Kada se susretnemo s osobom koja ima određenu kroničnu bolest ili neku težu dijagnozu, često ne znamo kako bismo reagirali niti što bismo rekli, pogotovo ako nam dijagnoza nije poznata. Također, ponekad se možemo osjećati bespomoćno i biti frustrirani jer mislimo da ne možemo napraviti ništa da osobi pomognemo. Stoga, u nastavku ovog teksta slijede određene informacije o tome kako možemo pomoći osobama koje se bore s nekom kroničnom bolesti, kako im pružiti podršku te pokazati da smo tu za njih.
Što su kronične bolesti?
Kronične bolesti su bolesti kod kojih ne dolazi do potpunog oporavaka, dugotrajne su te mnoge od njih zahtijevaju primjenu dugotrajne terapije. Neke od kroničnih bolesti su: karcinom, bolesti srca, dijabetes, astma, HIV/AIDS, artritis, multipla skleroza, epilepsija, Crohnova bolest, sindrom kroničnog umora, fibromialgija, Parkinsonova bolest i endometrioza. Osobe koje boluju od kroničnih bolesti moraju živjeti s ograničenjima koja njihovo stanje nameće, a pošto su suočeni sa svakidašnjom boli ili određenim ograničenjima, mnogima kronična bolest promijeni život. Nadalje, zbog toga što neke od kroničnih bolesti nisu vidljive, osobe koje od njih boluju suočavaju se s prosudbama i ponekad, usudim se reći, pomalo neumjesnim pitanjima i komentarima drugih. Pošto bolest nije vidljiva, drugi mogu pretpostaviti da osoba izmišlja, preuveličava, da je lijena i slično. Međutim, ono što je istina je da kronično bolesne osobe pokušavaju dati najbolje od sebe da se nose sa svojim stanjem, koje ih i fizički i mentalno iscrpljuje.
Zašto je socijalna podrška bitna?
Socijalna podrška može se definirati kao percepcija pojedinca o dostupnoj brizi i razumijevanju drugih osoba u njegovom životu, osobito partnera, obitelji te prijatelja (Walen i Lachman, 2000). Kada primamo potporu, osjećamo da nismo sami te se, posljedično, stres koji doživljavamo zbog bolesti može ublažiti i smanjiti. Međutim, bitno je da ne namećemo svoju podršku ukoliko ju osoba zaista ne želi. Neke osobe mogu pomisliti da su drugima teret, da drugi misle da ne mogu same nešto napraviti te se osjećaju nesposobno, što posljedično može narušiti njihovo samopouzdanje. S obzirom na to da socijalna podrška podrazumijeva percepciju pojedinca o dostupnosti podrške, u nekim kriznim i teškim situacijama ta percepcija je osobi važna jer zna da u takvim situacijama nije sama i da može računati na druge ljude, a samim time se ublažava doživljavanje događaja kao stresnog.
Osim što primanje potpore koristi osobi koja ju prima, od nje korist ima i onaj koji ju pruža jer pružanje potpore i pomaganje može pozitivno utjecati na naše zdravlje, stres, osjećaj samoefikasnosti, osjećaj vlastite vrijednosti te smislenosti života. Stoga, pružanje podrške ima određene prednosti kako za osobu koja podršku prima tako i za onu koja podršku daje.
Informiraj se
Za početak, poželjno je da se informiramo o tome što neka bolest predstavlja, što uzrokuje, koji su sve njezini simptomi i kroz što sve osoba koja ju ima prolazi. S obzirom na to da je mnogo bolesti nevidljivo, ponekad je drugima teško shvatiti kroz što osoba točno prolazi. Iako možda ne izgleda bolesno, ne znači da to i nije te da ne proživljava teškoće – nije svaka bolest vidljiva! Ukoliko se bolje upoznamo s time što neka bolest je te što sve može uzrokovati, poboljšat će se i naše razumijevanje ponašanja i potreba osoba koje ju imaju.
Informiranje o njezinoj bolesti, dat će osobi do znanja da ti je stalo do nje i da želiš naučiti i pokušati razumjeti kroz što sve ona prolazi. Osim toga, nama samima bit će lakše razumjeti i predvidjeti neka ponašanja ukoliko smo upoznati s mogućnošću njihova pojavljivanja. Na primjer, ako znamo da endometrioza uzrokuje izrazito jake bolove, koji se jave neočekivano, uzet ćemo u obzir da će se neki planovi ponekad zbog toga morati odgoditi. Ukoliko s tom informacijom nismo upoznati, možemo pomisliti da žena laže jer joj se ne da, da se pokušava izvući ili nešto treće, a kada smo upoznati s time, lakše ćemo to razumjeti i prihvatiti.
