Nostalgija – zašto stara glazba danas zvuči bolje?

By | 02-12-2021
Ivana Marin, mag. psych, autorica teksta

Kad bi postojala mogućnost da se vremeplovom prebacite u neko drugo razdoblje, gdje biste se teleportirali? Slušajući omiljenu glazbu, koliko vam je puta pala na pamet pomisao da biste ljepše živjeli u nekom prošlom razdoblju kada su vaši glazbeni idoli bili na vrhuncu slave? Kada su koncerti bili drugačiji, a u zraku su umjesto pametnih telefona prste žarili upaljači? Koliko bi se vas željelo naći na koncertima zvijezda kojih više nema, a za koje biste sve dali da ih još jedanput čujete uživo? Čestitam, upravo ste si prizvali iznenadnu poplavu gorko-slatkih emocija vezanih uz glazbene uspomene iz prošlosti. Ta poplava još je poznatija pod nazivom nostalgija. Ona je uglavnom pozitivna emocija prilikom prisjećanja nekih autobiografskih uspomena kao što su uspomene iz djetinjstva ili zeitgeista tj. određenih događaja vezanih uz određeno vremensko razdoblje. Ima bitnu ulogu u održavanju psihološke otpornosti zbog toga što smanjuje stres, osjećaj usamljenosti i anksioznosti te povećava samopouzdanje, pozitivnu sliku o sebi i osjećaj osobne dobrobiti. Nadalje, može biti koristan “alat’’ za rad na sebi zbog uspoređivanja prijašnjih iskustava s onim današnjima i praćenja napretka osobnog razvoja. To se smatra i evolucijskom svrhom nostalgije, zbog motivacijskog aspekta kojeg ona ima na samopoštovanje. Znanje o tome kakve smo osobe bili u prošlosti te što smo promijenili na bolje u sadašnjosti daje nadu da će i budućnost isto tako biti optimistična.

Nostalgija uzrokovana glazbom

Glazba je jedna od glavnih “sklopki’’ u vremeplovu koja pobuđuje nostalgiju, stoga ne čudi sve veći broj istraživanja koja su usmjerena na otkrivanje kako nostalgija djeluje na emocije i ponašanje ljudi. Još zanimljivija su istraživanja koja su se pojavila uslijed pandemije koronavirusa, a koja su bila usmjerena na mjerenje kakav utjecaj je nostalgična glazba imala na ljude tijekom lockdowna. Jedno takvo  bavilo se proučavanjem strategija koje su ljudi koristili suočavajući se sa socijalnom izolacijom uzrokovanom pandemijom COVID-19, gdje se pokazalo da je glazba imala glavnu ulogu u održavanju osobne dobrobiti. S obzirom da je istraživanje provedeno u 11 zemalja svijeta, koje su obuhvaćale kolektivističke i individualističke kulture, pokazalo se kako je svugdje stvarala osjećaj zajedništva. Svi se još sjećamo prizora raspjevanih obitelji na balkonima pitoresknih zgrada diljem Italije. Pjevalo se grleno i srčano, podižući moral cijele zajednice i podsjećajući se tako na uspomene iz zajedničke prošlosti te s nadom da će se glazba s balkona jednom opet preseliti na stadione i u dvorane. Nadalje, proučavanje aktivnosti određenih centara u mozgu putem fMRI-ja dovelo je znanstvenike do zaključka kako suradnja procesa pamćenja i sustava za nagrađivanje stvara nostalgična iskustva. Zbog navale dopamina koji izaziva ugodu, jasno je zašto je nostalgija skup emocija kojoj se većina ljudi vrlo rado vraća.

