Narcisoidna ličnost

By | 25-11-2020
  • 301
    Shares

Pitanje:

Ja sam osoba koja se boji sukoba i nisam se u stanju zauzeti za sebe, taj osjećaj da svima moram ugoditi vučem iz ranog djetinjstva.
Moj muž je agresivni narcis i možete zamisliti koliko sam ja pod njegovim nogama. Kako da ojačam svoju ličnost, kako da se suprotstavim?

Odgovor:

Uobičajeno je mišljenje da je narcis osoba koja je zaljubljena u samu sebe. Međutim, to nije točno. U antičkoj legendi o Narcisu njegovo se ime prevodi kao „onaj koji je neosjetljiv na patnju drugih“, stoga je njegova glavna osobina smanjena sposobnost da druge ljude voli, da s njima suosjeća i ima empatiju za njih. Zato je njegovo emocionalno vezivanje za druge površno i plitko. Suvremeni narcisi često imaju neku izuzetnu kvalitetu zbog koje smatraju da vrijede više od drugih (kao što je ljepota ili talent) i zato očekuju da ih drugi obožavaju. Međutim, oni prema drugima ne pokazuju ljubav jer smatraju da je sa njihove strane sasvim dovoljno to što su odabrali da s nekim budu u vezi.

Zanimljivo je da danas postoji sve više narcisa koji, prema mišljenju okoline, i nemaju neku izuzetnu osobinu. Radi se o tome da su imali takav odgoj u kojem su ih roditelji neprestano “obožavali“ – stalno pohvaljivali, popuštali i neprestano ugađali.

Koga narcis bira za vezu?

Ili drugog narcisa ili „obožavatelja“. Ako se radi o drugom narcisu, takva je veza često površna, nestabilna ili poslovna, karakterizirana željom obje osobe da zadive socijalnu okolinu svojim izuzetnim ličnostima i idealnom vezom. Takve su veze česte između popularnih ličnosti poput filmskih zvijezda, ali i među „običnim“ ljudima. Ukoliko narcis za vezu odabere obožavatelja, radi se o neravnopravnom odnosu jer drugi služi narcisa, ugađa mu, žrtvuje se i čini ono što je njemu po volji. Narcis to smatra normalnim odnosom i za to ne osjeća zahvalnost te zauzvrat daje vrlo malo. 

Narcisoidna je ličnost zadovoljna dok joj drugi ugađaju, ali kada ugađanje prestane, postaje hladna i nezainteresirana. 

Dakle, ukoliko je riječ o „obožavatelju“, može se raditi o osobi koja ima svojevrsnu prisilu drugima ugađati – često želje drugih ispunjava i prije nego što su oni to tražili, nema svoje želje, teško joj je reći „ne“, teško traži nešto za sebe, ne pokazuje ljutnju, izbjegava konflikte. Navedeno može biti rezultat odgoja u kojem su roditelji smatrali da im dijete mora u svemu ugoditi. Osoba može imati razmišljanja poput: „Ako ja nešto želim za sebe, ja sam sebičan/sebična“, „Tuđe želje su važnije od mojih“, „Konflikt je znak neljubavi, neprijateljstva, nepoštovanja, nezahvalnosti“, „Kada drugi vide koliko sam im koristan/na, oni će me prihvatiti“. Sva navedena razmišljanja nisu točna. 

Potrebno je osobu educirati oko značenja konflikata: konflikt je sukob dviju želja. Kada jedna osoba želi jedno, a druga osoba nešto drugo, svaka od njih pokušava utjecati da druga napravi ono što prva želi. U svakodnevnom su životu konflikti normalna pojava jer se često pojavljuju situacije u kojima dvije osobe ne mogu istovremeno zadovoljiti svoje želje. Pokušaj rješavanja konflikta može biti razgovor, molbe, apeli, a ako to ne “upali” i prijetnje i vršenje nasilja*. Dakle, sam konflikt i način rješavanja konflikta nisu jedno te isto.

*Žrtva nasilja u obitelji, nasilje može prijaviti policijskoj postaji, državnom odvjetništvu ili centru za socijalnu skrb, a pomoć pružaju brojne ustanove i nevladine organizacije.

Prema Zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji, (NN 70/17) nasilje u obitelji je:
1. tjelesno nasilje
2. tjelesno kažnjavanje ili drugi načini ponižavajućeg postupanja prema djeci
3. psihičko nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost
4. spolno uznemiravanje
5. ekonomsko nasilje kao zabrana ili onemogućavanje korištenja zajedničke ili osobne imovine, raspolaganja osobnim prihodima ili imovine stečene osobnim radom ili nasljeđivanjem, onemogućavanje zapošljavanja, uskraćivanje sredstava za održavanje zajedničkog kućanstva i za skrb o djeci
6. zanemarivanje potreba osobe s invaliditetom ili osobe starije životne dobi koje dovodi do njezine uznemirenosti ili vrijeđa njezino dostojanstvo i time joj nanosi tjelesne ili duševne patnje.

