Živimo u jednom izrazito dinamičnom vremenu u kojemu nas, iz godine u godinu, sustižu naizgled tektonske promjene na gotovo svim frontovima. Od promjena u tržištu rada, digitalizacije posla, ali i komunikacije s našim bližnjima i partnerima, usvajanje novih tehnologija za veliki dio populacije postaje nužno, ali i izazovno jer se trendovi i tehnologije mijenjaju iz godine u godinu. Sve to, upareno s pandemijom koja je, osim zdravstvenih i financijskih problema, na puno načina ubrzala sve ove promjene, dovelo je do toga da se i naša očekivanja od veza, kao i odnos s našim partnericama i partnerima, mijenja iz dana u dan.
Penetracija novih tehnologija i dating aplikacija u živote mladih ljudi postiže dojam velike dostupnosti potencijalnih novih partnerica ili partnera. No, s druge strane, ljudi i dalje u velikoj mjeri traže duboke i smislene veze te podižu očekivanja od potencijalnih partnerica i partnera, stvarajući frustracije za jedan veći dio populacije. Uz vječne probleme pronalaska kompatibilnih partnera, stvaranja povjerenja u vezama te održavanje veze koja je ispunjena razumijevanjem i poštovanjem, jedan od većih problema koji se javlja danas je nesrazmjer između naših očekivanja i broja partnera koji zadovoljavaju ta očekivanja. Primjerice, u zadnjih 30-40 godina povećava se razlika postotka muškaraca i žena koje završavaju fakultete. Muškarci u većem broju slučajeva odustaju od fakulteta ili se ne uspijevaju izboriti sa svim obavezama koje fakulteti stavljaju pred njih ili pak biraju zanimanja koja ne zahtijevaju fakultetsko obrazovanje. S druge strane, kod žena se sa završetkom fakulteta i stvaranjem uspješne karijere povećavaju i kriteriji za potencijalne partnere i traže partnere koji imaju istu ili višu razinu obrazovanja od njih, stvarajući situaciju u kojoj će veći broj žena morati ili raditi kompromise kod odabira svojih partnera ili odustati od traženja partnera koji će zadovoljiti njihove kriterije.
Što se promijenilo u partnerskim odnosima tijekom pandemije i lockdowna?
Na početku locknown-a i pandemije puno istraživača dalo je svoje predikcije kako će ova situacija promijeniti intimne odnose te sad po prvi puta dobivamo i podatke koji nam mogu prikazati stvarnu sliku stvari. Veliko istraživanje, provedeno u više europskih zemalja, u kojemu je sudjelovao i naš poznati istraživač seksualnog ponašanja Aleksandar Štulhofer, pokazalo je kako su se za vrijeme pandemije kod velikog broja ljudi dogodile promjene u razini seksualne želje. Kod tridesetak posto populacije seksualna želja je povećana dok se kod blizu dvadeset posto ona smanjila. Razlozi zbog čega je tako mogu se pronaći u učinku krize na različite populacije i u načinu na koji različiti ljudi pristupaju seksu. Dok je kod jednog dijela ljudi ona izazvala anksioznost i strah, što je moglo utjecati i na smanjenje seksualne želje, kod jednog dijela ljudi pojačane su se emocije izazvane pandemijom pretvorile u porast seksualne želje. Ovo možemo razumjeti u prizmi psihologije seksualne želje, gdje u svakom trenutku imamo suprotstavljene motive. Mogli bismo ih opisati poput gasa ili kočnice u automobilu. Imamo motive koji nas potiču na seks, kao i motive koji u nama potiču kočenja, a čini se da je pandemija nekima bila kočnica, a nekima gas. Slične efekte pojačanja seksualne želje nakon traumatskih događaja možemo vidjeti u baby boom-ovima, koji se događaju nakon udara uragana, potresa ili primjerice terorističkih napada. Ta isprepletenost erosa i thanatosa objašnjava se teorijom koju nazivamo terror management theory ili grubo prevedena “teorija regulacije strave”, gdje kad smo suočeni s vlastitom smrtnosti ili nesigurnosti dobivamo poriv za stvaranjem smisla i privida besmrtnosti, u ovom slučaju kroz prokreaciju. Zanimljivo je i da se u SAD-u primijetila razlika u seksualnoj želji između konzervativaca i liberala. Za liberalno lijevi dio populacije seksualna želja se smanjila, pretpostavljamo zbog većeg straha od posljedice bolesti, fokusa na ozbiljnost pandemije, većeg pridržavanja mjera i odgađanja susreta i druženja s ljudima. Kod konzervativaca, koji često umanjuju ozbiljnost pandemije, ovi strahovi su manji ili se pretvaraju u revolt, što ih dodatno gura prema socijalizaciji i traženju novih seksualnih partnera ili partnerica.
