O kreativnosti – zašto se ja toga nisam sjetio?

By | 15-02-2021
  • 158
    Shares
Tajana Ninković, mag. psych., autorica teksta

Slike u špilji Lascaux, Orwellova Životinjska farma, Piramide u Gizi, Platonova filozofska djela, Kopernik i heliocentrični sustav, Miles Davis i njegova truba, Darwin i evolucija, Watson, Crick i DNA molekula, Kubrickovi filmovi.

Kada se oblikuju nove ideje, stvore umjetnička djela, predstave nova objašnjenja, zapitamo se uistinu: Zašto se ja toga nisam sjetio?

Ovakvi pojedinci i njihova djela iznimno su rijetki, djeluju gotovo nestvarno pa privlače pozornost stručnjaka i znanstvenika. Međutim, možete se opustiti i ne uspoređivati s prethodno spomenutim kreativcima. Naime, kreativno razmišljanje ne mora uvijek rezultirati revolucionarnim idejama, nego se javlja u raznim oblicima, rasponima i intenzitetima.

U pokušajima rasvjetljavanja pojma kreativnosti, načinjena je i podjela na kreativnost s „velikim K“ i s „malim k“ (Lubart, 2016).

Pojedinci koji su kreativni, s malim k, samostalno izmišljaju neobične strategije za rješavanje problema, otkrivaju pravila određenog područja uz minimalno vodstvo drugih. Kada govorimo o Kreativnosti s velikim K, tada podrazumijevamo proširivanje, mijenjanje ili čak transformiranje neke misli. To podrazumijeva veliku bazu znanja i iskustva, a koncept je povezan s tzv. „desetogodišnjim pravilom“. Naime, stručnjaci tvrde da je za proboj u nekom području potrebno barem deset godina napornog rada. Ovo je još jedan razlog za opuštanje ako ste nervozni jer još niste došli do svog velikog otkrića.

Kreativnost bismo mogli definirati kao sposobnost stvaranja originalnog djela koje odgovara kontekstu i ograničenjima zadatka (Lubart i Sternberg, 1995). Kako bi ju još bolje objasnili možemo ju usporediti s inteligencijom čiji je temelj analitička sposobnost, znanje i rješavanje problema poznatim rješenjima, a kreativnost se odnosi na stvaranje novih, nepoznatih ideja i ponašanja ili rješavanje problema nepoznatim rješenjima.

Kako da znam jesam li kreativan?

Velika je mogućnost da ćete sebe otpisati s liste kreativaca ako uvidite da niste „umjetnički tip“. Ne slikate, ne pišete, ne svirate, dakle niste kreativni.

Svatko može u svom poslu razmišljati kreativno i postati uspješniji. Kreativni mogu biti liječnici, frizeri, menadžeri, znanstvenici, kuhari, trgovci… Lista se može nastaviti u nedogled.

Međutim, kreativnost je vrlo teško istraživati, dakle, mjeriti. Zamislimo ispitanika koji ulazi u laboratorij, sjeda za stol na kojemu stoje papiri, alati, instrumenti, strojevi, testovi i još kojekakvi predmeti i  istraživač mu govori: “Molim te, sada budi kreativan!”

Bez obzira na različite teškoće u proučavanju kreativnosti, u zadnjih pedesetak godina napravljen je izvanredan pomak u proučavanju kreativnosti. Kroz različite upitnike, studije slučaja, inventare ličnosti i povijesne zapise psiholozi su stvorili široku bazu podataka o kreativnom procesu, od osobina i navika kreativnih pojedinaca do općih obrazaca zajedničkih svim stvarateljima.

Često citiran Guilfordov govor iz 1950-e godine o proučavanju kreativnosti preko koncepta divergentnog mišljenja imao je veliki utjecaj na razvoj testova. Divergentno mišljenje je sposobnost generiranja većeg broja rješenja nekog postavljenog problema. Danas je zbog toga jedan od najpoznatijih testova kreativnog mišljenja Torrenceov test. Uz njega je i puno jednostavniji Test alternativnih upotreba u kojem ispitanici moraju navesti što više ideja o upotrebi nekih svakidašnjih predmeta. Dat ćemo vam jedan primjer takvog zadatka:

Pokušajte smisliti što veći broj korisnih načina na koje možete upotrijebiti ciglu.

