Pandemija u doba kompleksnosti

By | 03-02-2021
  • 132
    Shares
Nataša Ivanković, mag. psych., autorica teksta

Pojam kompleksnost odnosi se na ponašanje sustava ili modela čije komponente međusobno djeluju na višestruke načine i slijede lokalna pravila, što znači da ne postoji neka razumna viša uputa za definiranje mogućih različitih interakcija. (Wikipedia)

Kompleksnost, kaos i kašnjenje

Živimo u vremenu kompleksnosti. U promjenjivoj okolini, tzv. “globalnom selu”, u kojem nam ubrzani razvoj znanosti i tehnologije pruža sve brojnije mogućnosti. Paralelno s time, i naši problemi postaju sve kompleksniji te izranjaju kada i gdje ih najmanje očekujemo. Uviđamo da su jučerašnja rješenja bila kratkog dometa i u novonastalim okolnostima više ne vrijede. Raniji problemi javljaju se u novom, podmuklijem ruhu. Jedan takav problem je i aktualna pandemija koronavirusa.

Efekt leptira podsjeća nas da je dovoljan samo jedan čin da njegove posljedice eskaliraju u efekt snježne kugle i “naprave kaos”. Iako bi za otvaranje Pandorine kutije najlakše bilo okriviti pojedinca, time bismo nepravedno oduzeli zasluge kompleksnosti i njezinom vjernom pomagaču – kašnjenju. Glavnom, ali ne i odgovornom krivcu za put od zaraze preko epidemije do pandemije. Kašnjenje je proces koji kompleksnosti daje vjetar u leđa i pomaže joj da raste i razvija se u nepredvidivim smjerovima.

Opažanje događaja i identificiranje obrazaca zahtijeva vrijeme neophodno da bismo razvijali korisne modele i pomoću njih zaključivali o strukturi sistema odnosno međupovezanosti čimbenika koji proizvode problem s kojim se suočavamo. Suočavanje s kompleksnim društvenim problemom poput pandemije zahtijeva puno vremena – vrijeme od inkubacije do pojave znakova bolesti, vrijeme za ispravno prepoznavanje kliničke slike, vrijeme za utvrđivanje uzroka bolesti, vrijeme za identificiranje novog soja virusa… Svo to vrijeme je vrijeme u kojem kasnimo s poduzimanjem korektivnih, zaštitnih radnji, čime nenamjerno doprinosimo jačanju neželjenih posljedica, odnosno efektu snježne kugle. Sveprisutan osjećaj hitnoće govori nam da je vremena sve manje i da moramo biti značajno učinkovitiji. No, sve dok funkcioniramo unutar postojećih ograničenja ranijih rješenja, značajnija poboljšanja naše sposobnosti nošenja s kompleksnošću nisu izgledna.

Posljedice međudjelovanja koronavirusa i kašnjenja

Pandemija za sobom ostavlja izgubljene živote i narušenu kvalitetu života, bilo od direktnih posljedica zaraze virusom ili indirektnih posljedica kolapsa zdravstvenog sistema i ekonomije. Prividno stabilne strukture urušavaju se pod povećanim pritiskom, razotkrivajući dosadašnje “guranje problema pod tepih” i prethodna brza “rješenja”, koja nam se sada obijaju o glavu. Sve to prokazuje našu tragičnu nespremnost za nošenje s promjenama koje nas čekaju u budućnosti. U reaktivnim pokušajima hvatanja u koštac s novonastalim okolnostima, vlade lokalno unutar svojih granica politički eksperimentiraju s različitim mjerama – bez adekvatnog mjerenja, bez prethodnog promišljanja, bez šire strateške i taktičke suradnje u cilju borbe protiv zajedničkog neprijatelja.

Razlika između kompleksnog i kompliciranog problema

Kako ćemo nekom problemu pristupiti ovisi o ispravnom prepoznavanju radi li se o kompliciranom ili kompleksnom problemu. Komplicirani problemi imaju ispravno rješenje, a nerijetko im znamo i uzrok. Premda mogu biti izrazito dugotrajni i tvrdokorni, poznato je koje korake trebamo poduzeti da bismo ih otklonili. Suprotno njima, kompleksni problemi su nejasni, magloviti. Ne možemo biti sigurni da im znamo uzrok ni kako ih riješiti, no gotovo možemo biti sigurni da jedno ispravno rješenje ne postoji.