Ono što se također primijetilo jest i promjena u načinu na koji promatramo veze. Primjerice, istraživanje Kinsey instituta pokazalo je kako su učestalije seksualne fantazije koje uključuju bliskost, intimnost, brigu i povezanost. Na neki način, fokus seksualnih fantazija postaje intimnost i povezanost, a ne samo strast i seksualno zadovoljenje.
Uz to, mogli bismo reći kako je pandemija bila i katalizator veza te je ubrzala odluke i procese koji bi se i tako dogodili. Nestabilne veze, stavljene pod pritisak pandemije, češće su i ranije pucale, dok su se kvalitetnije veze dodatno osnažile i povećalo se zadovoljstvo vezom. Uz to, mnogi su se s dolaskom lockdowna i smanjivanjem socijalnih kontakata odlučili na produbljivanje veza koje su bile u svom začetku i snažnije povezale ljude kojima bi trebalo puno više vremena da veza sazrije na taj način u drugim okolnostima.
Kakve posljedice će pandemija ostaviti ili je već ostavila na partnerske odnose?
Za početak, vidimo kako se razina razvoda smanjila. Uz to, ljudi generalno traže dublje i smislenije veze i odnose te postaju jako izbirljivi kod odabira partnera.
Uz to, devet mjeseci nakon lockdowna predviđao se baby boom devet mjeseci koji se nije dogodio. Čini se da je strah od neizvjesnosti ipak prevladao našu želju za potomstvom, a dostupnost kontracepcije dozvolila nam je da odvojimo seks kao način opuštanja i nošenja sa stresom od samog čina prokreacije. Uz to, kako su cijele obitelji bie zatvorene u kućama, a mladi parovi razdvojeni, nije bilo niti toliko prilika za intimnost. Ipak, čini se da očekivan baby boom ipak stiže, no s malim zakašnjenjem. Nakon lockdowna, kad se život krenuo vraćati u normalu, obrazac da se borimo protiv straha i podsjetnika na smrt stvaranjem života čini se da se vraća.
Najveća promjena se možda dogodila s još većim prelaskom na digitalno upoznavanje partnerice ili partnera. Dating aplikacije su bilježile rekordne poraste broja novih korisnika i to je trend koji će se najvjerojatnije nastaviti. Koje će posljedice korporatizacija i ovog procesa našeg života ostaviti na buduće generacije, ostaje otvoreno pitanje.
Uz to, tu su i od ranije poznati trendovi u kojima vidimo kako se ljudi sve manje odlučuju stupati u brak i sve kasnije imati djecu. Uz to, fertilnost muškaraca kao i razina testosterona već je godinama u opadanju tako da je budućnost naše vrste po tom pitanju neizvjesna i vjerojatno će tražiti sve više oslanjanja na medicinu i tehnologiju.
Autori Psihološkog prostora koji preporučuju članak: doc. dr. sc. Domagoj Švegar, Hana Mehonjić, mag. psych., Matea Jukic, mag. psych. i Azra Klempić, mag. psych.
Članak možete prokomentirati na našoj FB stranici:
https://www.facebook.com/psiholoski.prostor/posts/397836445268762