Kako reketarimo svojim osjećajima

By | 21-02-2021
  • 93
    Shares
Matea Jukić, mag. psych., autorica teksta

Reketarenje je vrsta kriminala kojim jedna osoba, kroz nuđenje „zaštite“, iznuđuje novac od druge osobe

Gangsteri iz Chicaga neke bi biznismene tražili novac u zamjenu za ono što su nazivali „policom osiguranja protiv požara“. Ako bi biznismen odbio kupiti policu osiguranja, drugi dan bi u njegovoj kući izbio požar, a gangster bi se vratio s još skupljom policom osiguranja. Nakon nekoliko takvih iskustava, većina biznismena kupila bi osiguranje odmah prilikom prve ponude i tako si osigurala „zaštitu“ od požara.

Na isti nas način reket osjećaji „štite“ od rizika da će naši autentični osjećaji biti odbijeni ili ignorirani. Kao što gangster skriva svoju pravu namjeru, tako često i mi, da bismo dobili ono što želimo, skrivamo autentične osjećaje. Međutim, za razliku od gangstera koji svjesno manipulira, mi to radimo nesvjesno. Iznuđivanje drugoga da napravi ono što želimo u transakcijskoj analizi, cjelovitoj teoriji o ljudima, ponašanju i odnosima koje stvaramo unutar sebe i s drugima, naziva se reketarenje.

Reket osjećaj može biti bilo koji osjećaj. Najčešći su tuga, ljutnja, prijezir i mržnja, kojima kod drugih pokušavamo izazvati osjećaj straha, krivnje, dužnosti ili sažaljenja i tako ih navesti da popuste pred našim zahtjevima. Ponekad sami sebi izazivamo reket osjećaje kako bismo potvrdili neka mišljenja o sebi, drugima i životu, povezana s tim osjećajem, što se naziva reket.

Iza svakog reket osjećaja su autentični osjećaji koje si ne dozvoljavamo osjetiti u sadašnjosti jer su zabranjivani ili ignorirani u prošlosti

Kći roditelja koji smatraju da se „male slatke djevojčice ne ljute“, ali je u redu da su tužne i plaču, odlučila je prekriti svoju ljutnju osjećajem tuge. Kada je odrasla, u situacijama u kojima bi osjetila ljutnju, odjednom bi se rastužila ili počela plakati. Njezin reket osjećaj je tuga, koja je „štiti“ od zabranjenog osjećaja ljutnje.

Djeca već do treće godine nauče potisnuti spontano izražavanje osjećaja koji su zabranjeni u zamjenu za one dopuštene. Dakle, reket osjećaje učimo u djetinjstvu. To su jedan ili više osjećaja koji su bili ohrabrivani od roditelja ili drugih značajnih osoba. Autentični osjećaj, koji je zamijenjen reket osjećajem, bio je ignoriran ili zabranjivan. Shvativši da nam izražavanje tog osjećaja ne zadovoljava trenutne želje i potrebe ili smo čak zbog toga i kažnjeni, odlučili smo ga potisnuti ili uopće ne osjećati.

Male slatke djevojčice i veliki hrabri dječaci

Međutim, otkrili smo da postoji osjećaj (ili više njih) koji je podržan i njime od roditelja ili drugih značajnih osoba dobivamo ono što želimo. To postaje naš reket osjećaj koji kroz život koristimo kao zamjenu za neki drugi osjećaj, koji bi se u tom trenutku pojavio da u djetinjstvu nije bio zabranjivan. Zanemarena djeca će čak i onaj osjećaj koji privuče roditeljevu negativnu pažnju koristiti kao reket osjećaj jer je za njih bolje da dobiju i kritiku nego da budu ignorirana. Tako mogu koristiti ljutnju, zbog koje ih je roditelj kritizirao, kao reket osjećaj umjesto tuge koju je roditelj ignorirao.

Često se dozvoljeni i zabranjeni osjećaji razlikuju po spolu: dječacima se najčešće zabranjuju strah i tuga, a potkrepljuje ljutnja, dok je kod djevojčica obrnuto.

