Što znači raditi na Odjelu hematologije i onkologije i biti dio života djece i njihovih obitelji za vrijeme najvećeg životnog izazova? Koja je uloga psihologa? Što su to maligne bolesti u djece? Na ova i neka druga pitanja pokušat ću odgovoriti u tekstu koji slijedi…
Liječenje malignih bolesti u djece predstavlja dugotrajan i težak proces u kojem sudjeluje multidisciplinaran tim, a u kojem psiholog ima značajnu ulogu. Nažalost, još uvijek se nedovoljno govori o malignim bolestima te se nerijetko bolesnici suočavaju s neprimjerenim reakcijama okoline.
Za rad s onkološkim bolesnicima i njihovim obiteljima potreban je poseban senzibilitet. Često znamo čuti izjave poput “Ja to nikad ni bih mogla raditi.” ili “Kako se nosiš s tim teškim emocijama?” “Ne mogu ni slušati o tvom poslu, toliko mi je teško.”…
Naravno, postoje teški trenuci i zauvijek ih zapamtiš. Raditi na Odjelu donosi silne intenzivne emocije i svakodnevno životno učenje. Nitko te ne može pripremiti za takav način rada. Ne možeš znati što ćeš sve doživjeti i u kojoj mjeri će te to iskustvo promijeniti, ako to dopustiš. Ulaskom u sobu u kojoj se liječi dijete ulaziš u jedan poseban svijet. Ispunjen strahom, ljutnjom, neizvjesnošću, ali i veseljem, smijehom, igrom, pričom…
Maligne bolesti u djece
Maligne bolesti u djece su rijetke, kronične bolesti koje su u visokom postotku izlječive. Najčešće su leukemije, slijede tumori mozga, limfomi i drugi tumori. Uzroci nastanka su u najvećoj mjeri nepoznati. U liječenju se koristi kemoterapija ili kombinacija kemoterapije, operacije i/ili zračenja, a provodi ga tim specijaliziranih stručnjaka. Tijekom ovog traumatskog iskustva dijete se suočava s nizom stresnih situacija kao što su bolne medicinske procedure, tjelesne promjene te nuspojave liječenja. Srećom, medicina je napredovala te se u liječenju primjenjuje i tzv. potporna terapija koja značajno poboljšava kvalitetu života za vrijeme liječenja.
Dijete se mora prilagoditi na boravak u bolnici, koji ponekad traje i nekoliko mjeseci, na odvajanje od članova svoje obitelji kao i na odvajanje od svojih prijatelja i školskih vršnjaka. Dijete oboljelo od maligne bolesti neprestano se suočava s tjelesnim, socijalnim i psihološkim posljedicama bolesti i njenog liječenja.
U našoj sredini maligna bolest (rak) još je uvijek tema o kojoj se izbjegava pričati. Važno je informirati širu javnost kako rak nije smrtna presuda i da se najveći dio djece danas uspješno izliječi. Teška bolest, pa tako i maligna, zapravo je bolest obitelji te je za obitelj od iznimne važnosti podrška uže i šire zajednice.
Psihološka podrška
Koja je uloga psihologa? Posao psihologa uključuje psihodijagnostiku, psihološko savjetovanje, psihoedukaciju, različite psihoterapijske tehnike za ovladavanje boli i straha te psihološku podršku. Posao je specifičan te se zapravo zasniva na podršci koju educirana osoba svakodnevno pruža. Prelaskom iz sobe u sobu preuzimamo različite uloge. Od iznimne je važnosti prepoznati trenutak kada utješiti, kada pitati, a kada šutjeti. Za malenu djecu smo pretežito izvor igre i smijeha, nježnosti i topline. Za adolescente smo ponekad savjetodavci, spremni na humor i bockanja, ali i na pitanja o životu i smrti. Za roditelje smo oslonac u teškim danima i dašak svakodnevice.
Da boravak u bolnici nije ispunjen samo negativnim emocijama govori i zaključak jednog dječaka od 5 godina, koji je upravo završio liječenje, te je nakon početnog otpora i straha vrlo brzo zaključio da je naš Odjel zapravo bolno-igraonica. Mala djeca se prilagođavaju onoliko brzo i uspješno koliko i njihovi roditelji tako da je naglasak u našem poslu upravo rad s roditeljima. Pored individualnog rada prakticira se i grupna psihoterapija. Takav pristup omogućuje razmjenu iskustva i međusobno pružanje podrške i razumijevanja uz educiranog voditelja.
Fleksibilnost je, pored empatijskog kapaciteta, jedna od najvažnijih karakteristika psihologa u ovakvih radnim uvjetima. Naglasak je na timskom radu s medicinskim osobljem te djelatnicima različitih profesija koji sudjeluju u odgojno-obrazovnom radu.
Svaki pacijent je priča za sebe. Dolaze na Odjel s različitim životnim iskustvima, iz različitih sredina, različitih karakteristika ličnosti i kapaciteta za suočavanje. Upravo svemu tome se moramo prilagoditi i individualizirati pristup kako bi pružili maksimalnu podršku u borbi sa zajedničkim neprijateljem.
Raditi s djecom i mladima oboljelom od malignih bolesti i njihovim obiteljima izrazito je odgovoran i izazovan posao. Radi bolesti oduzet im je dio djetinjstva/mladosti, a biti dio njihove priče u najtežim trenucima života je jedna posebna uloga koja oplemenjuje.
Kada izbore svoju najveću bitku kreće ona druga, a to je povratak u stvarnost. I zato napravimo sve da im taj povratak učinimo čim lakšim i ljepšim.
Autori Psihološkog prostora koji preporučuju članak: doc. dr. sc. Domagoj Švegar, Hana Mehonjić, mag. psych., Tajana Ninković, mag. psych., Sandra Matošina Borbaš, univ. spec. prof. psych., Sandra Zgodić, mag. psych., Matea Jukić, mag. psych., Tajana Ninković, mag. psych., Vladimir T. Katušić, mag. psych. i Izabella Colić, univ. bacc.psych..