Ne mijenja se čovjek iz odluke, nego iz muke.

  • 329
    Shares
Sandra Matošina Borbaš, univ.spec.prof.psihologije, autorica teksta

Primarne, sekundarne, ugodne, neugodne, zdrave, nezdrave, pozitivne, negativne… sve su to pridjevi koje koristimo kada opisujemo emocije.

Podjela na primarne i sekundarne emocije je jasna – primarne su emocije one koje se javljaju rano u životu, međukulturalno, međurasno i međuspolno su univerzalne – većina ljudi ih osjeća u (otprilike) istim situacijama. Kada nešto želimo i to dobijemo – sretni smo. Kada procjenjujemo da smo mi ili naši bližnji  u stvarnoj ili imaginarnoj opasnosti – strah nas je. Psiholozi se većinom slažu da u tu skupinu spada pet emocija – radost, strah, žalost, ljutnja i gađenje.  Sekundarne emocije su one koje nastaju kombinacijom primarnih ili su zapravo primarne u jačem ili slabijem intenzitetu (žalost tako može varirati od neraspoloženja do duboke depresije, ljutnja od nelagode do bijesa).

Podjela na ugodne i neugodne emocije također je prilično jasna. Ugodne su emocije od kojih se osjećamo dobro, ugodno. U ugodne emocije zasigurno spada radost. Ponekad u ugodnu emociju možemo uvrstiti i strah (posebno kod osoba koje vole adrenalinske parkove, kuće straha i sl.). Zdrave i nezdrave emocije prate otprilike podjelu na ugodne i neugodne.

Ali podjela na pozitivne i negativne emocije je nešto teža. Kako bi definirali pozitivnu emociju? Ako se vodimo objašnjenjem da je pozitivna emocija ona koja čini nešto pozitivno u nama, od koje, na neki način, profitiramo, na prvi pogled, pri takvoj definiciji, zapravo govorimo o ugodnoj emociji. No, čine li samo ugodne emocije nekakve dobre promjene u nama? Imamo li „koristi“ isključivo od ugodnih emocija?

I upravo tu u priču ulazi jedna od najpodcjenjenijih emocija – ljutnja. Ljutnja je primarna emocija, svi ju osjećamo i to u situacijama kada nešto želimo ili trebamo, a od toga nas dijeli neka prepreka. Je li to osoba, stvar, vrijeme, novac…svejedno je. Blaži oblik ljutnje je nezadovoljstvo, jači oblik bijes. No naše društvo niti u jednom intenzitetu na ljutnju ne gleda blagonaklono.

Iako bi se dalo raspravljati jesmo li društvo koje dozvoljava da se ikako osjećamo (nekako sam dojma da je najpoželjnije da smo „srednje zadovoljni“ – niti tužni, niti uplašeni, niti ljutnji, a bome ni pretjerano sretni), najveći problem većina ljudi zasigurno ima s ljutim osobama.

AKO SI STRPLJIV U JEDNOM MOMENTU LJUTNJE, IZBJEĆI ĆEŠ STO DANA TUGE

Kineska poslovica

Brojna su istraživanja potvrdila da ljutnja dovodi do agresije – postoji niz edukacija, programa, projekata usmjerenih na to da smanjimo intenzitet ljutnje, kako bi posredno smanjili i agresivno ponašanje koje proizlazi iz ljutnje. Samim tim, ljutnja je dobila jedno, možda nezasluženo, mjesto „u kutu“. Kada vidimo nekoga tko je ljut, zaziremo od toga da mu priđemo – izraz lica ljute osobe nam govori da možda tu postoji neka opasnost za nas, pa se ponekad desi da izbjegavamo ljute osobe. A ako im ipak priđemo, često koristimo rečenice kao npr. „Nemoj se ljutiti“, „Nemaš se zašto ljutiti“.

Ali… Emocije nisu nešto što je pod direktnom kontrolom. Da postoji „dugmić“ kojim možemo uključiti i isključiti emocije, bilo bi fenomenalno – nitko ne uživa u tome da ga je strah ili da je tužan. Ili ljut. Tako da je savjet „Nemoj se ljutiti“ potpuno besmislen. Da osoba može birati hoće li se ljutiti i ne osjećati se ugodno ili neće, sigurno ne bi izabrala neugodnu emociju. Ali, kao što smo ranije rekli, ukoliko nešto želim ili trebam, a postoji prepreka do toga, automatska, genetski programirana reakcija na razini osjećaja je upravo ljutnja.

Dakle, ne možemo izabrati hoće li nas netko ili nešto naljutiti. A što onda možemo? Ovim pitanjem izlazimo iz područja emocija i ulazimo u područje ponašanja.

Kakve veze imaju automobili s ljutnjom?

Da bi vam bilo jasnije, hajdemo zajedno napraviti jednu vježbu. Pokušajte si sada, u vremenu od par sekundi, ubrzati otkucaje srca, potaknuti lučenje adrenalina i povisiti krvni tlak. Uspijevate li? Vjerojatno ne. A pokušajte činiti ono što inače činite kada ste ljuti – glasno govorite, sjedite prekriženih ruku, napravite ljuto lice, mahati rukama… Možete li to učiniti? Iako možda izgleda smiješno, možete „odglumiti“ neke od tih pokreta. A sjetiti se neke situacije ili osobe koja vas je razljutila? To vjerojatno možete odmah odraditi. A sada, osjećajte se ljuto. Odmah sad. Ide li?