Za razliku od suzbijanja pandemije, što je kompleksan društveni problem, medicina je pred sobom imala kompliciran problem – proizvesti cjepivo u najkraćem mogućem roku. Nakon što je cjepivo proizvedeno, njegova primjena je mjesto najveće poluge utjecaja na pandemiju. No, tu ponovo nailazimo na kompleksan društveni problem – otpor prema cijepljenju, koji može znatno otežati i usporiti stavljanje pandemije pod kontrolu. Sjetimo se da je dovoljan samo jedan pojedinac da situacija ponovo eskalira u brojnim neželjenim smjerovima.

S kojim kompleksnim problemom se trenutno suočavate?

Imate li neki važan problem koji već neko vrijeme traje, ne znate mu točan uzrok i/ili ne vidite rješenje i želite razumjeti kako nastaje da biste mogli učinkovitije pristupiti njegovom rješavanju? (Npr. kako motivirati zaposlenike je visoko kompleksan problem koji se ne može riješiti jednim team buildingom tijekom vikenda.)

Prvi korak je osvijestiti činjenicu da se protiv kompleksnog problema ne možemo boriti sami. Trebaju nam drugi ljudi, njihove perspektive, znanja i vještine, povratne informacije i suradnja. Zato je ključno osvijestiti svoj osobni narativ vezano za problem (a i šire):

 Sadrži li ono što svakodnevno govorimo poziv na akciju?

Hoće li nas takav poziv na akciju uspješno povezati s drugima koji dijele naše područje fokusa?

Kako ćemo pridobiti druge da dijele naš entuzijazam vezano za konkretnu viziju budućnosti?

Obratite pažnju da sam umjesto riječi problem upotrijebila izraz područje fokusa. To nije slučajno. Kompleksne probleme zapravo ne možemo direktno rješavati. Pristupamo im tako da upoznajemo strukturu sistema koji ih stvara i otkrivamo na kojim mjestima možemo intervenirati kako bismo najmanjim naporom ostvarili najveći utjecaj na sistem. Da bismo uopće mogli adekvatno sagledati kompleksni problem, potrebne su nam ulazne informacije iz mnoštva relevantnih perspektiva različitih interesnih strana. Ne možemo ga krenuti rješavati ako ne razumijemo kako nastaje i gdje su poluge utjecaja unutar strukture koja ga proizvodi.

More kompleksnosti traži kolektiv pojedinaca za kormilom

Budući da odgovor na kompleksan problem ne može dati pojedinac, neophodni su zajednički usmjereni napori kolektiva pojedinaca kao svojevrsnog višeumnog entiteta koji dijeli zajedničku svrhu. U slučaju pandemije, ti napori odnose se na svjesna odgovorna ponašanja što većeg broja pojedinaca u smjeru očuvanja vlastitog i tuđeg zdravlja unutar svoje neposredne okoline, kao i aktivno sudjelovanje u ostvarivanju imuniteta krda putem dostupnog cijepljenja.

Kolektiv pojedinaca esencijalno je različit od ranijih shvaćanja kolektiva, gdje se iz nekog centraliziranog izvora donose odluke koje svi koji su nizvodno moraju bespogovorno provoditi. U kolektivu pojedinaca vođe se izmjenjuju prema datom kontekstu i potrebnim kompetencijama. Sam kolektiv ih izranja kako bi kao cjelina što kvalitetnije odgovorio na određeni zadatak. Svaka individua dobrovoljno prihvaća uloge unutar kolektiva jer ju one povezuju s drugima u smjeru zajedničke svrhe. Pri tome zadržava fleksibilnost i pravo na vlastito samoodređenje. Nametanje izvanjskih odluka koje ne rezoniraju s pojedinačnim osobnim svrhama u takvom kolektivu ne funkcionira. Takva prisila proizvodi otpor, potiče polarizaciju i udaljavanje od (nametnute) “zajedničke” svrhe – što rješavanje bilo kojeg kompleksnog problema čini nemogućim.

