O slobodi volje, u psihološkom kontekstu, govori se kao o slobodi donošenja i izvršenja autonomnih opredjeljenja djelovanja. To praktično znači da imamo slobodu volje ako samostalno i bez pritiska spoljnih uticaja donosimo odluke i ponašamo se na određeni način. Da li je to baš uvijek tako? Nažalost, nije. Mi smo socijalna bića, okružena drugima, ali i njihovim socijalnim uticajem. Ako već na samom početku ovom članku pristupate s određenim stepenom sumnje, ne brinite. U odjeljku ispod ćemo vam odmah servirati nekoliko svakodnevnih primjera, s kojima se, vjerujemo, možete bez većih teškoća identifikovati.
Konformizam kao sastavni dio svakodnevice
Zamislite da sve u životu radite sami, da niste okruženi ljudima, da ne ulazite u interakciju s drugima, da ste sasvim sami i izolovani u svom okruženju. Jedino tako se ovaj članak ne bi odnosio na vas. Pitanje nije ,,Da li se vi konformišete?“ jer šta god rekli, svi se svakodnevno konformišemo. Dobra vijest je da niste sami i da je sve u redu.
Da li vam se ikada desilo da ste pozvani da zajedno sa vašim kolegama, saradnicima ili članovima neke grupe glasate o nekoj važnoj temi? To može biti izbor predstavnika razreda u školi, biranje destinacije za izlet, pitanje termina ispita ili kolokvijuma ili odlučivanje o nekoj važnoj temi na poslu, kao, na primjer, o privremenoj obustavi rada. Sigurno se barem jednom desilo da rezultati glasanja budu različiti ili čak da samo nekoliko ljudi bude protiv nečega ili glasa za neku drugačiju opciju od većine. Zapazite kako neko od njih, ili ste možda to vi, govori: ,,Ako je većina za to, onda sam i ja za“. To znači da je moć grupe izvršila jak uticaj na nas.
A sada, postavite sebi nekoliko poprilično jednostavnih pitanja: Zašto supu jedemo za ručak, ali ne i za doručak? Zašto koristimo pribor za jelo? Zašto stojimo u redu kada smo ispred kase u prodavnici? Odgovor sigurno glasi da isto to rade i drugi ljudi. Tako je! Sada će biti mnogo lakše objasniti i shvatiti konformizam.
Šta je konformizam?
Najjednostavnije, konformizam predstavlja spremnost da se prihvati mišljenje i/ili ponašanje drugih osoba, a da pritom za takvo ponašanje nema racionalnih razloga niti prisila. Mi se nečemu konformišemo (prilagođavamo, stapamo, uklapamo) samo iz razloga što neko drugi, nama važan, ili grupa sama po sebi, tako razmišlja ili djeluje na određeni način. Usljed snažne potrebe da se povežemo s drugima, da pripadamo grupi, da budemo dio nje, nastojimo da se ne izdvajamo i usvajamo pravila većine, često uopšte ne preispitujući njihovu osnovu.
Zašto se konformišemo?
Važno je razlikovati poslušnost od konformizma. Konformišemo se iz različitih razloga, usljed suptilnog pritiska grupe, a ne pojedinca. Ne postoji stvarna agresija ili prisila već osoba teži da se prilagodi, uklopi, da se osjeti ravnopravnim članom grupe/društva. S druge strane, poslušnost (pokoravanje) predstavlja eksplicitno nametanje pravila ponašanja od strane drugih, uz očekivanje neke vrste kazne ako se ne poštuju određena pravila. Više puta je naglašeno da smo socijalna bića, sklona udruživanju jednih s drugima i potrebom da budemo dio nečega. Osim motiva za pripadanjem nekoj grupi, izuzetno je važno biti prihvaćen u toj grupi. Konformišemo se da ne bismo bili odbačeni, manje poštovani, ismijani…
Carevo novo odijelo
U bajci Hansa Kristijana Andersena, kada je car čuo da su u njegovo carstvo došla dva najbolja tkača, poželio je da ima odijelo kakvo niko drugo na svijetu neće imati. Tkači su vješto i uspješno varali cara govoreći da odijelo mogu vidjeti oni koji su pametni i dostojni svoje službe. Kako bi zavarali cara i ostale, krenuli su sa tkanjem, ali na razbojima se nije nalazilo ništa, oni su se samo pravili da rade nešto. Varalice su iz dana u dan zahtijevale sve više para, svile i zlata. Svu robu su i dalje stavljali u svoje torbe i nosili kućama. Na razboje nikada nisu stavili nijedan dio toga što su dobili. Svi su pričali o ovoj neobičnoj i prelijepoj tkanini, kao i činjenici da je samo pametni ljudi mogu vidjeti. Oni glupi nisu bili u stanju da uživaju u njenoj ljepoti, za njih je bila nevidljiva. Narod nije mogao da dočeka da vidi ovu tkaninu, pa su svi nestrpljivo iščekivali taj dan kada će se car pojaviti pred njima u njoj. Na dan održavanja svečanosti, kada je povorka krenula, komornici su se pretvarali da nose skute, a bili su zapanjeni što pred sobom vide golog cara. Išli su držeći ruke u vazduhu, pretvarajući se da obavljaju svoj zadatak. A nisu smjeli da dozvole da neko primjeti kako oni u stvari ništa ne vide. Kako je car koračao ulicama svoga carstva, tako se narod divio njegovom odijelu. Svi su klicali ljepoti haljine, izuzetnim šarama i bojama, i tome kako caru sve to prelijepo stoji.