Reket je niz nesvjesnih misli i ponašanja koji služe opravdanju vlastitog reket osjećaja

Svaki put kada netko reagira na naš reket osjećaj onako kako želimo, mi si potvrđujemo svoja uvjerenja koja smo stekli još u djetinjstvu. U tu svrhu mi sami sebi možemo izazivati reket osjećaj. Na primjer, netko može osjećajem tuge potvrđivati svoju poziciju ispravne i pravedne osobe te poziciju drugih kao onih koji nisu u pravu, koji griješe i ne znaju bolje. Osoba tako nesvjesno koristi svoje osjećaje protiv sebe i drugih.

Žaljenje je jedan od najozbiljnijih i najčvršćih reketa. Koriste ga ljudi koji se fokusiraju na ono što se nije dogodilo uz isključivanje onoga što je bilo i što je moglo biti: „Uvijek ću žaliti što nisam imala sina; nisam otišla na fakultet;…“. Takve osobe su vjerojatno odrasle u obitelji u kojoj su se svi na nešto žalili. One misle da će Bog ili sudbina promijeniti prošlost ili ih vratiti u prošlost tako da mogu napraviti sve ispočetka. Njihov slogan je: „Pažljivo razmisli ili ćeš žaliti cijeli život.“

Međutim, reket osjećaje ne izazivamo uvijek sami. Doživljavamo ih i spontano, u raznim stresnim situacijama koje pokreću naše stare obrasce ponašanja i osjećaje iz djetinjstva koji su nam donosili rezultate. To se događa tako brzo da nismo niti svjesni autentičnog osjećaja.

Reketarenje je upotreba reket osjećaja u svrhu mijenjanja tuđeg ponašanja

Vjerojatno smo svi doživjeli da smo izražavanjem tuge, ljutnje ili bilo kojeg drugog osjećaja naveli nekoga da promijeni ponašanje. Reketarenje je ponašanje kojim dolazimo do željene pažnje ili ispunjenja želja svojim reket osjećajima. Učimo ga također u djetinjstvu. Kada roditelji kažu nešto poput: „Razljutiš me kada zalupiš vratima.“ ili „Sretna sam kada piškiš u toaletu.“, djetetu daju do znanja da je odgovorno za njihove osjećaje. Kada povjerujemo da su ljudi međusobno odgovorni za tuđe osjećaje, shvatimo da ih možemo koristiti u različite svrhe.

Reketarenje nije isto što i manipulacija. Manipulativni osjećaji se glume i osoba ih svjesno izražava kako bi od druge osobe izmamila određenu reakciju. Osoba koja reketari zaista doživljava reket osjećaj i nije svjesna kako njime nešto iznuđuje od okoline.

Prilikom reketarenja reket osjećaji traju i pojačavaju se sve dok se od okoline ne iznudi određena reakcija: osoba koja je često ljuta ljutnjom pokušava natjerati druge da udovolje njezinim željama; osoba koja je tužna u situacijama koje joj nisu po volji, drugima daje do znanja da, ako ne žele da bude tužna, promijene svoje ponašanje ili situaciju u kojoj se osoba nalazi; osoba koja je često prestrašena svojim strahom traži od drugih zaštitu…

Tipovi reketarenja

Ovisno o tome što reketarenjem želimo dobiti, postoje dva tipa reketarenja: tip 1 i tip 2. Prilikom reketarenja tipa 1 polazimo iz pozicije Djeteta, a prilikom  reketarenja tipa 2 iz pozicije Roditelja.

Prilikom reketarenja tipa 1a osoba koja reketari zvuči jadno, tužno i bespomoćno: „Opet sam neraspoložen.“, a ono što želi čuti od druge osobe je: „Što mogu učiniti za tebe?“.

Prilikom reketarenja tipa 1b osoba zvuči kao razmaženo derište: „Ti baš nisi od neke pomoći.“, čime samo traži pažnju i nije mu bitno što će druga osoba odgovoriti.

Prilikom reketarenja tipa 2a osoba zvuči lažno ljubazno: „Jesi li sigurno dovoljno jeo?“, a od drugoga izvlači potvrdu i zahvalnost.

Prilikom reketarenja tipa 2b osoba zvuči naredbodavno: „Opet kasniš.“  i od drugoga traži ispriku.