Najčešći odgovor koji ljudi daju u ovom trenu tijekom vježbe je „Moram se prisjetiti neke situacije koja me je naljutila“. I u toj rečenici se nalazi „trik“.

William Glasser, kanadski liječnik i psihijatar, u svojoj Teoriji izbora, kao jedan od aksioma navodi da se svako (cjelovito) ponašanje sastoji od 4 dijela: onoga što činimo, onoga što mislimo, kako se osjećamo i naše fiziologije. Upravo te 4 komponente ste pokušali, jednu po jednu, aktivirati u gornjoj vježbi. Najjednostavnija je bila komponenta mišljenja, a nakon nje ponašanja. Našu fiziologiju (otkucaje srca, adrenalin, krvni tlak) nešto teže možemo mijenjati po želji, a isto pravilo se može primijeniti na osjećaje. No, doći do osjećaja i fiziologije možemo putem ove dvije komponente cjelovitog ponašanja koje jesu u našoj kontroli – ponašanja i misli. Kako bi pojednostavnio ovu priču, Glasser koristi metaforu automobila. Svaki kotač je jedna komponente ponašanja – prednji kotači su ponašanje i misli, a stražnji fiziologija i osjećaji. Kada vozite, okrećete volanom prednje kotače. No, ako prednje kotače okrenete u desno, stražnji ne mogu ići lijevo. Ako razmišljate „ljute“ misli (razmišljate o situaciji i osobi koja vas je naljutila) i činite ono što činite kada ste ljuti – osjećat ćete se ljuto. Promijenite li misli i promijenite li ponašanje, promijenit će se osjećaj i fiziologija. Vaša promjena misli i ponašanja neće izmijeniti situaciju koja vas je naljutila, ali će vas promijeniti da ne budete toliko ljuti, te da možete razumnije i trezvenije razmotriti situaciju.

Promijeni naočale da promijeniš svijet

Jedno je osjećaj, koji nije u našoj direktnoj kontroli, a drugo ponašanje, koje jest u našoj direktnoj kontroli. I uvijek, ali uvijek možemo izabrati kako ćemo se u nekoj situaciji koja nas ljuti, ponašati. Neka ponašanja doduše zahtijevaju uvježbavanje i trening, ali sam izbor ponašanja je na nama. Hoćemo li reagirati agresivno, pasivno ili asertivno, ovisi o nama.  Hoćemo li se truditi izbjeći ljutnju (pa ju nakupljati u sebi) ili ćemo se suočiti sa situacijom koja je do nje dovela, isto ovisi o nama.

LJUTNJA JE ZNAK DA SE NEŠTO MORA PROMIJENITI

Mark Epstein

Ljutnja donosi veliku količinu energije. Tu energiju moramo negdje izbaciti – ili na druge ljude, ili na predmete ili ćemo ju pohraniti u sebe. A možemo – samo ideja – s tom energijom nešto i promijeniti u sebi. Ako na ljutnju pogledamo s drugim naočalama, a ne onima koje ljutnju proglašavaju emocionalnim neprijateljem, možda shvatimo da je ljutnja ta koja nas tjera na promjenu. Energiju koju nam donosi ljutnja možemo usmjeriti u nešto, i vjerovali ili ne, najčešće to i radimo.

Prisjetite se nekih situacija u kojima ste sami sebe iznenadili reakcijom, napravili neku promjenu, okrenuli stranicu… Koja je emocija kumovala tome? Većinom ljutnja. Tek kada ste se pošteno naljutili na dosadašnju situaciju, mijenjali ste sebe i svoje ponašanje. Niste mijenjali situaciju kada ste bili radosni. Tada ne treba ništa mijenjati. Niti kada ste bili tužni – tada nemate energije za ništa. Niti iz straha – tada reagirate instiktivno na način da ili napadate ili bježite. Ne, mijenjamo se samo kada smo dovoljno ljuti. Ne mijenja se čovjek iz odluke, nego iz muke. Promjena dolazi tek onda kada vam je „svega dosta“. A to, da vam je svega dosta, je zapravo ljutnja.

Gledajući na ljutnju iz ove perspektive, s ovim naočalama, ona se čini dosta pozitivnom emocijom, emocijom koja nam nešto daje, od koje imamo koristi. I da vratimo priču na početak – podjela emocija na pozitivne i negativne nije laka i nije ista kao i podjela na ugodne i neugodne emocije. Neugodna emocija ljutnje ponekad može biti najpozitivnija emocija koju osjećamo, jer ćemo iz te ljutnje izvući korist za sebe i osobni rast. No naravno, nemojmo ju koristiti kao izgovor da budemo grubi prema nekome, agresivni ili bezobrazni. Srećom, ljudi su sposobni činiti raznorazna ponašanja – biti agresivan kada smo ljuti, samo je jedna (najnepoželjnija) od bezbroj reakcija koje možemo izabrati.

Članak možete prokomentirati na našoj FB stranici

Ljutnja se često karakterizira kao negativna emocija koja dovodi do agresije. Međutim, može li neugodna emocija ljutnje…

Objavljuje Psihološki prostorPonedjeljak, 12. listopada 2020.