Sudionici jednog drugog istraživanja bili su pripadnici više generacija u jednoj obitelji gdje se pokazalo kako se nostalgija prema glazbi prenosi s koljena na koljeno. Mlađe generacije u obitelji (rođeni 1980-ih) su bile jednako nostalgične na istu glazbu uz koju su odrastali njihovi roditelji (rođeni 1960-ih). Roditelji su od djetinjstva svoju djecu izlagali glazbi uz koju su oni odrastali, prenoseći tako i emociju koju je ta glazba budila za cijelu obitelj. Znajući uz koju su se pjesmu mama i tata upoznali, djeci tako ostaje naslijeđe glazbene nostalgije i kad njih jednog dana ne bude više bilo.

Percepcija “prije je bilo bolje’’

Često se postavlja pitanje zašto ljudi doživljavaju prošla vremena boljima, jednostavnijima i manje stresnima. Postoji više razloga za to. Prvi je taj što nostalgija ima filter efekt gdje se u sjećanju odbacuju neugodna iskustva i ostaju samo ona koja izazivaju toplu emociju. To pojačava percepciju da je “prije bilo bolje’’ zanemarujući poteškoće tog vremena ili događaje koji su sigurno bili neugodni za osobu. Drugi razlog je vrlo realan, a odnosi se na trenutno stanje u svijetu koje daje opći osjećaj nesigurnosti i neizvjesnosti. Prisjećanje na vremena kada tog osjećaja nije bilo, potiče ljude da potraže utjehu u uspomenama kada su imali kontrolu nad svojim životima. Treće, htjeli mi to priznati ili ne, sve brži razvoj suvremenih tehnologija i držanje koraka sa zahtjevima modernog života, bude žal za jednostavnijim vremenima kada su ljudi bili više prisutni jedni s drugima. U rukama tada nije bilo pametnih telefona niti potrebe da se živi u virtualnom svijetu, nije bilo tolike izloženosti ogromnim količinama informacija te su ljudi više doživljavali stvarni svijet oko sebe. Život jest s te strane bio usporeniji, a potrebu da se opet živi tako pokazuje sve veći interes ljudi za mindfulnessom i prakticiranjem usredotočene svjesnosti.

Nostalgija kao artikl na polici

Svjedoci smo kako je nostalgija u zapadnjačkom svijetu postala unosan biznis. Bendovi koji se ponovo okupljaju nakon skoro dvadesetak godina pauze (kao npr. Guns’n’Roses 2016. godine), oživljavanje serija koje su ostavile trag u jednom vremenu (Seks i grad koji se vraća na male ekrane 9. prosinca ove godine), okupljanje aktera popularnih filmova (okupljanje ekipe glumaca iz filmova o Harryju Potteru koje je predviđeno za sam početak 2022. godine povodom 20. obljetnice prve ekranizacije romana), ali i ponovno tiskanje retro izdanja pojedinih dječjih knjiga (nedavno izdane pustolovine 5 prijatelja spisateljice Enid Blyton u nostalgičnom izdanju Omladinske knjige) pokazuju kako se ljudska potreba za ponovnim doživljavanjem ugodnih uspomena može dobro unovčiti. Dobar primjer za to je i jedan sladoled na štapiću koji je kod generacija rođenih početkom 90-ih izazvao salvu oduševljenja ovo ljeto nakon što se okus slatkih žvaka ponovno našao u ledenim škrinjama trgovačkih centara. Nostalgije će uvijek biti. Nekim novim generacijama će današnji život buditi nostalgiju kao što je to bilo svakoj generaciji prije njih u svojevremenom zeitgeistu. Stoga, ostaje za iskoristiti sve dobrobiti nostalgije, poput raspjevanih naroda koji su se s dobro poznatim melodijama nosili sa stresom i neizvjesnošću pandemije. 

Autori Psihološkog prostora koji preporučuju članak: doc. dr. sc. Domagoj Švegar, Tea Tončić, univ. bacc. psych., Hana Mehonjić, mag. psych. i Dragana Đokić, spec. sci. psih.

Članak možete prokomentirati na našoj FB stranici:

https://www.facebook.com/psiholoski.prostor/posts/421100989608974