Mobing: čovjek je čovjeku ipak vuk

Po ko zna koji put zaredom dolaziš kući s posla u suzama ili s bolom u želucu i bijesom u rukama. Preispituješ svoje postupke u toku dana, dovodiš u sumnju svoje sposobnosti i pitaš odraz koji vidiš u ogledalu ,,Pa šta ja to ponovo radim pogrešno?“. Odlazak na posao, koji inače mnogo voliš, na kojem se izuzetno trudiš i za koji si se morao dobro pomučiti, sada ti predstavlja kaznu. Kaznu koju izvršavaš poslušno iz dana u dan, čekajući da se stvari promijene i da samo prođe još jedan težak period, da firma počne bolje da zarađuje, da šef bude samo malo zadovoljniji, da se kolega vrati s bolovanja… Ali, nikada ne biva bolje, zar ne? A na tvojim plećima leži srušena planina zahtjeva koje nikada nećeš moći da ispuniš, jer premašuju realistično i izvodljivo. Premašuju najbolju ili najboljeg tebe. Ubjeđuješ sebe da će biti bolje ako se ne buniš, ne suprostavljaš i tiho i neprimjetno izvršavaš radne zadatke. Ipak, tvoji nadređeni nikada nisu zadovoljni tvojim učinkom, uvijek im nešto nedostaje, a i kada dobiju to što su tražili, naći će način da ponište tvoj učinak. Šta ako uopšte nije do tebe? Šta ako si žrtva hroničnog mobinga od strane nadređenog ili drugih zaposlenih?

Porijeklo i objašnjenje mobinga

Prvi put riječ mobing upotrijebio je Konrad Lorenz, čuveni prirodnjak, posmatrajući neke vrste životinja i njihovo ponašanje. Posmatrao je kako se životinje udružuju protiv jednog člana, napadaju ga i izbacuju iz zajednice, a ponekad ga dovode i do smrti. Slično ponašanje je uočio psiholog Heinz Leymann, među zaposlenima. Iako je mobing postojao kroz istoriju, prvu definiciju i njegovo određenje daje Leymann (1990): ,,Mobing ili psihološki teror na radnom mjestu odnosi se na neprijateljsku i neetičku komunikaciju koja je sistemski usmjerena od strane jednog ili više pojedinaca prema, uglavnom, jednom pojedincu, koji je zbog mobinga gurnut u poziciju u kojoj je bespomoćan i u nemogućnosti da se brani. Te aktivnosti odvijaju se s visokom učestalošću (statistička definicija: barem jednom sedmično) i u dužem razdoblju (statistička definicija: najmanje šest mjeseci). Zbog visoke učestalosti i dugog trajanja neprijateljskog ponašanja to maltretiranje dovodi do značajne mentalne, psihosomatske i socijalne patnje.” Dakle konflikti i nesporazumi s nadređenim i kolegama nisu isto što i mobing, ali ga mogu započeti. Mobing je mnogo ozbiljniji jer se radi o korišćenju moći i često za krajnji cilj ima da zaposleni prisilno napusti svoj posao.

Kako se mobing manifestuje?

Mobing se može manifestovati na različite načine, nekada lakše a nekada teže prepoznatljive,a toksična atmosfera se polako stvara, postepeno. Najčešće manifestacije mobinga su kroz isključivanje, neuvažavanje, ponašanje kao da žrtva ne postoji, prekidanje, omalovažavanje, ismijavanje s drugim zaposlenima, sabotiranje, sakrivanje stvari, sakrivanje relevantnih informacija potrebnih za rad, kao i zastrašivanje, vrijeđanje, upućivanje prijetnji, uskraćivanje pauze ili odmora koji zakonski sleduje žrtvu. Mobingom se takođe smatraju stalne kritike i prigovori, pretjerano kontrolišuće ponašanje, stalno kažnjavanje, ogovaranje, izmišljanje priča i zadiranje u privatni život, kažnjavanje za odsustvo usljed spriječenosti za rad na način što će se žrtva namjerno opteretiti radnim zadacima i opružiti je da je odsustvo bilo neosnovano. Tu se još ubraja i davanje preteških ili prelakih radnih zadataka, ismijavanje i neuvažavanje radnog mjesta ili zanimanja žrtve, ali i uskraćivanje radnih zadataka, tzv. sindrom ,,praznog stola“, a tu su svakako i fizički napadi, seksualno uznemiravanje i rodno zasnovano nasilje.

Uticaj mobinga na tjelesno i mentalno zdravlje

Primjećeno je da žrtve mobinga ispoljavaju niz problema na emocionalnom, kognitivnom i ponašajnom planu. Povlačenje u sebe i izolacija od okoline, agresivnost, osjećaj krivice i samooptuživanje, internalizacija (prenošenje izvjesnih spoljašnih normi, standarda, odnosa i akcija na unutrašnji mentalni plan i doživljavanje kao vlastitih), anksioznost i depresija su samo neki od posljedica. Takođe, mogu se javiti problemi sa spavanjem, apetitom, nedostatkom motivacije za izvršavanje svakodnevnih životnih aktivnosti i gubitak interesovanja za hobije. Kod nekih osoba se mogu javiti problemi sa upotrebom psihoaktivnih supstanci i razvijanje destruktivnih obrazaca ponašanja. Osim ovih, tegobe se mogu javiti i na tjelesnom planu, kao što su problemi sa probavnim sistemom, narušena homeostaza endokrinog sistema i problemi s respiratornim i vaskularnim sistemom, usljed intenzivne i dugotrajne izloženosti stresogenim situacijama.

Obilježja žrtava mobinga

Žrtva mobinga može biti svako, bez obzira na pol, starost, izgled, stepen obrazovanja ili ekonomski status. Primjećeno je da postoje trendovi da su žrtve mobinga često neosnažene da potraže pomoć, nesigurne u sebe i svoje kompetencije, previše samokritične i zavisne od drugih. Sve to im otežava da prepoznaju ovaj vid nasilja i da potraže pomoć, pripisivajući takva ponašanja kao zasluge za njihov neadekvatan angažman. Mnoge žrtve i kada prepoznaju mobing ne usude se prijaviti nadređene ili kolege kako ne bi ostale bez posla, bile ismijavane ili još više viktimizovane.

Mobing nije pomodarstvo

Nažalost, mobing se još uvijek na našim prostorima smatra pomodarstvom, što dodatno stigmatizuje one koji se usude govoriti o ovom vidu nasilja. Važno je edukovati populaciju o mobingu, načinu prepoznavanja i načinu zaštite od ovog vida nasilja. Uloga pomagačkih profesija je presudna, kako u prevenciji, tako i u procesu oporavka žrtava mobinga. Razumijevanje, strpljenje i saosjećanje predstavljaju dobar recept za ponovno građenje povjerenja neophodnog za neometano funkcionisanje u svakodnevnom životu.

Literatura

 Autori Psihološkog prostora koji preporučuju članak: doc. dr. sc. Domagoj Švegar, Hana Mehonjić, mag. psych., Ana Antolović, mag. psych. i Laura Martinić, mag. psych..

Članak možete prokomentirati na našoj FB stranici:

https://www.facebook.com/psiholoski.prostor/posts/423530442699362