Taj test prepoznaje neke kategorije divergentnog razmišljanja: fluentnost ideja (broj ideja), fleksibilnost (broj različitih kategorija ideja) i novost (jedinstvenost, originalnost). 

Izbrojite svoje ideje, svrstajte ih u kategorije i njih također prebrojite i provjerite koliko su vaša rješenja originalna u usporedbi s rješenjima vaših prijatelja ili obitelji.

Sastojci kreativnosti

Divergentno je mišljenje postalo standardni koncept kreativnog mišljenja te i dalje dominira teorijskim i empirijskim radom. Kreativni uradak nije uvijek rezultat divergentnog mišljenja već je složen spoj još mnogih drugih „sastojaka“. Pokušat ćemo obuhvatiti najvažnije sastavnice i kreirati relativno cjelovit profil kreativnog pojedinca. Tako biste mogli razmišljati o sebi i drugima u kontekstu kreativnosti.

Divergentno mišljenje

Ono se često smatra esencijalnim “sastojkom“ kreativnosti i omogućuje pojedincu da razmotri alternativne načine rješavanja problema, što povećava vjerojatnost pronalaženja originalne ideje.

Analitičko mišljenje

Iako izgleda da analitičko mišljenje stoji nasuprot kreativnoj spoznaji, ono je nužno u kreativnom radu jer omogućuje da se ideje filtriraju i sustavno vrednuju (Lubart, Mouchiroud, Tordjman i Zenasni, 2003). Ne mora bilo kakva neobična ideja biti i kreativna.

Mentalna fleksibilnost

Fleksibilnost se odnosi na sposobnost promjene perspektive, istraživanje novog smjera u rješavanju problema. Prilagodljiva fleksibilnost je mogućnost prebacivanja strategija ili kategorija ideja kada je to potrebno za izvedbu zadatka.

Asocijativno mišljenje

Asocijativno razmišljanje je sposobnost povezivanja ideja. Mogućnost pronalaženja asocijacija olakšava bogata baza znanja. Iz te perspektive, asocijacije koje se temelje na osobnim iskustvima posebno su relevantne za kreativnost jer su one idiosinkratične, dakle vjerojatno ih ne mogu predložiti drugi ljudi (Lubart i Sternberg, 1995). Nasuprot tome, asocijacije utemeljene na zajedničkom znanju imaju manje vjerojatnosti da dovedu do novih ideja.

Selektivno kombiniranje

Povezivanje zasebnih elemenata evidentirano je u studijama slučaja eminentnih stvaraoca. Oni više perspektiva promatraju istovremeno, a zatim kombiniraju kako bi stvorili novu cjelovitost, novi koncept, novi pristup nekoj temi.

Tolerancija dvosmislenosti

Ova se osobina može definirati kao sklonost podržavanja i možda čak privlačenju nejasnim situacijama. Dvosmislenost se javlja kada problem, zadatak ili situaciju karakteriziraju nedostajuće, nejasne ili kontradiktorne informacije. Prirodna tendencija u rješavanju problema je tražiti zatvaranje, pronaći rješenje što je brže moguće i “riješiti” problem, a toleriranje dvosmislenosti olakšava zadržavanje problema aktivnim i produljena obrada pogoduje nastanku novog razmišljanja (Lubart i Sternberg, 1995).

Preuzimanje rizika

Preuzimanje rizika je ključno za kreativni rad jer originalnost uključuje odmicanje od uobičajenih ideja. Da bi se uključilo u kreativno ponašanje, mora se riskirati upotreba osobnih resursa (vrijeme, novac, energija) i rizik od društvene kritike – nove ideje se često susreću s otporom i odbacivanjem.

Otvorenost

Smatra se da visoka razina otvorenosti olakšava istraživanje alternativnih rješenja u proizvodnji divergentnih razmišljanja. Pojedinci s niskom otvorenošću imaju više konvencionalnih ili tradicionalnih interesa.

