Moderno roditeljstvo – tko su „helikopter roditelji” ?

By | 16-03-2021
  • 200
    Shares
Magdalena Brnada, mag. psych., autorica teksta

Događa li vam se da nekada u svome okruženju prepoznajete roditelje koji su pretjerano uključeni u život svoje djece? Na primjer, kada se dijete u prvom razredu osnovne škole posvađa sa svojim vršnjakom, roditelj odlazi u školu i razgovara s drugim učenikom, umjesto da savjetuje i potakne dijete da razgovara s vršnjakom i proba samostalno riješiti problem. Ili recimo kada dijete treba predati važan projekt, roditelj ne pušta dijete da radi samostalno, već se aktivno uključuje kako bi projekt bio što bolji.

Ovakvi obrasci ponašanja karakteristični su za tzv. „helikopter” roditelje, no kako bi bolje razumjeli o čemu se radi i tko su „helikopter” roditelji, upoznajmo se s roditeljskim odgojnim stilovima.

Roditeljski odgojni stilovi

U literaturi se ističu četiri roditeljska odgojna stila, odnosno obrasca ponašanja roditelja koja se pojavljuju u različitim situacijama. Ova četiri stila određena su dvjema dimenzijama – toplinom i kontrolom.

Roditeljska toplina odnosi se na uključenost roditelja u djetetov život, brižnost, prihvaćanje i osjetljivost na potrebe djeteta. Roditelji koji su topli usmjereni su na dijete, posvećuju mu puno pažnje, uvažavaju njegove osjećaje i otvoreno komuniciraju s njim nastojeći sagledati situaciju iz djetetove perspektive. S druge strane, roditelji koji su nisko na razini topline emocionalno su hladni i zanemaruju svoje dijete.

Roditeljska kontrola odnosi se na očekivanja, zahtjeve i pravila koja roditelji stavljaju pred svoju djecu te ponašanja i postupke koje primjenjuju kako bi regulirali djetetovo ponašanje. Roditelji koji imaju više kontrolirajuća ponašanja postavljaju visoka očekivanja pred svoju djecu i nastoje osigurati da se dijete pridržava određenih pravila. S druge strane, roditelji nisko na razini kontrole ne postavljaju očekivanja pred svoju djecu, popustljivi su i daju im puno slobode.

Koji odgojni stilovi postoje?

Kombinacijom prethodno navedenih dimenzija (topline i kontrole) razlikujemo četiri osnovna roditeljska stila, a to su: autoritativni, autoritarni, popustljivi (permisivni) i neangažirani.

Autoritativni roditeljski stil

Ovaj odgojni stil obuhvaća kombinaciju visoke razine topline i visoke razine kontrole. Radi se o toplim, brižnim i osjetljivim roditeljima koji uz to održavaju određenu razinu kontrole, odnosno inzistiraju na zrelom ponašanju, postavljaju visoke standarde i jasna očekivanja, ali i daju razloge za svoja očekivanja te omogućavaju djetetu prikladnu razinu odgovornosti i neovisnosti.

Autoritarni roditeljski stil

Roditelji koji primjenjuju ovaj odgojni stil imaju nisku razinu topline i visoku razinu kontrole. Radi se o hladnim roditeljima koji često kritiziraju svoju djecu, koriste prisilu i strogu disciplinu te uglavnom odluke donose umjesto djece.

Popustljivi (permisivni) roditeljski stil

Sljedeći odgojni stil predstavlja kombinaciju visoke razine topline i niske razine kontrole. Radi se o toplim roditeljima koji su pasivni i previše dopuštaju svojoj djeci. Popustljivi roditelji često ne kontroliraju ponašanja svoje djece, postavljaju im premalo zahtjeva i daju previše slobode.

Neangažirani roditeljski stil

Neangažirani odgojni stil kombinacija je niske razine topline i niske razine kontrole. Radi se o emocionalno distanciranim roditeljima koji nisu uključeni u život svoje djece te ne komuniciraju s njima niti postavljaju očekivanja i zahtjeve pred njih. Ovakvi roditelji nemaju vremena i energije za svoju djecu te ih zanemaruju.

Što je to „helikopter roditeljstvo“?