Informacioni socijalni uticaj
Ova bajka nam pruža odličan primjer konformizma, nastalog usljed informacionog socijalnog uticaja. Među članovima grupe ili neke zajednice često osjećamo nesigurnost u vezi s tim šta da mislimo ili kako da se ponašamo. Čini nam se da ipak raspolažemo moćnim i korisnim izvorom znanja – ponašanjem drugih ljudi. Kada se ponašamo kao i svi drugi, konformišemo se, zato što vjerujemo da je tumačenje drugih ljudi tačnije od našeg. Takođe, može se desiti da su se ljudi javno konformisali grupi, ali privatno i dalje zadržali svoje uvjerenje, koje je u ovom slučaju činjenica da je car bio go.
Dakle, kada nismo sigurni šta da mislimo, kada se plašimo da ćemo biti odbačeni jer možda nismo u pravu, oslanjamo se na ponašanje drugih i podliježemo konformizmu. U nejasnoj i dvosmislenoj situaciji, ovo i nije loša strategija, pa često kada se nalazimo u nekoj nepoznatoj situaciji kažemo: ,,Radiću ono što i drugi rade, ne mogu pogriješiti.“. Tako pratimo ostale putnike kada smo prvi put na aerodromu, kada jedemo neku novu hranu, a nismo sigurni kako se pravilno jede, kada podižemo novac sa sasvim novih i drugačijih bankomata, kada ne znamo kojim putem ići prema nekom događaju, mi pratimo masu.
Normativni uticaj
Ne konformišemo se samo pri nedostatku informacija. Uzimajući u obzir ljudsku potrebu za društvom, nije iznenađujuće to da se češće konformišemo kako bi bili prihvaćeni od strane drugih. Ova vrsta konformizma se zove normativni socijalni uticaj. Ne želimo biti odbačeni, ismijani, privlačiti pažnju ili stvoriti sebi probleme. Normativni uticaj se javlja kada želimo da se svidimo drugima i da ne odstupamo od grupnih normi.
Car je go!
Kako se oduprijeti konformizmu? Koliko god se trudili da se odupremo konformizmu i ne upadnemo u njegovu zamku, mi ipak svakodnevno to radimo putem raznih procesa, iako postoje individualne razlike u spremnosti na konformisanje. Poželjno je informisati se, istraživati, ispitivati i sagledati grupne i svoje stavove iz više uglova. Njegovati svoju autentičnost i preispitivati svoje potrebe, želje, stavove i vrijednosti. Razvijajte kritičko mišljenje i ne plašite se da istupite iz gomile. To često jeste najteža odluka i morate biti spremni na pritisak grupe, ali ujedno može biti i najispravnija.
Ali, o konformizmu nije nužno govoriti samo u negativnom kontekstu. Postoje razne situacije kada konformizam može biti koristan za nas i doprinjeti prosocijalnom ponašanju, od kojeg ćemo i mi i grupa imati mnogo benefita. Kako god bilo, nismo rođeni da živimo sami, ali jesmo sposobni da preispitujemo svijet i događaje oko sebe.
Andersen, H. C. (2000). The emperor’s new suit. Project Gutenberg.
Aronson, E., Wilson, T. D., Akert, R. M., Franc, R., Kamenov, Ž., Šakić, M., & Šakić, V. (2005). Socijalna psihologija. Mate.
https://pricajmootome.rs/test/index.php/psiholoski-kutak/zanimljivi-tekstovi/148-konformizam
Autori Psihološkog prostora koji preporučuju članak: doc. dr. sc. Domagoj Švegar, Hana Mehonjić, mag. psych., Barbara Paušak, univ. bacc. psych., Matea Jukić, mag. psych. i Azra Klempić, mag. psych.