Djeluj
Zbog nerazumijevanja ozbiljnosti neke bolesti, potrebno razumijevanje i podrška okoline često znaju izostati. No, podrška je u ovakvim situacijama izuzetno potrebna jer to znači da osoba nije sama u svemu što proživljava i da se može na nekoga osloniti. Stoga, kako možemo pružiti podršku? Na primjer, kada vidiš da se osoba bori s bolovima, ponudi da joj doneseš termofor, napraviš čaj ili ju jednostavno držiš za ruku i budeš pokraj nje. Imaj razumijevanja za to da joj je potreban odmor i da danas možda neće moći skuhati, pospremati, otići na posao ili napraviti nešto što inače obavlja – obavi ti ono što možeš umjesto nje. Budi uz nju kada mora ići na liječničke preglede, ponudi da ju odvezeš i budeš s njom ako znaš da ona to želi. Kada ponudiš pomoć, budi konkretan i imaj na umu da su neke osobe sramežljive i/ili im je neugodno zvati kada nešto trebaju pa rečenice poput “…nazovi me ako nešto trebaš/ako želiš da ti nešto pomognem…” jesu dobre, no ponekad ih je možda bolje zamijeniti nečim konkretnijim: “Došla bih te danas posjetiti / pomoći ću ti oko spremanja / ići ću s tobom do trgovine / ići ću s tobom na pregled…” Ukoliko to netko odbija, to je isto u redu, ne treba mu zamjeriti, no u tom slučaju je bitno da osoba zna da si zaista spreman biti tu kada je potrebno.
Slušaj
Često se dogodi da nekome nešto želimo ispričati, ali kada počnemo, osoba nas prekine, nameće svoje mišljenje, govori svoje iskustvo, uspoređuje sa sobom/drugima ili pak govori da zna kako nam je. Iako mnogi misle da je slušanje lagano i da ne treba imati neke posebne vještine da bi bio dobar slušatelj, to baš i nije tako. Poneki ljudi više vole govoriti nego slušati, a čak i kada slušaju, to ne bude aktivno slušanje, već saslušaju koliko moraju i odmah počnu govoriti o sebi. Kroz aktivno slušanje uočavamo potrebe sugovornika sa svrhom da mu pomognemo da te potrebe i ostvari. Dakle, ne trebamo ocjenjivati, moralizirati, osuđivati te nametati svoj stav, već slušati s razumijevanjem i ne pokušavati drugog usmjeriti da gleda onako kako mi gledamo. Bitno je ne prekidati osobu i ne uspoređivati njezino iskustvo s nekim svojim ili iskustvom drugih osoba za koje znate. Također, postavljanjem potpitanja možemo dobiti određene skrivene osjećaje i potrebe sugovornika. Ono što možete koristiti je parafraziranje, odnosno svojim riječima ponoviti ono što ste razumjeli jer na taj način osobi pokazujete da ju slušate. Nadalje, pokažite empatiju! Možete koristiti rečenice poput: razumijem te, vjerujem ti, vidim da ti je teško i slično. Kada vidimo da nas netko želi saslušati i osjećamo se sigurno povjeriti mu se, odnosno znamo da nećemo naići na osuđivanje, već na razumijevanje i podršku, bude nam lakše podnositi teret koji imamo. Aktivno slušanje je nešto što se uči, nisu se svi ljudi rodili s tom vještinom te je potrebno raditi na sebi kako bismo znali biti bolji sugovornici.
Budi fleksibilan
Jedan dan tvoj/a prijatelj/ica može se osjećati sposobno popeti se na najvišu planinu, no već drugi dan će morati otkazati odlazak u kino. Promjena i otkazivanje planova, promjena raspoloženja, iz smijeha u plač… Frustrirajuće je, zar ne? Ako se ti tako osjećaš, zamisli kako je osobi koja navečer zaspi u dobrom stanju, a već sutradan se probudi bez imalo energije ili u nepodnošljivim bolovima. Ono što je bitno u takvim situacijama je da ne dopustiš da se osoba osjeća loše zbog toga što mora otkazati planove koje ste imali, dovoljno joj je teška činjenica i osjećaj da se zbog njezinog stanja isti moraju odgoditi. Daj joj do znanja da razumiješ i da se neće dogoditi ništa loše ako danas ipak ostanete kod kuće i dogovorite planirano za neki sljedeći dan. Nemoj dopustiti da se osjeća krivom zbog toga ili da se s vremenom izolira i povuče u sebe. Pokaži da joj vjeruješ i da si neovisno o tome uz nju te da ostaješ u njezinom životu.