Intuitivno mišljenje

Intuicija je zamišljena kao preferirani stil obrade informacija i može se suprotstaviti preferenciji za racionalno razmišljanje. Ovaj stil razmišljanja naglašava obradu temeljenu na osobnom iskustvu, za razliku od logičnijeg, racionalnijeg načina obrade. Očekuje se da je logična, racionalna obrada standardiziraniji, obično zajednički način koji vodi do zajedničkih ideja.

Motivacija

Intrinzična motivacijska orijentacija (npr. usmjerenost na zadatak, osobna želja za ostvarenjem stvaralačkog rada) i ekstrinzična motivacija (motivacija usmjerena na nagrađivanje) doprinose individualnoj želji za stvaranjem. Doista je vjerojatno da vanjski motivatori, kao što su novac ili nagrade, mogu potaknuti pojedinca da uloži napor da prevlada prepreke ili dovrši svoj posao. U skladu s tim, Baer i Kaufman (2009) sugeriraju da pod nekim uvjetima vanjska motivacija može pomoći pojedincima da prođu kroz teške kreativne zadatke, a u nekim slučajevima može “nadoknaditi” nedostatak intrinzične motivacije.

Gdje se nalazi moja kreativnost?

Nećemo upirati prstom u vas ako ste mislili da je polovica vašeg mozga zadužena za kreativna stvaranja, a druga za logičko zaključivanje jer ako googlate kreativnost, u sekciji slika i fotografija s lakoćom ćete pronaći sliku mozga koji je podijeljen na logičku i kreativnu stranu. Jedna je šarena, a druga je crno-bijela. To, kao što ste možda i očekivali, nije točno.

Rezultati studija ukazuju na različite obrasce moždane aktivnosti prilikom konvergentnog ili intelektualnog razmišljanja i divergentnog ili kreativnog razmišljanja. Frontalni dio mozga aktivniji je prilikom rješavanja nekog testa na kreativan način (Fink i sur., 2010).

Zanimljivo, postoji jako malo preklapanja podataka o neuralnoj osnovi divergentnog mišljenja u istraživanjima gdje se koristio EEG i onima s različitim oblicima snimanja mozga. Sva ova istraživanja podržavaju sljedeće nalaze: prvo, divergentno mišljenje nije vezano za desnu ili lijevu hemisferu mozga. Također, nema dokaza da određene faze divergentnog mišljenja aktiviraju samo jedan specifičan dio mozga. Podaci istraživanja jednostavno ne ukazuju na konkretno anatomsko mjesto divergentnog mišljenja, osim prefrontalnog korteksa. Možemo reći da ona nije povezana  isključivo s jednim dijelom, osim s prefrontalnim korteksom što je i pokazao veliki broj studija (Dietricht i Kanso, 2010)

Ustvari, teško je za povjerovati da kreativno ponašanje u svim svojim oblicima, od složenih plesnih pokreta do znanstvenih otkrića ima jednaku neuralnu podlogu ili da uključuje jednake mentalne procese.

Što će nam uopće kreativci?

Gotovo čitav napredak naše civilizacije ovisi o sposobnosti da izmijenimo postojeće obrasce razmišljanja i kreiramo nešto novo.

Kao jedna od „četiri ključne vještine 21. stoljeća“ (zajedno s kritičkim razmišljanjem, suradnjom i komunikacijom), kreativnost je od 50-ih godina 20. stoljeća dobivala sve veću pozornost u području psihologije i obrazovanja. Kreativnost se sve više prepoznaje kao vrijednost za pojedince u svakodnevnom rješavanju problema i profesionalnoj karijeri, što pridonosi osobnom i društvenom razvoju  (Lubart, Zenasni i Barbot, 2013). Svakako treba istaknuti važnost kreativnosti u svakodnevnom životu, posebno na karijernom polju. Organizacije traže kreativne ideje kako bi se razvijale i ostale konkurentne na tržištu. Društva profitiraju od kreativnih pojedinaca jer im upravo oni omogućuju da uživaju u svim blagodatima tehnološkog napretka. Ljudima uglavnom sviđa kada ugrabe neki novi gadget, inovativan aparat za kućanstvo ili kupe tenisice koje su nekako ljepše i udobnije od prošlih. Također, velik broj ljudi konzumira umjetnosti iz kojih izvlače zadovoljstvo. Neka digne ruku svatko tko se osjeća prosvijetljeno nakon odličnog filma, svatko tko ne može prestati vrtjeti najdraži glazbeni album, svatko tko se nasmije do suza kad pogleda kvalitetan meme. Sve su to kreativni proizvodi.

