Kada neuroni podivljaju

By | 14-05-2021
  • 58
    Shares
Danijel Turkan, mag. psych., autor teksta

Itržsaivajna pkaozjuu da vnćiea ljdui mžoe ovo pčiorttai, bez ozrbia na to što je sovlmia u rjičemia imzinjejen rdoeislejd. Dvljoono je da pvro i zdnjae svolo u rjčiemia bduu na sovm msejtu.

Mozak je čudesan organ. Pomislite samo koliko su, na primjer, čitanje, učenje, donošenje odluka i planiranje kod ljudi složeni procesi. Iako medicina, psihologija i uže znanstvene discipline poput kognitivne neuroznanosti iznimno brzo napreduju u zadnje vrijeme, jako je puno toga što o mozgu još ne znamo. Ono što nije specifično samo za mozak je da njegovo funkcioniranje uzimamo zdravo za gotovo dok je sve kako treba. Međutim, kada mozak ili druge komponente živčanog sustava prestanu funkcionirati normalno, svakodnevni se život prilično zakomplicira.

Spektar neuroloških poremećaja je širok, a većina njih direktno (kroz oštećenja određenih područja ili utjecaj na hormonalnu ravnotežu) ili indirektno (kroz smanjenje kvalitete života) djeluje i na psihu bolesnika. Jedni od najučestalijih, a vjerojatno i najpoznatijih neuroloških poremećaja su Parkinsonova i Alzheimerova bolest. Iako i one, bez ikakve sumnje, mogu u velikoj mjeri mogu smanjiti zadovoljstvo životom oboljelih, ali i ljudi iz njihove okoline, njih ću ostaviti za neku drugu priliku, dok ću se u ovom članku fokusirati na poremećaje koji su rijetki ili se manifestiraju specifičnim, vrlo neobičnim simptomima.

Zaključan u vlastitom tijelu

Zamislite da ležite u krevetu. Budni ste i svjesni svega što se događa oko Vas. Razumijete sve što ljudi u Vašoj okolini govore. Međutim, ne možete se kretati. Da budem precizniji, ne samo da ne možete pokretati udove, nego nemate ni mogućnost pomicanja ostalih dijelova tijela, govora ili mimike. Vaša jedina mogućnost za stupanje u interakciju i komunikaciju s ljudima iz okoline su vertikalni pokreti očiju i treptanje. Kako se osjećate? Loše?

Opisani znakovi bolesti karakteristični su za stanje pod nazivom sindrom zaključanog čovjeka (locked-in syndrome) ili pseudokoma. S obzirom na to da ne mogu samostalno disati ni žvakati, ovi bolesnici trebaju 24-satnu njegu.

Na sreću, ovakvi su slučajevi poprilično rijetki. Javljaju se samo kada se prilikom moždanog udara ili fizičke ozljede ošteti pons (u prijevodu s latinskog most), dio moždanog debla kroz koji prolaze važni neuronski putevi, povezujući pritom mozak, mali mozak i leđnu moždinu. Oštećenje motornih vlakana dovodi do prekida veza s mišićima trupa i udova te do disfunkcije centara zaduženih za govor i pokretanje facijalnih mišića.

Jedno je istraživanje, prilično iznenađujuće, pokazalo da pojedinci s ovom bolešću nemaju tako niske samoprocjene kvalitete života kakve bismo očekivali – te su procjene bile čak više nego kod pacijenata koji su netom saznali da boluju od Alzheimerove bolesti. Pritom su važnu ulogu imale dobra medicinska njega i socijalna podrška. Međutim, s obzirom na rijetkost stanja, uzorak je relativno malen i nereprezentativan, zbog čega treba biti oprezan sa zaključcima.

Čitateljima svakako preporučam film Skafander i leptir (The Diving Bell and the Butterfly). Ova biografska drama temeljena je na stvarnom slučaju francuskog urednika časopisa koji, usprkos tome što je obolio od sindroma zaključanog čovjeka, uz pomoć zaposlenice izdavačke kuće ispunjava vlastitu želju da napiše knjigu.

Tvoje lice izgleda poznato

Događa li Vam se povremeno da Vam neko lice djeluje poznato, ali se ne možete sjetiti imena osobe? Odgovor je vjerojatno potvrdan. S obzirom na to koliko ljudi upoznamo tijekom života, ne čudi da se ne možemo uvijek baš svih sjetiti. Međutim, osobe koje imaju prozopagnoziju ili sljepoću za lica ne mogu prepoznati ni članove vlastite obitelji ili prijatelje.

Kao i kod prethodno opisanog sindroma, ovaj se poremećaj najčešće javlja nakon moždanog udara ili oštećenja točno određenog dijela mozga zaduženog za prepoznavanje elemenata lica Međutim, dio ljudi ga ima od rođenja te nikada nisu ni razvili sposobnost prepoznavanja lica. U prvom slučaju radi se o oštećenju fuziformne vijuge (gyrus fusiformis), koja se nalazi jednim dijelom u zatiljnom, a drugim u sljepoočnom režnju.

Stručnjaci se ne slažu oko toga koliko se ovaj poremećaj često javlja. Na stranicama britanske Nacionalne zdravstvene službe može se čak naći podatak da svaka pedeseta osoba ima neki oblik prozopagnozije, no “pravi” slučajevi, kod kojih se javlja apsolutna nemogućnost prepoznavanja bilo kakvih lica, su vrlo rijetki. 

Sljepoća za lica nije najs(p)retniji termin. Naime, ljudi s ovim poremećajem mogu sasvim normalno vidjeti pojedine elemente lica kada se fokusiraju na njih, no ne mogu ih spojiti u jedinstvenu cjelinu niti se sjetiti bilo kojeg elementa lica čim prestanu gledati u njega. 