Iako mnogi misle da se osobe koje se vole ne “svađaju”, tj. ne ulaze u konflikte, takvo beskonfliktno stanje je teško i zamisliti: dvije osobe kroz dugačko vremensko razdoblje imaju iste želje. Često je da se u „beskonfliktnim” vezama jedan partner konstantno odriče svojih želja kako bi ugodio partneru – to je onaj čiji je stil komunikacije pasivan/neasertivan (Milivojević, 2007). Potrebno je shvatiti da odbijanje neke naše želje nije isto što i odbacivanje nas kao osobe. Konflikti se mogu događati i u odnosima u kojima postoji poštovanje i ljubav (Milivojević, 2017); neizbježni su u svakom bliskom odnosu (Reinwater, 1987). 

Zatim, osoba bi trebala shvatiti da nije odgovorna za osjećaje drugih ljudi te da su njezine želje vrlo važne. Ostvarenje želja vodi u zadovljstvo i sreću, stoga i ta osoba ima pravo željeti i svoje želje pokazati drugima, bez obzira kako će oni na to reagirati.

Asertivnost je ponašanje obilježeno aktivnom obranom svojih prava ili borbom za postizanje određene svrhe. Biti asertivan znači aktivno se zauzimati za sebe i svoja prava, iskazivati svoje potrebe i stavove na direktan, nedvosmislen i otvoren način, uvažavajući i ne ugrožavajući time druge. Komunikacijom na taj način osoba zadobiva poštovanje drugih, ali i vlastito. Asertivnost se uči! (Miljković i Rijavec, 1996).

Temeljna asertivna izjava je jednostavno, otvoreno izražavanje svojih uvjerenja, osjećaja ili mišljenja. Najčešće počinje s „Ja želim” ili „Ja osjećam”, dakle kroz JA-PORUKETakve poruke: navode konkretno ponašanje koje nas ometa ili na bilo koji način ugrožavanavode posljedice tog ponašanjaverbaliziraju osjećaje koje je izazvalo to ponašanje te predlažu alternativni način rješavanja problema.

Primjer asertivne izjave:

Kada vičeš na mene, osjećam se nelagodno i ne mogu normalno razgovarati s tobom. Stoga te molim da sjednemo i u miru popričamo o tome što te muči jer ćemo tako pronaći puno bolje rješenje problema. Što kažeš na to? (Kraljević, 2019)

Zašto bi netko htio vezu s narcisoidnom osobom?

Samouvjerenost i emotivna nedostupnost narcisoidne osobe su mnogim ljudima privlačni. Osobito često su privlačni osobama koje nisu zadovoljne sobom i koje smatraju da takve kakve su nisu dovoljno vrijedne. Stoga smatraju da će kroz vezu s nekim tko je tako kvalitetan i same dobiti na osobnoj vrijednosti (pokušavaju do osjećaja osobne vrijednosti doći kroz ljubav druge osobe). Stalno teže ugoditi narcisu da bi ih konačno zavolio, međutim, kako se to ne događa, raste njihovo nezadovljstvo, a opada fascinacija narcisoidnom osobom.

Koja je onda mogućnost osobe koja je u vezi s narcisoidnom osobom?

Ljudi se mogu promijeniti samo ako to žele. Narcisoidna se ličnost, po pravilu, ne želi mijenjati jer u sebi i svom ponašanju ne vidi nikakav problem. Stoga se oni koji biraju narcisoidne ličnosti za partnere moraju zapitati iz kojeg razloga čine takve izbore partnera. To ih pitanje može dovesti na psihoterapiju u kojoj će promijeniti svoju sliku o sebi, razviti samopoštovanje i prihvaćanje samoga sebe. Kada se sami promijene, tada će tražiti drugačiju ljubavnu vezu (onu u kojoj vole i u kojoj su voljeni).

Milivojević, Z. (2019). Narcis u ljubavnoj vezi. Dostupno na: www.politika.rs/sr/clanak/429720/Narcis-u-ljubavnoj-vezi.

Milivojević, Z. (2017). Voljeti narcisa. Dostupno na: www.politika.rs/sr/clanak/391105/Magazin/Voleti-narcisa.

Milivojević, Z. (2017). Psihologički spisi. Novi Sad: Psihopolis Instutut.

Milivojević, Z. (2007). Emocije. Novi Sad: Psihopolis Institut.

Miljković, D. i Rijavec, M. (1996). Razgovori sa zrcalom. Zagreb: IEP. 

Reinwater, J. (1987). Budite sebi psihoterapeut. Beograd: Nolit. 

Središnji državni portal (2020). Nasilje u obitelji. Dostupno na: https://gov.hr/moja-uprava/obitelj-i-zivot/pomoc-i-savjetovanja/nasilje-u-obitelji/327.