Napravite jedan misaoni eksperiment:

Zamislite da gotovo cijeli svijet (svjesno) djeluje s nekom zajedničkom svrhom.

Koja bi to svrha mogla biti?

(Obrana od invazije vanzemaljaca)

Naše evolucijsko naslijeđe u doba kompleksnosti

Bez obzira koja zajednička svrha ujedinila svijet, čim bi se neposredna prijetnja uklonila, ljudi bi se vratili na ranija ponašanja s drugačijim, oprečnim svrhama. Naše evolucijsko naslijeđe čini nas sklonijima usmjeravati se na izdvojene događaje umjesto na praćenje njihove međupovezanosti kroz vrijeme. Nekada davno, dok smo živjeli u spiljama, brzo prepoznati i izbjeći neposrednu opasnost (bilo od napada divlje životinje tijekom lova ili od ugriza zmije otrovnice dok skupljamo bobice) značilo je preživjeti. U takvim situacijama, uzrok i posljedica su bliski u vremenu i prostoru.

Ironično, danas, u doba kompleksnosti, najveće prijetnje našem opstanku nisu neposredne, nego dolaze od polaganih, postepenih procesa (zagađenje, opadanje kvalitete javnog obrazovanja, rastući javni dug itd.). No, mi takve događaje ne doživljavamo opasnima jer ne uočavamo direktnu uzročno-posljedičnu vezu između našeg djelovanja koje ih proizvodi i njihove štetnosti po nas u budućnosti. Osim toga, posljedice se često javljaju daleko od mjesta djelovanja, što stvara problem i drugima jer smo svi dio istog sistema. S obzirom da nam praćenje obrazaca međupovezanih događaja kroz vrijeme ne leži intuitivno, moramo ulagati svjesne napore kako bismo takve polagane, postepene procese naučili vidjeti. Za to je nužno usporiti i posvetiti pozornost, kako dramatičnim, tako i suptilnim promjenama koje se događaju oko nas.

U konačnici, imamo izbor (koji to zapravo nije): “Učenje nije obavezno, kao ni preživljavanje.” (W. Edwards Deming)

Ako vam se ne sviđa što ste upravo pročitali i imate osjećaj da je kraj ostao visiti u zraku, postoji razlog tome. Otac sistemske dinamike, Jay Forrester, nazvao ju je “novom sumornom znanošću” jer ukazuje na ranjivosti, ograničeno razumijevanje i pogreške iz prošlosti, uvjeravajući nas da će današnje razmišljanje biti izvor sutrašnjih problema. Najočitija rješenja ne funkcioniraju, nego u najboljem slučaju kratkotrajno poboljšavaju stvari samo da bi ih dugoročno pogoršala.

Tako je kako je, nećemo se lagati.

No, nije sve tako sumorno. Sistemsko mišljenje pokazuje nam i da male, dobro usmjerene akcije, ako su na pravom mjestu, mogu imati snagu poluge i proizvesti značajna, dugotrajna poboljšanja. Obzirom da se većina problema čovječanstva odnosi na našu nesposobnost da razumijemo i nosimo se sa sve kompleksnijim svijetom, ključna promjena u našem načinu razmišljanja kreće od uviđanja kako sami stvaramo probleme na koje nailazimo.

Autori Psihološkog prostora koji preporučuju članak: Barbara Paušak, univ. bacc. psych., doc. dr. sc. Domagoj Švegar, Danijel Turkan, mag. psych., Sandra Zgodić, mag. psych., Matea Jukić, mag. psych., Tajana Ninković, mag. psych.

Članak možete prokomentirati na našoj FB stranici:

Jesmo li spremni nositi se s kompleksnim problemima koje nas čekaju u budućnosti? Koja je razlika između kompleksnih i…

Objavljuje Psihološki prostorSrijeda, 3. veljače 2021.