Osjećajni mafijaši: neki od reket osjećaja koji se koriste u svrhu reketarenja

Zabrinutost

Osoba koja reketari zabrinutošću može od drugoga zahtijevati da promijeni ponašanje kako ona ne bi bila zabrinuta. Ovaj reket se često javlja u odnosima ljubavi: roditelji i djeca, partneri i sl.: „Toliko te volim i brinem se za tebe… Ako i ti mene voliš, potrudit ćeš se da ne budem zabrinuta i nećeš činiti to zbog čega se brinem“. Osoba koja tako komunicira zapravo drugome šalje poruku da su njezini osjećaji važniji i da joj mora udovoljiti kako bi dokazala da je voli. 

Uvrijeđenost

Uvrijeđenost je također reket koji je čest u bliskim odnosima. Osoba koja reketari uvrijeđenošću često prekida komunikaciju s osobom koja se ne ponaša onako kako njoj to odgovara. Tako iznuđuje drugoga da se ponaša točno onako kako ona želi, ako želi s njom komunicirati.

Tuga

Klasičan primjer reketarenja tugom je dijete koje plakanjem u trgovini s igračkama iznudi roditelje da mu kupe željenu igračku. Ono najviše pogađa roditelje koji smatraju da dijete mora biti uvijek sretno, na svaki plač reagiraju tako da zadovolje njegovu želju te se ne osjećaju kao dobri roditelji ako je dijete nesretno. Kada to dijete odraste i napusti primarnu obitelj, imat će problem jer neće svi ljudi pasti na takvo reketarenje.

Ljutnja

Osobe koje reketare ljutnjom ne znaju tolerirati frustraciju, odnosno neispunjenje svojih želja. Kao što je slučaj s reket osjećajem tuge, roditelji vjeruju da su dobri samo ako djetetu sve osiguraju i čine ga sretnim, a djetetovu ljutnju doživljavaju kao odbacivanje i potvrdu da su loši roditelji. Oni se osjećaju bespomoćnima kad dijete krene pokazivati ljutnju i čine sve kako bi to suzbili.

Ljutite osobe si vlastito pretjerano i često iskazivanje ljutnje opravdavaju stavom da je „zdravo izražavati ljutnju jer tako osoba izbacuje nakupljenu negativnu energiju“.

Prijezir

Određeno ponašanje druge osobe često se iznuđuje prijezirom, odnosno odbacivanjem ili prijetnjom odbacivanjem. Tako se postojanje, uspostavljanje ili održavanje odnosa drugome uvjetuje ispunjavanjem nekog točno određenog uvjeta: „Odbacit ću te ne budeš li radio kako ja želim; ne budeš li kakav ja želim.“ ili „Ti za mene ne postojiš sve dok se ne ponašaš onako kako ja želim.“. Ovo reketarenje nastaje kada dijete shvati da ako uporno ignorira roditelja koji mu nije ispunio neku želju, on mu je, na kraju, ispuni.

Sreća

Nisu svi reket osjećaji neugodni. Neke se osobe smatraju neodoljivima kada su sretne i vesele te vjeruju da ih, kao takve, drugi moraju zavoljeti i ispuniti im zahtjeve. Sreća često postaje reket osjećaj onih koje su roditelji odbacivali kada su bili ljuti i frustrirani, a doživljavali ih i hvalili kada su bili sretni. Tako su zaključili da njihovo veselje ima moć kod drugih izazvati dobro raspoloženje i natjerati ih da im ispune želje. Takve osobe vjeruju da moraju biti sretne i vesele te stupaju u socijalni kontakt samo kada su dobro raspoložene.

Autentični ili reket osjećaj?

Reket osjećaji, za razliku od autentičnih osjećaja, nisu djelotvorni u rješavanju problema u sadašnjosti i obično traju duže od nekoliko minuta, koliko je adekvatno trajanje osjećaja. Međutim, iako nam ne pomažu u rješavanju problema, mi ih i dalje koristimo jer nas nesvjesno pokreće puno važniji motiv: roditeljska podrška.