Osobe s prozopagnozijom su češće depresivne od opće populacije, a podložnije su i anksioznosti u socijalnim situacijama. Olakotna je okolnost što je ljude iz okoline moguće prepoznati i po drugim znakovima, poput tona glasa, načina hoda i mimike. Zanimljivo je da pojedinci s ovim poremećajem nemaju problema s prepoznavanjem neživih objekata.

Kada od drveća ne vidite šumu

Za razliku od prethodno opisanog poremećaja, pojedinci s Balintovim sindromom nemaju sposobnost sagledavanja slike neživih objekata kao cjeline. Na primjer, u jednom trenu vide samo vrata ili ormar. Pored toga, nisu u mogućnosti voljno usmjeriti pogled na točno određeni objekt niti precizno posegnuti za objektom.

Ovaj je poremećaj prilično rijedak jer, da bi do njega došlo, moraju biti oštećeni isti dijelovi tjemenih režnjeva u objema moždanim polutkama. Međutim, pored moždanog udara i ozljeda, mogu ga uzrokovati i pojedine infekcije, tumori i neurodegenerativni poremećaji poput Alzheimerove bolesti. I kod ovih je pojedinaca jako česta depresija, budući da se simptomi obično pojavljuju naglo, a u velikoj mjeri umanjuju mogućnosti kretanja i obavljanja aktivnosti te na taj način smanjuju kvalitetu života pojedinca.

Proljeće je, a u meni nemir

Meni osobno, a vjerujem i mnogim čitateljima, proljeće je najljepše godišnje doba. Sve se budi u proljeće. Nažalost, i krpelji se bude. Iako je relativno malen udio zaraženih krpelja, njihov ugriz treba shvatiti ozbiljno te ih što prije ukloniti s tijela.Jedna od najozbiljnijih bolesti koju krpelji mogu prenijeti je borelioza ili lajmska bolest, nazvana tako prema gradiću Lyme u Sjedinjenim američkim državama, gdje je prvi put otkrivena 1970-ih godina, a na tom je području i danas njezina najveća prevalencija. Ako ste imali „sreću“ da Vam krpelj prenese bakteriju Borrelia burgdorferi, prvo što ćete primijetiti u roku od nekoliko sati ili dana je koncentrična kružnica, često s manjom crvenom točkom u sredini.

Ukoliko se ne liječi uspješno (ili uopće) u tom početnom stadiju, nakon nekoliko tjedana javlja se druga faza sa simptomima sličnima ozbiljnijoj gripi. Slijedi smirivanje, da bi se kod dijela oboljelih nakon nekoliko mjeseci ili čak godina manifestirali još intenzivniji simptomi, a bolest zahvaća mišiće i zglobove te često kardiovaskularni i živčani sustav, zbog čega je i našla svoje mjesto u ovom članku.

Multipla skleroza često se naziva bolešću s tisuću lica, no taj termin slobodno možemo koristiti i za boreliozu jer može imitirati velik broj bolesti lokomotornog i živčanog sustava (simptomi su dovoljno nespecifični), a ako izostanu početni znakovi na koži, pretragama ju je vrlo teško dijagnosticirati. Spektar neuroloških simptoma može varirati od iritabilnosti, hiperaktivnosti, nesanice i problema s pamćenjem i fokusiranjem do zbunjenosti, halucinacija, problema s organizacijom i izvršnim funkcijama. Napadne li moždane živce, može doći do facijalne paralize i osjetljivosti na svjetlo, a u slučaju zahvaćenosti perifernog živčanog sustava najčešći simptomi su slabost, trnci i bolovi u mišićima. Ako je napadnuta leđna moždina, karakteristični simptomi su problemi s hodom i pražnjenjem mokraćnog mjehura.

Često se javljaju i različiti psihološki problemi (depresija, anksioznost, napadi panike, hiperaktivnost), no nije jednostavno ustanoviti jesu li oni direktna posljedica zahvaćenosti živčanog sustava bakterijom ili su indirektno uzrokovani životom s teškom i dugotrajnom bolešću.

Da ne završimo u mračnom tonu…

U današnjoj užurbanoj svakodnevici svi smo mi zaokupljeni nekim svojim problemima i većina ne razmišlja koliko je zdravlje bitno, sve dok ono nije narušeno. Međutim, ne kaže se uzalud “Zdrav čovjek ima tisuću želja, a bolestan samo jednu”. Ne znate što Vam se može dogoditi i kako će Vam život izgledati za 10 godina. Ne možete čak niti za sutrašnji dan znati sa sigurnošću kako će proteći. Ono što možete je biti potpuno svjesni sadašnjeg trenutka i uživati u njemu. Iskoristite današnji dan kao da je zadnji. Ja sigurno hoću.

Autori Psihološkog prostora koji preporučuju članak:  Dolores Aladić, mag. psych., Izabella Colić, univ. bacc. psych., Matea Jukić, mag. psych., Ivana Marin, mag. psych., Matea Milin, univ. bacc. psych., Sandra Matošina Borbaš, univ. spec. prof. psych,  Tajana Ninković, mag. psych., Barbara Paušak, univ. bacc. psych., doc. dr. sc. Domagoj Švegar

Članak možete prokomentirati na našoj FB stranici:

Mozak je čudesan organ. Omogućuje nam da rješavamo kilometarske jednadžbe, projektiramo nebodere i učimo na tisuće…

Objavljuje Psihološki prostorPetak, 14. svibnja 2021.