Sjećate li se bajki koje ste rado slušali ili čitali pred spavanje? Starije generacije pamte Crvenkapu, Ljepoticu i zvijer, Pepeljugu i druge. Mlađe generacije radije čitaju savremenije bajke ili savremenije verzije klasičnih bajki. Koliko god da su se verzije mijenjale kroz vrijeme, bajke sa sobom nose svoje izvorno značenje, koje se često znatno razlikuje od onog koje im mi pridajemo. Čemu su vas bajke naučile i da li ste se ikada zapitali koje je značenje bajki koje ste čitali ili koje možda danas čitate svojoj djeci? Da li se iza nevinih i naizgled bezazlenih priča uvijek krije jednako takvo značenje? Šta psihologija misli o tome i koje nam objašnjenje pruža?
Šta mislimo da znamo o bajkama?
Rijetki od nas zaista poznaju istorijski razvoj bajke, preteče savremenih bajki i razlike između sada nam poznatih verzija. Iako bajka vjerovatno postoji koliko i čovječanstvo, prvi štampani književni tekstovi za djecu pojavljuju se u 14. vijeku, a u Rusiji, Italiji, Danskoj i drugim evropskim zemljama tek u 15. vijeku (Masters, 2012). Mnoge bajke koje su nam danas poznate, potiču iz 17. vijeka ili i ranije, ali su nam danas poznate njihove izmijenjene verzije sa uklonjenim zastrašujućim i mračnim elementima, prikladnijim za današnju publiku. Većina verzija priče o Crvenkapi izvedena je iz klasične književne priče koju je Šarl Pero objavio u Francuskoj u 17. vijeku, u kojoj se prepričavaju nezgode mlade djevojke koja posjećuje kuću svoje bake, gdje ju jede prerušeni vuk kao starica, dok se za Pepeljugu vjeruje da je prva poznata verzija napisana u Kini u 15. vijeku, kao i da postoji izmijernjenja verzija Čarlsa Peroa pod nazivom Cendrillon. Iako veliki Betelhajm tvrdi da je još u 9. vijeku Pepeljuga imala svoju istoriju. Nekada se tvrdilo da su bajke arhaične, nebitne, stereotipne i seksističke, pa da ih i treba “zabraniti”.
Zašto su nam ipak bajke važne?
Prva putovanja u svijet čudesnog započinju bajkama. Bajke zauzimaju značajno mjesto u odrastanju u edukativnom, ali i u razvojnom smislu. Predstavljaju ulazak u svijet apstrakcije, apstraktnog razmišljanja i promišljanja na razne životne teme, prilagođene različitim dječjim uzrastima, pa to nazivamo svijetom fantazije. One omogućavaju djeci da kroz priče koje su odvojene same od sebe, shvate neka zbunjujuća i neprijatna osjećanja koja oni još ne mogu razumjeti i savladati, ali i doprinose prelasku iz jedne razvojne faze u drugu i ispunjavaju dječje vrijeme i znatiželju. Bajke posjeduju jedan maštoviti svijet koji se znatno razlikuje od stvarnog svijeta, iako se u bajkama može naići na razne životne pouke koje odrasli, ali i djeca mogu primjeniti.
Crvenkapa ili…?
Rijetki su oni koji ne znaju priču o djevojčici obučenoj u crveno, sa crvenom kapicom od somota koju je dobila od bake, koja nosi baki darove i završava u stomaku krvoločnog vuka. Na kraju lovac spašava baku i Crvenkapu i Crvenkapa uči važnu životnu lekciju. Između toga nalazi se još važnih detalja koji se ističu i ponavljaju. Da li ste ze ikada pitali koje je zapravo latentno značenje ove bajke i šta određeni elementi simbolizuju? Razna tumačenja su poznata široj javnosti, neka od njih su da je osnovni cilj (konvergencija) bajke Crvenkapa je pružiti djetetu lekciju iz vaspitanja: u situaciji susreta sa nepoznatim ponašati se na određeni način. Dok se tumačenje koje pruža Betelhajm (2015) odnosi na važne problem sa kojima se suočavaju djevojčice školskog uzrasta koji je između ostalog i opasnost od zavođenja. Prema Betelhajmu (2015) Crvenkapa je djevojčica u adolescenciji koja se bori sa problemima za koje još nije spremna i u opasnosti od njenih edipalnih sukoba. U svakoj verziji, pa i u verziji brače Grim Crvenkapa nosi crvenu boju koja simbolizuje nasilne emocije, između ostalih i seksualne, ali i sam Betelhajm naglašava da je ovo bajka o ljudskim strastima, oralnoj pohlepi, agresiji i adolescentnim seksualnim konfliktima. Postoji čitav jedan niz raznih tumačenja ove bajke, s prisutnim motivima seksualnosti.
Pepeljugina priča
Pepeljugu sigurno ne treba posebno predstavljati, mladu djevojku zarobljenu u sudbini među maćehom i njenim ćerkama, koja uz sve poteškoće uspije otići na dvorski bal i zadiviti kraljevića. Svjesna da magija, koja joj je obezbijedila dolazak na bal, nestaje u ponoć, Pepeljuga u žurbi gubi svoju cipelicu, koja postaje glavno sredstvo po kojem će je kraljević prepoznati kasnije posle duge potrage, na kraju pogađate šta…živjeli su srećno do kraja života. Betelhajm Pepeljugu predstavlja kao priču o agonijama i nadanjima, ali i suparništvu među braćom i sestrama prisutnu vijekovima unazad. Pepeljuga je, kao i Crvenkapa, na površini naizgled veoma jednostavna, priča o suparništvu među sestrama, o ostvarenim željama na kraju, o uzdizanju poniženog bića, ali ispod takvog sadržaja skriva se dosta složenog i nesvjesnog materijala, između stalog i edipalne pozadine (Betelhajm, 2015). Pepeljugino maleno stopalo je trebalo da označava ženstvenost, a u simboličnom smislu cipelica ženski polni organ, iako je za čitaoca cipelica upravo to, samo cipela, na kraju ipak ova bajka uči dijete da mora proći kroz tzv. Pepeljuga period da bi osvojilo svoje sopstveno kraljevstvo i ostvarilo svoje snove.
Na osnovu ova dva primjera možemo steći utisak da su bajke mnogo više od zanimljivih priča fantazije, te da nas još mnogo sličnih otkrića čeka kako se psihologija bude razvijala, ali i dječja književnost. Ovo znači da o bajkama možemo još mnogo toga naučiti, ali i iz sadržaja samih bajki. Bajke nas mogu odvesti i jedan novi svijet fantazije, a usput i pružiti važne životne lekcije. Nježno nas pripremaju za stvaran svijet komplikovanih životnih događaja, odnosa i osjećaja.
Betelhajm, B. (2015). Značenje bajki. Nova knjiga.
Masters, K. (2012). A Brief History of Children’s Literature. Benveudi.
Autori Psihološkog prostora koji preporučuju članak: doc. dr. sc. Domagoj Švegar i Hana Mehonjić, mag. psych.
Članak možete prokomentirati na našoj FB stranici:
https://www.facebook.com/psiholoski.prostor/posts/462593162126423