Koje su životinje najpametnije?

By | 29-07-2020
  • 516
    Shares
Kevin Kutnjak, univ. bacc. psych., autor teksta

Jeste li ikad razmišljali o pitanju iz naslova teksta? Odgovor može dati komparativna psihologija – područje koje se bavi ponašanjem i mentalnim procesima životinja kako bi utvrdilo filogenetsku (od grčkoga phylon – pleme + genesis – podrijetlo) povijest, adaptivno značenje i evoluciju mišljenja i ponašanja. Kao što ime ovog područja nalaže, komparativna psihologija često se bavi i usporedbom mišljenja i ponašanja različitih vrsta životinja, uključujući i ljude.

Iako inteligencija ima mnogo definicija, ona uključuje sposobnosti mišljenja, učenja iz iskustva, rješavanja problema i prilagodbe na nove situacije. Homo sapiens (od latinskoga homo – čovjek + sapiens – umni, razumni, mudri) ili zvani još i Homo sapiens sapiens – moderni čovjek, smatra se najinteligentnijim oblikom života na Zemlji. Ovo gledište, kada o njemu piše upravo jedan od spomenutih Homo sapiensa, može zvučati vrlo egocentrično, no većina informacija koje posjedujemo upućuju na taj zaključak. Da na Zemlji postoji inteligentna vrsta ravna čovjeku, vjerujem da bismo se do sada već susreli. Egocentričnost se, međutim, očituje u sljedećem: tradicionalno, istraživanja inteligencije u području komparativne psihologije bila su usmjerena na proučavanje majmuna, čovjekolikih majmuna i drugih sisavaca, zbog vjerovanja da su najinteligentnije vrste one koje su u najbližem srodstvu s ljudima. Novija istraživanja su pokazala da inteligencija nije ograničena samo na čovjekolike majmune, pa čak ni sisavce. To nas dovodi do teme ovog članka, tj. do …

… zanimljivog slučaja vrana i papiga.

Ukoliko ste kao i mnogi drugi mislili da su vaši kućni ljubimci i čovjekovi najbolji prijatelji psi (ili mačke, ne diskriminiramo) najinteligentnije životinje, bili ste u krivu. Neke ptice pokazuju kognitivne sposobnosti ravne ili čak superiorne onima sisavaca, a papige i vrane se čine kognitivno superiornima naspram drugih ptica. Štoviše, u određenim psihološkim domenama sposobne su jednako koliko i čovjekoliki majmuni (orangutani, gorile, čimpanze i bonobo čimpanze). Naravno da vrane nisu sposobne naučiti znakovni ili simbolički jezik kao primjerice slavna gorila Koko (čak i kada bi ptice imale ruke i prste vjerojatno ne bi bile sposobne za ovaj pothvat). Međutim, u drugim područjima jednako su toliko sposobne. Samo neki od primjera visoko razvijene kognicije kod vrana i papiga jesu korištenje i upotreba alata, rješavanje problema uvidom, razumijevanje uzročnosti, prepoznavanje samih sebe u ogledalu, planiranje za buduće potrebe te korištenje iskustva za predviđanje ponašanja vlastite vrste ili ljudi. Neke od navedenih sposobnosti pobliže ćemo opisati u narednim poglavljima. Budući da je inteligencija više istraživana kod vrana nego kod papiga (uglavnom stoga što su vrane raširenije diljem svijeta), nadalje ćemo govoriti, tj. pisati (uglavnom) o vranama.

Sposobnosti vrana

Rješavanje problema uvidom

Kada govorimo o uvidu, mislimo na sposobnost rješavanja problema bez pokušaja i pogrešaka. Gotovo sve životinje sposobne su za takvo učenje – isprobavanje različitih rješenja sve dok ne pronađu točan odgovor. Primjerice, slavni psiholog Edward Lee Thorndike demonstrirao je kako mačke uče pomoću pokušaja i pogrešaka. Kada bi ih zatvorio u prozirnu kutiju i izvan nje postavio hranu, mačke su bile motivirane izaći i jesti. Pokušavale bi izaći na brojne načine, sve dok nisu povukle uže koje otvara vrata. Kada bi ih ponovno vratio u kutiju, naučile su da se vrata otvaraju povlačenjem užeta i nisu bili potrebni novi pokušaji i pogreške da bi mačke izašle na slobodu i došle do zaslužene nagrade. Kada bi mačke bile sposobne za rješavanje problema uvidom, one bi razmotrile situaciju u kojoj se nalaze, vidjele bi da je uže povezano s vratima te ga povukle prije nego što su pokušale izaći iz kutije na druge načine.