Vjeruj
Konstantno osjećati da moraš dokazivati drugima oko tebe da si bolestan iscrpljujuće je i teško. Strah od nerazumijevanja i osude može rezultirati osjećajem tjeskobe i povlačenja jer ponekad je lakše biti sam nego se susretati s ljudima koji ne žele razumjeti. Na primjer, poneke kronične bolesti ograničavaju konzumiranje namirnica, odnosno zbog tegoba nakon konzumiranja određenih namirnica i napitaka, bolest se pogoršava ili proizvede određene teškoće u tom trenutku. Osobno sam često znala naići na nerazumijevanje i osuđivanje što ne smijem konzumirati alkohol. Ljudi oko mene se čak ne trude ni shvatiti da će mi poslije toga biti loše jer moja endometrioza ne trpi ni najmanje količine, već odgovori nesnošljivim grčevima i probavnim teškoćama. Kada me drugi tjeraju da konzumiram nešto što mi škodi, iako su upoznati s time da mi škodi, to me jako uzruja jer mi je već i bez njihovog navaljivanja teško što sam bolesna, a imam potrebu opravdavati se i ispričavati za nešto što uopće nije moja krivnja. Ovdje dolazimo do prihvaćanja i vjerovanja. Ako ti netko kaže što mu smeta/što ne smije, potrudi se zapamtiti to. Kronično bolesnoj osobi značit će puno ukoliko vidi da joj vjeruješ o njezinom stanju.
Izjave koje ne pomažu
Iako često iz dobrih namjera kažemo određenu stvar, ne znači nužno da je ona i korisna.
Izjave poput dolje navedenih mogu kod kronično bolesnih osoba proizvesti određene negativne osjećaje. Oni mogu pomisliti da im drugi ne vjeruju i/ili ih okrivljuju.
* popij tabletu
* zar ti ni jedna tableta ne pomaže?
* još uvijek ti nije bolje?
* i ja imam bolove
* bit će bolje
* samo misli pozitivno
* ali ti uopće ne izgledaš bolesno
* da se nisi malo previše udebljala?
* sve je to u tvojoj glavi
Izjave koje pomažu
Ono što može biti korisno i dati osobi do znanja da joj vjerujemo, da suosjećamo, trudimo se razumjeti i da smo uz nju su rečenice poput:
* vjerujem ti
* iako ne znam kako se osjećaš, pokušavam te razumjeti
* reci mi kako ti mogu pomoći
* ovdje sam za tebe
* nisi sam/sama
* slobodno pričaj o tome što te muči, slušam te
Za kraj
Teško je kada vidiš da netko pored tebe pati, pogotovo ako je to netko tebi jako bitan i drag, a ne možeš napraviti ništa da ublažiš ili ukloniš patnju i bolove. No, ono što ljudima najviše znači u takvim trenutcima je razumijevanje, osjećaj da nisu sami i da ih drugi ne osuđuju. Najvažnija poanta ovog svega je da ustraješ, da ne odustaneš koliko god frustrirajuće i naporno ponekad bilo. Iako ne možeš izliječiti njihovu bolest, podrškom i razumijevanjem olakšavaš nošenje s istom.
Više informacija o pružanju psihološke podrške možete potražiti na: https://www.facebook.com/budi.borac95/
Autori Psihološkog prostora koji preporučuju članak: doc. dr. sc. Domagoj Švegar, Matea Jukić, mag. psych., Magdalena Brnada, mag. psych., Tea Tončić, univ. bacc. psych. i Izabella Colić, univ. bacc. psych..
Članak možete prokomentirati na našoj FB stranici:
LITERATURA:
de Ridder, D. i Schreurs, K. (1996). Coping, social support and chronic disease: A research agenda. Psychology, Health & Medicine, 1(1), 71–82. doi:10.1080/13548509608400007
Karačić, S. (2012). Socijalna podrška kod adolescenata s tjelesnim oštećenjem. Jahr: Europski časopis za bioetiku, 3(1), 219-243.
Piferi, R. L. i Lawler, K. A. (2006). Social support and ambulatory blood pressure: An examination of both receiving and giving. International Journal of Psychophysiology, 62(2), 328–336. doi:10.1016/j.ijpsycho.2006.06.002
Walen, H. R. i Lachman, M. E. (2000). Social support and strain from partner, family, and friends: Costs and benefits for men and women in adulthood. Journal of Social and Personal Relationships, 17(1), 5–30. https://doi. org/10.1177/0265407500171001
Weger Jr, H., Castle Bell, G., Minei, E. M. i Robinson, M. C. (2014). The relative effectiveness of active listening in initial interactions. International Journal of Listening, 28(1), 13-31.
https://www.apa.org/topics/chronic-illness/help
https://www.healthline.com/health/ulcerative-colitis/chronic-illness-dos-donts#7