Autentični osjećaji poput ljutnje, tuge, straha i sreće mogu se vremenski razvrstati:

  • Ljutnja pomaže u rješavanju problema u sadašnjosti (npr. ako stojimo u redu i netko se želi progurati ispred nas osjetit ćemo ljutnju i objasniti osobi da stane u red). Osjećaj ljutnje zbog nečega što se dogodilo u prošlosti, koju ne možemo mijenjati, neproduktivan je način rješavanja problema. Što imamo od ljutnje na nekoga tko se htio progurati ispred nas prije mjesec dana?
  • Tuga pomaže da prebolimo neki događaj iz prošlosti (npr. gubitak nekoga ili nečega).
  • Strah pomaže u rješavanju problema za koje pretpostavljamo da mogu nastati u budućnosti (npr. ako prema nama juri automobil osjetit ćemo nalet straha i brzo se izmaknuti).
  • Sreća je bezvremena i signalizira da je sve u redu te nema potrebe za promjenom. Možemo biti sretni zbog prošlosti, sadašnjosti i budućnosti.

Ako se neki od navedenih osjećaja javlja van opisanih vremenskih okvira, vjerojatno se radi o reket osjećaju.

Najčešći osjećaj

Većina ljudi ima neke osjećaje koji im se javljaju češće od drugih. Tako su neki ljudi u različitim situacijama ljuti, sretni, uplašeni ili tužni, bilo to prikladno ili ne. Jedan od načina prepoznavanja reket osjećaja je i prepoznavanje osjećaja koji se kod nas javlja često i u različitim situacijama. Reket osjećaj je tvoj najčešći osjećaj, koji težiš osjećati što češće.

Intuicija

Svima nam se ponekad učinilo da osoba pred nama ne izražava autentičan osjećaj. Često možemo intuitivno prepoznati tuđi reket osjećaj jer je umjetan, ponavljajući i stereotipan te kod nas može izazvati neugodu, smijeh, sram, zbunjenost ili iritaciju.

Stani reketarenju na kraj

  • Djetinjstvo je razdoblje u kojem puno toga usvajamo pa je reakcija članova obitelji na djetetovo izražavanje osjećaja jako važna. Djeca kojoj je dopušteno izražavati sve osjećaje bez obzira na spol te s kojom se razgovara o osjećajima, neće imati potrebu razviti reket osjećaj.
  • Ako primijetiš nečiji reket osjećaj, nemoj ga potkrepljivati. Pruži osobi podršku kada izražava svoje autentične osjećaje. Stalnim pružanjem utjehe osobi koja je u konstantno tužna, ljuta, sretna ili bilo što drugo, potkrepljuješ njezino reketarenje.
  • Kada otkriješ svoj reket osjećaj, radi na tome da shvatiš koji se to autentični osjećaj skriva iza njega, što njime želiš postići te razradi adekvatne načine ponašanja kojima ćeš ostvariti ono što želiš. U tome ti može pomoći psihoterapija, u kojoj ljudi mogu ponovno naučiti osjećaj koji je zamijenjen reket osjećajem, a na koji su potpuno zaboravili.
  • Zanimljivo je što nekim ljudima reket osjećaji ne predstavljaju problem. Naime, svi se okružujemo ljudima koji izražavaju osjećaje na nama prihvatljiv način. Stoga je moguć skladan suživot osoba s, primjerice, reket osjećajem tuge koji prikriva ljutnju.

English, F. (1971). The Substitution Factor: Rackets and Real Feelings. Transactional Analysis Journal, 1(4), 27-32. https://doi.org/10.1177/036215377100100408

Goulding, M. M. i Goulding R. L. (2007). Promeniti život: Terapija novom odlukom. Psihopolis institut.

Karpman, S. B. (2014). Živeti bez igara: Dramski trougao u međuljudskim odnosima. Psihopolis institut.

Milivojević, Z. (2016). Emocije: Psihoterapija i razumijevanje emocija. Mozaik knjiga.

Stewart, I. i Joines, V. (2016). Savremena transakciona analiza. Psihopolis institut.

Autori Psihološkog prostora koji preporučuju članak: Ana Antolović, mag. psych.Danijel Turkan, mag. psych.doc. dr. sc. Domagoj ŠvegarSandra Zgodić, mag. psych.Matia Torbarina, mag. psych., Ivana Blašković, univ. bacc. psych., Vladimir T. Katušić, mag. psych. i Tea Tončić, univ. bacc. psych..

Članak možete prokomentirati na našoj FB stranici:

Reketarenje je vrsta kriminala kojim jedna osoba, kroz nuđenje „zaštite“, iznuđuje novac od druge osobe. Kakve veze...

Objavljuje Psihološki prostorNedjelja, 21. veljače 2021.