Slika 1. Thornidkeov eksperiment s mačkom u kutiji. Izvor: Vidya’s Phoenix

Vrane su sposobne za učenje putem uvida – posjeduju sposobnost razmatranja i analize problemske situacije i mentalnog pronalaženja točnog odgovora. Primjer ovoga možete vidjeti u dokumentarnom filmu BBC Earth.

Vrana 007 rješava problemski zadatak. Izvor: BBC Earth, youtube.

U ovom primjeru vrana (prigodno nazvana 007) se koristi uvidom kako bi riješila vrlo složeni problem i došla do hrane. U istom primjeru 007 demonstrira i …

korištenje alata.

Osim u umjetnim situacijama poput one koju ste imali priliku vidjeti ukoliko ste pogledali video, vrane izrađuju i koriste alate i u prirodnim staništima. U ovome su posebice vješte vrane s područja Nove Kaledonije, otočja pod francuskom vlašću u južnom Pacifiku. One izrađuju alat nalik kuki koji držeći ga u kljunu koriste kako bi došle do slasnih kukaca sakrivenih ispod kore drveta. Te alate proizvode na tipičan način u nekoliko koraka i redovito ih nose sa sobom kada su u potrazi za hranom. Proizvodnja alata u više koraka pokazatelj je inteligencije i razumijevanja uzročnosti. Također, u laboratorijskim uvjetima, ova vrsta vrana pokazuje mentalnu fleksibilnost, koristeći metalnu žicu, materijal s kojim se ne susreću u prirodnom okruženju, za izradu istog alata.

Slika 2. Novokaledonske vrane s alatom. Izvori: Cornell Chronicle – lijevo; BBC – desno
Razumijevanje uzročnosti

Vrane su sposobne složeno promišljati o uzrocima i posljedicama te djelovati na temelju svojih pretpostavki. Primjer ovoga je njihovo razumijevanje konzervacije količine vode. Konzervacija količine vode odnosi se na razumijevanje da se količina vode ne mijenja ukoliko se ona prelije iz jedne u drugu posudu. Ovim se problemom koristio slavni razvojni psiholog Jean Piaget koji je opisao i objasnio ograničenja u mišljenju djece u različitim stadijima razvoja. Većina djece u dobi od tri do šest godina, koja se prema Piagetovoj teoriji nalaze u drugom stadiju (stadiju predoperacijske inteligencije) kognitivnog razvoja, misli da se količina vode promijeni kada se prelije u čašu drukčijeg oblika. Recimo, ukoliko prelijemo vodu iz niske, ali široke u visoku, ali usku čašu, većina bi djece u ovom stadiju pretpostavilo da vode sada ima više, budući da je čaša viša. Vrane razumiju da to nije tako, a demonstraciju sličnog možete vidjeti u eksperimentu:

Razumijevanje uzročnosti kod vrana. Izvor: University of Auckland

Iako je visina vode jednaka u dvije posude, vrana uviđa da je jedna posuda šira od druge te da se u njoj nalazi veća količina vode. Kako bi mogla doći do hrane u posudi, vrana mora u nju ubaciti kamenčiće kako bi podigla razinu vode, što zahtijeva razumijevanje uzroka – ubacivanja kamenčića i posljedice – povišene razine vode. Pri tome, vrana razumije i da će u posudu s većom količinom vode morati ubaciti više kamenčića, pa odabire posudu s manjom količinom vode.

Mentalno vremensko putovanje

Mnoge vrste vrana sakrivaju hranu kako bi ju kasnije mogle konzumirati. Na prvi pogled, to i nije neka posebna sposobnost budući da to čini mnogo vrsta, kao što je pas koji zakapa kost. Međutim, čini se da kod vrana ponovno pronalaženje hrane uključuje više sposobnosti od samog prisjećanja gdje je hrana sakrivena. Primjerice, neke vrste vrana sakrivaju različite vrste hrane, kao što su orašasti ili bobičasti plodovi, koji propadaju različitim brzinama. One se mogu dosjetiti ne samo gdje su sakrile koju vrstu hrane, već i relativno vrijeme prošlo od sakrivanja. Ako je prošao kratki period od sakrivanja, vrane traže hranu koja brzo propada, no ukoliko je prošao duži period, one zanemaruju hranu koja je već propala i odmah traže hranu koja je još jestiva. To ponašanje sugerira da se vrane prisjećaju „što, kada i gdje“ specifičnih događaja sakrivanja hrane. Sposobne su razmišljati i o budućim događajima. Hrana je podložna krađi ukoliko je druga jedinka vidjela gdje ju je vrana sakrila, pa stoga one primjenjuju određene strategije kako bi se zaštitile od krađe. Te strategije uključuju sakrivanje hrane iza prepreka kako ih druge jedinke ne bi vidjele, čekanje da bi druga jedinka bila ometena prije nastavljanja sa sakrivanjem hrane ili izradu „lažnih“ skrovišta hrane koja sadrže nejestivi objekt (npr. kamen) ili ne sadrže ništa. Ovime vrane ne demonstriraju samo sposobnost predviđanja budućih događaja već i razumijevanja složenih socijalnih odnosa i događaja, kao što je krađa.