Unatoč više od pola stoljeća sustavnog istraživanja na ovu temu, ova sposobnost još uvijek nije potpuno shvaćena. Postalo je jasno da se kreativnost ne može svesti samo na divergentno mišljenje i da je ona puno više od toga. Iako je divergentno mišljenje jedno od temelja kreativnog rada, ona proizlazi iz širokog spektra psiholoških karakteristike (kognitivne, konativne i emocionalne) koje se mogu procijeniti nizom različitih alata.

Baer, J. i Kaufman, S. B. (2009). The Construct of Creativity: Structural Model for Self Reported Creativity Ratings, Journal of Creative Behavior, 43(2), 119-132.

Dietrich, A. i Kanso, R. (2010) A Review of EEG, ERP, and Neuroimaging Studies of Creativity and Insight, Psychological Bulletin, 136 (5), 822–848.

Fink, A., a, Grabner, R. H., Gebauer, D., Reishofer, G., Koschutnig, K., Ebner, F. (2010) Enhancing creativity by means of cognitive stimulation: Evidence from an fMRI study, NeuroImage, 52, 1687–1695.

Lubart, T. I. (2016). Creativity and convergent thinking: Reflections, connections and practical considerations. Journal of Psychology and Pedagogics, 4, 7-15.

Lubart, T. I., Mouchiroud, C., Tordjman, S. i Zenasni, F. (2003). Psyhologie de la creativite. Paris: Armand Colon.

Lubart, T. I., Sternberg, R. J. (1995). An investment approach to creativity: Theory and data. S. M. Smith, T. B. Ward, R. A. Finke (Ur.), The Creative Cognition Approach (str. 271-298). Massachusetts Institute of Technology.

Lubart, T. I., Zenasni, F., Barbot, B. (2013). Creative Potential and Its Measurement. International. Journal for Talent Development and Creativity, 1(2), 41-50.

Autori Psihološkog prostora koji preporučuju članak: Ana Antolović, mag. psych., doc. dr. sc. Domagoj Švegar, Danijel Turkan, mag. psych., Ivana Blašković, univ. bacc. psych., Matia Torbarina, mag.psych., Sandra Matošina Borbaš, univ. spec. prof. psych., Sandra Zgodić, mag. psych., Matea Jukić, mag. psych., Magdalena Brnada, mag. psych., Tea Tončić, univ. bacc. psych.

Članak možete prokomentirati na našoj FB stranici:

Kao jedna od „četiri ključne vještine 21. stoljeća“, kreativnost je od 50-ih godina 20. stoljeća dobivala sve veću...

Objavljuje Psihološki prostorUtorak, 16. veljače 2021.

One thought on “O kreativnosti – zašto se ja toga nisam sjetio?

  1. Psihološki prostor

    Članak možete prokomentirati i u sljedećim FB grupama:

    Psihološki prostor – grupa za čitatelje
    https://www.facebook.com/groups/PProstor.citatelji/permalink/882852419158019/

    Psiholozi
    https://www.facebook.com/groups/psiholozi1/permalink/3868676633155861/

    Psihijatrija, psihologija, psihoterapija, psihoanaliza Ψ
    https://www.facebook.com/groups/1136763053054295/permalink/3910350002362239/

    Biti psiholog u Hrvatskoj
    https://www.facebook.com/groups/biti.psiholog.u.RH/permalink/3837911349581549

    Psihološke teme
    https://www.facebook.com/groups/1402223563343936/permalink/3111192949113647

    Reply

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.