Helikopter roditeljstvo dijeli određene sličnosti s autoritativnim i autoritarnim roditeljskim odgojnim stilovima. Helikopter roditelji karakteristični su po visokoj razini prihvaćanja, brige i uključenosti u život svoje djece, pogotovo kako bi im pomogli da u životu dođu do određenih ciljeva i postignuća. Oni, poput autoritativnih roditelja, uz otvorenu i asertivnu komunikaciju svojoj djeci pružaju velike količine podrške. Ipak, motivirani za dobrobit i uspjeh svoje djece, često se znaju ponašati nametljivo, pogotovo kada se radi o području obrazovanja i buduće konkurentnosti na tržištu. Osim toga, visoko su kontrolirajući, no po kontroli su sličniji autoritarnim, nego autoritativnim roditeljima koji su fleksibilniji u načinu na koji reguliraju ponašanje djeteta. Autoritarni i helikopter roditelji aktivno su uključeni u pomaganje djeci da uspiju u životu, no to čine na način da visoko kontroliraju ponašanje svoje djece i ne pružaju im autonomiju.

Helikopter roditelji previše su zaštitnički nastrojeni i “oblijeću” oko svoga djeteta, štite svoje dijete od neuspjeha i neugodnosti, žele mu olakšati put odrastanja i spriječiti pojavljivanje problema i frustracija što čine na način da su pretjerano uključeni u njegov život, budno prate što se događa i donose odluke umjesto djeteta. Naravno da je u različitim situacijama i razvojnim fazama odrastanja normalno da roditelji pomažu djetetu da prebrodi određene zadatke, no ne na način da te zadatke preuzmu na sebe i kontroliraju svaki aspekt djetetovog života. Helikopter roditelji često su zabrinuti za svoju djecu u relativno sigurnom okruženju i ne pokazuju fleksibilnost u kontroliranju djetetovog ponašanja tijekom odrastanja i sazrijevanja, odnosno ne mijenjaju svoj roditeljski stil kako se njihova djeca razvijaju. Često se događa da ne dopuštaju djetetu da samostalno koristi javni prijevoz, rješavaju svaku zadaću sa svojim djetetom ili umjesto njega, za njega rješavaju probleme u školi, uključeni su u njegov socijalni život, budno prate svaki njegov korak i slično. Ovakvo ograničenje neovisnosti predstavlja problem u bilo kojem razvojnom razdoblju djeteta, no posebno problematično postaje u ranoj odrasloj dobi, kada djeca napuštaju svoj dom i očekuje se da će nastaviti samostalno funkcionirati u društvu. Na primjer, kada dijete odlazi studirati u drugi grad, a roditelji imaju potrebu znati gdje je i s kim je u svakom trenutku te biti aktivno uključeni u njegov obrazovni i privatni život. Helikopter roditelji teško prihvaćaju činjenicu da su njihova djeca postala odrasle osobe te da je došlo vrijeme da smanje kontrolu, ali i uključenost u njihove živote.

Posljedice „helikopter roditeljstva“

Tijekom odgajanja djece, roditelji se koriste različitim pristupima koji kasnije oblikuju djetetove obrasce funkcioniranja, odnosno njihov psihološki, emocionalni i socijalni razvoj. Djeca koju odgajaju roditelji koji su izrazito emocionalno uključeni mogu imati veće zadovoljstvo životom i psihološku dobrobit (Segrin i sur., 2013). S druge strane, helikopter roditeljstvo može imati različite posljedice na mentalno zdravlje djece, a u literaturi se najčešće ističu povezanosti s višim razinama narcisoidnih osobina ličnosti i anksioznosti, slabije razvijenim vještinama suočavanja, nižim razinama samoefikasnosti i lošijim komunikacijskim vještinama kod adolescenata i mladih odraslih osoba (Segrin i sur., 2013; Srivastav i Lal Mathur, 2020).

Helikopter roditelji trude se zadovoljiti svaku djetetovu potrebu, štite ga od neugodnih iskustava, pomažu mu u suočavanju s različitim situacijama i rješavaju probleme umjesto njega što može dovodi do toga da djeca postaju ovisna o roditeljskoj pažnji. Djeca prepoznaju pažnju koju im roditelji pružaju te mogu početi očekivati jednak tretman i od drugih što dovodi do razvoja narcisoidnih osobina. Pretjerana zaštita od strane roditelja također može dovesti i do razvoja socijalne anksioznosti jer se kod djece stvara osjećaj nedostatka autonomije i kontrole nad vlastitim životom. Osim toga, djeca helikopter roditelja imaju slabije razvijene učinkovite vještine suočavanja s problemima jer se te vještine uče samostalnim proživljavanjem različitih životnih situacija, što je djeci zbog pretjerane brige roditelja u ovom slučaju onemogućeno. Iz istog razloga ovakvi roditelji često rješavaju probleme umjesto svoje djece što dovodi i do razvoja niske razine samoefikasnosti kod djece, odnosno djeca se ne osjećaju dovoljno sposobnima samostalno se suočiti s različitim životnim situacijama. Osim toga, djeca helikopter roditelja mogu imati slabije razvijene komunikacijske vještine zbog toga što često ne mogu otvoreno komunicirati sa svojim roditeljima jer se boje da ono što kažu neće biti uvaženo i prihvaćeno.

