam je nedavna referendumska inicijativa za promjenu izbornog zakona i statusa nacionalnih manjina u Saboru. Jedna strana smatra da su manjine zakinute za pravo glasa, zbog čega im je potrebno unaprijed osigurano zastupničko mjesto, a druga strana drži da nepravedno dobivaju previše glasa.

Činjenica jest da diskriminacija i dalje postoji, kao i da pozitivna diskriminacija donosi promjene. Uvođenje kvota mijenja sliku ciljane skupine/organizacije. No, pitanje je kako gledamo na te promjene.

Jesu li naša obilježja na koja nismo mogli utjecati (poput spola, dobi, boje kože) dovoljan razlog da nas netko ne zaposli?

Jesu li naša obilježja na koja nismo mogli utjecati (poput spola, dobi, boje kože) dovoljan razlog da nas netko zaposli?

Autori Psihološkog prostora koji preporučuju članak:  Ana Antolović, mag. psych., Barbara Paušak, univ. bacc. psych.,  doc. dr. sc. Domagoj Švegar, Ivana Blašković, univ. bacc. psych., Matia Torbarina, mag. psych., Mislav Sudić, univ. bacc. psych., Sandra Matošina Borbaš, univ. spec. prof. psihologijeMatea Jukić, mag. psych.

Članak možete prokomentirati na našoj FB stranici:

Vjerojatno ste u svom životu više puta čuli za mjere borbe protiv diskriminacije. Možda su neke od tih mjera ili reformi…

Objavljuje Psihološki prostorNedjelja, 3. siječnja 2021.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.