(Konvergentna) evolucija inteligencije

Budući da ljudi, čovjekoliki majmuni te papige i vrane dijele brojne složene mentalne sposobnosti, autori Emery i Clayton tvrde da je inteligencija evoluirala više puta u evolucijski udaljenim vrstama sa značajno različitim moždanim strukturama kao odgovor na slične socijalne i ekološke probleme. Govorimo dakle o konvergentnoj evoluciji, procesu u kojem evolucijski udaljene vrste razvijaju, procesom prirodne selekcije, slične adaptacije za rješenje istih ili sličnih problema. Postavlja se pitanje s kojim su se to istim ili sličnim problemima suočavali ljudi i vrane, što je rezultiralo razvojem inteligencije? Mogući odgovor nudi hipoteza socijalne inteligencije koja nalaže da se inteligencija nije razvila za rješavanje fizičkih problema, već kako bi se mogle procesirati i koristiti socijalne informacije, primarno u svrhu prijevare drugih jedinki i otkrivanja prijevare, kao što je to opisani slučaj s krađom hrane. Budući da su vrane, kao i ljudi, društvene životinje i pokazuju razumijevanje ponašanja drugih pripadnika vlastite vrste, postoji teorijska osnova za razvoj njihove inteligencije.

Neuralna osnova inteligencije vrana

Pitanje kojim se bave neurobiolozi je koje specifične adaptacije središnjeg živčanog sustava su vrane razvile koje im omogućuju inteligentno ponašanje. Jedno od mogućih objašnjenja je veliki kvocijent encefalizacije – omjer između stvarne i predviđene mase mozga relativno masi tijela. Najveći kvocijent encefalizacije ima čovjek, što znači da naši mozgovi čine veći udio naše ukupne tjelesne težine nego kod bilo koje druge vrste. Kvocijent encefalizacije često se koristi za usporedbu inteligencije različitih vrsta.

Slika 3. Omjer mase tijela i mozga različitih vrsta. Izvor: BioNinja

Na slici je prikazan omjer mase tijela i mozga različitih vrsta, uključujući vrane. Čim je točka koja označava neku vrstu više iznad pravca, tim je kvocijent omjer veći. Vidljivo je da vrana uz čovjeka, majmune i dupina ima najveći kvocijent encefalizacije.

Međutim, ovo objašnjenje ima nekoliko nedostataka. Relativna težina mozga uključuje dijelove koji nisu važni za inteligenciju, već za upravljanje osnovnim životnim funkcijama. Također, usporedba vrsta po relativnoj veličini mozga naspram tijelu nije opravdana ako su one evoluirale u različitim uvjetima, jer te razlike mogu utjecati na veličinu tijela ili mozga. Primjerice, morske životinje nemaju ograničenje na veličinu tijela, dok ptice imaju ograničenje i na veličinu tijela i mozga zbog njihove sposobnosti leta. Drugo moguće objašnjenje je da je mozak ptica strukturalno sličniji mozgu sisavaca i primata nego što se ranije vjerovalo, a istraživanja to potvrđuju. Također, mozgovi vrana imaju veću gustoću neurona. Olkowicz i suradnici su ispitali gustoću neurona u specifičnim područjima mozgova raznih vrsta papiga i vrana te su otkrili da oni imaju prosječno duplo veću gustoću neurona od mozgova čovjekolikih majmuna, posebice u moždanoj kori koja je ključna za inteligentno ponašanje. Ti su neuroni gusto grupirani u jezgre unutar kojih je povezanost vrlo efikasna.

Zaključak

Zašto je sve ovo uopće relevantno? Zašto bismo se mi, ljudi, morali baviti time što i kako misle vrane, papige i druge životinje? Prvi i racionalni odgovor – spoznaja da i druge vrste mogu posjedovati iste razine inteligencije kao i čovjekovi najbliži srodnici, koja se razvila kao odgovor na slične evolucijske probleme, može nam pružiti uvid u vlastitu povijest i evoluciju. Time ova tema ima implikacije za područje psihologije inteligencije, ali i psihologije kao cjelovite znanosti. Drugi odgovor koji kao autor imam je uzvraćeno pitanje – zašto ne? Ponekad je sama znatiželja dovoljan razlog.

Članak možete prokomentirati na našoj FB stranici

Da na Zemlji postoji inteligentna vrsta ravna čovjeku, vjerujem da bismo se do sada već susreli.Tradicionalno,…

Objavljuje Psihološki prostorPetak, 31. srpnja 2020.