Zaključno

Roditeljstvo kao takvo vrlo je kompleksno, a određuju ga brojni čimbenici, kako individualni, tako i kontekstualni. Ono je fokusirano na odgajanje nove osobe, na njezin rast i razvoj te osposobljavanje za samostalno funkcioniranje i suočavanje s brojnim životnim situacijama. Svaki roditeljski odabir oblikuje okruženje u kojemu dijete boravi i u kojemu se razvija, što može imati različite posljedice i dovesti do različitih rezultata, kratkoročno i dugoročno. Roditeljstvo s prekomjernom uključenosti, odnosno, helikopter roditeljstvo proizlazi iz izrazite brige i ljubavi od strane roditelja, međutim može dovesti do određenih negativnih posljedica. Iako izrazita uključenost i briga roditelja dovodi do zadovoljstva i psihološke dobrobiti kod djeteta, često zapravo dovodi i do određenih poteškoća u području mentalnog zdravlja.

U potpunosti je razumljivo da svaki roditelj brine o svome djetetu i želi vidjeti svoje dijete kako je samostalno, sposobno donositi odluke i uspješno rješavati probleme, no helikopter roditelji otežavaju razvoj takvih sposobnosti kod djece. Njihovi postupci često su neprimjereni razvojnoj dobi djeteta, posebno u ranoj odrasloj dobi. Ako se prepoznajete u ulozi helikopter roditelja, razmislite o tome kakvu odraslu osobu želite izgraditi i jeste li na pravome putu. Nekada nije potrebno lebdjeti iznad djeteta poput helikoptera. Dopustite djetetu da preuzme vlastite odgovornosti, da griješi, uči i da se razvija. Važno je vlastiti roditeljski stil prilagoditi djetetu i njegovoj osobnosti, biti fleksibilan i ne težiti ekstremima jer je optimalni roditeljski stil upravo onaj koji održava ravnotežu između topline i kontrole.

Baumrind, D. (2005). Patterns of parental authority and adolescent autonomy. New directions for child and adolescent development, 2005(108), 61-69.

Berk, L. (2008). Psihologija cjeloživotnog razvoja. Jastrebarsko: Naklada Slap.

Srivastav, D. i Lal Mathur, M.N. (2020). Helicopter Parenting and Adolescent Development: From the Perspective of Mental Health. U Benedetto, L. i Ingrassia, M. (Ur.) Parenting – Studies by an Ecocultural and Transactional Perspective, <https://www.intechopen.com/books/parenting-studies-by-an-ecocultural-and-transactional-perspective/helicopter-parenting-and-adolescent-development-from-the-perspective-of-mental-health>. Pristupljeno 26. veljače 2021.

LeMoyne, T. i Buchanan, T. (2011). Does “hovering” matter? Helicopter parenting and its effect on well-being. Sociological Spectrum, 31(4), 399-418.

Locke, J. Y., Campbell, M. A. i Kavanagh, D. (2012). Can a parent do too much for their child? An examination by parenting professionals of the concept of overparenting. Journal of Psychologists and Counsellors in Schools22(2), 249-265.

Segrin, C., Woszidlo, A., Givertz, M. i Montgomery, N. (2013). Parent and child traits associated with overparenting. Journal of Social and Clinical Psychology32(6), 569-595.

Autori Psihološkog prostora koji preporučuju članak: doc. dr. sc. Domagoj Švegar, Ivana Blašković, univ. bacc. psych., Sandra Zgodić, mag. psych., Matea Jukić, mag. psych.,Sandra Matošina Borbaš, univ. spec. prof. psych., Klara Saganić, mag. psych. i Tajana Ninković, mag. psych.

Članak možete prokomentirati na našoj FB stranici!

Mnoge odrasle osobe u jednom trenutku svoga života postaju roditelji te tako preuzimaju jednu od najvažnijih i...

Objavljuje Psihološki prostorUtorak, 16. ožujka 2021.