Porođajna trauma
Porođaj djeteta predstavlja važan životni događaj za cijelu obitelj. Za majku porođaj ima značajan fizički, mentalni, emocionalni, kao i socijalni učinak. Niti jedan drugi događaj ne uključuje bol, emocionalni stres, ranjivost, mogućnost fizičke ozljede, osjetnu promjenu uloge te odgovornost za bespomoćno i ovisno ljudsko biće. Ono što pridonosi snazi ovog događaja za život majke je i podatak da žene živopisno i emotivno pamte svoja iskustva porođaja čak i 20 godina nakon porođaja.
Iako se društveno porođaj uglavnom promatra kao pozitivno iskustvo, to u stvarnosti nije uvijek tako. To da porođaj djeteta nije uvijek pozitivno iskustvo pokazuje podatak kako on čak trećini žena predstavlja traumatsko iskustvo (Creedy, Shochet i Horsfall, 2000). Navedeno potvrđuje i nedavno istraživanje na uzorku od 603 hrvatske majke koje su nedavno rodile, od kojih je 31,18% ispitanica doživjelo porođaj svojeg posljednjeg djeteta traumatskim iskustvom (Nakić Radoš, Matijaš, Kuhar, Anđelinović i Ayers, 2019).
Takav traumatski porođaj može imati brojne štetne posljedice, djelujući poražavajuće na ženino samopoimanje te dodatno otežati proces preuzimanja uloge majke koji već sam po sebi predstavlja jednu od najzahtjevnijih životnih tranzicija.
PTSP nakon porođaja
Poslijeporođajno razdoblje je općenito povezano s povećanom osjetljivosti žene na obolijevanje od različitih mentalnih poremećaja. Doživljavanje traumatskog ili teškog iskustva porođaja tijekom kojeg žena misli kako ona ili njeno dijete mogu umrijeti ili biti ozbiljno ozlijeđeni, može dovesti do razvoja posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP) nakon porođaja.
PTSP se definira kao psihijatrijski poremećaj koji nastaje kao odgovor na izloženost osobe traumatskim događajima koji su bili životno ugrožavajući ili im je osoba svjedočila. Stoga se PTSP nakon porođaja odnosi na doživljaj porođaja kao značajnog stresora koji prijeti životu djeteta ili žene koja se porađa ili uključuje ozbiljno ozljeđivanje ili štetu (Czarnocka i Slade, 2000).
Prethodno spomenuto istraživanje na uzorku hrvatskih majki, pokazalo je kako gotovo svaka osma majka zadovoljava kriterije za dijagnosticiranje PTSP-a nakon porođaja prema glavnom dijagnostičkom priručniku (DSM-5) (Nakić Radoš i sur., 2019).
Simptomi PTSP-a nakon porođaja
Neki od simptoma PTSP-a nakon porođaja su ponavljajuća neželjena sjećanja na porođaj, osjećaj napetosti pri podsjećanju na porođaj, pokušaj izbjegavanja stvari koje podsjećaju na porođaj, snažni negativni osjećaji u vezi porođaja, nemogućnost doživljavanja pozitivnih emocija, osjećaj napetosti ili kao da sam “na rubu”. Zabilježeno je kako se PTSP nakon porođaja najčešće prikazuje kao izbjegavanje djeteta čime odnos između majke i djeteta često bude raznovrsno pogođen, što može trajati čak i godinama nakon porođaja (Beck, 2004). Navedeni simptomi obično ne prolaze spontano, tj. sami od sebe (Ballard, Stanley i Brockington, 1995) te mogu imati ozbiljne posljedice.
Posljedice PTSP-a nakon porođaja
Kao što se pregledom mogućih simptoma može zaključiti, PTSP nakon porođaja raznovrsno pogađa život majke te može imati negativno djelovanje na samu majku, njen odnos s partnerom te u konačnici na dijete. Kod majke PTSP nakon porođaja može dovesti do pojačanog osjećaja ljutnje, tjeskobe i depresivnosti, osjećaja krivnje za događaje tijekom porođaja, lošijeg samopoimanja, teškoća u suosjećanju s drugima te izraziti strah od porođaja. Što se tiče njezinog odnosa s partnerom, simptomi mogu dovesti do izbjegavanja seksualnih odnosa uslijed straha od nove trudnoće i porođaja, seksualne disfunkcije te općenito pridonijeti neslaganju. Konačno, PTSP nakon porođaja može imati velike posljedice na sâmo dijete te odnos majke s djetetom, potencijalno dovodeći do snažnog osjećaja mržnje ili izbjegavanja djeteta i interakcije s njime kao podsjetnika na traumatično iskustvo, osjećaja izoliranosti od djeteta, negativnih posljedica na djetetov socioemocionalni razvoj, prestanka dojenja, teškoća u području odgovaranja na potrebe dojenčeta, želje za odricanjem od djeteta i nedostatka želje za brigom o djetetu.
Rizični čimbenici PTSP-a nakon porođaja
Mnogobrojni opstetrički, psihosocijalni faktori te faktori ličnosti sudjeluju u razvoju PTSP-a nakon porođaja.
Što se tiče prenatalnog razdoblja, depresija u trudnoći, strah od porođaja, slabije zdravlje i komplikacije u trudnoći, prethodni PTSP su se pokazali snažnim rizičnim čimbenicima za razvoj PTSP-a. Tijekom samog porođaja, negativan subjektivni doživljaj porođaja, instrumentalne intervencije tijekom porođaja (instrumentalni vaginalni ili carski rez), nedostatak socijalne podrške te disocijacija su se pokazali snažnim perinatalnim rizičnim čimbenicima. Nakon porođaja, PTSP se pokazao povezanim s lošijim sposobnostima suočavanja i višim razinama stresa te se pokazao snažno povezan s depresijom (Ayers, Bond, Bertullies i Wijma, 2016), s kojom se često javlja u komorbiditetu. Nadalje, ako žena osjeća krivnju za događaje tijekom porođaja, sram ili ako je njena sigurnost narušena, također dolazi do povećanja rizika za razvojem PTSP-a.
Unatoč tome što su se invazivne opstetričke intervencije (npr. hitni carski rez, instrumentalni vaginalni porođaj) pokazale povezanima s povećanim rizikom, PTSP nakon porođaja se i dalje pokazuje najučestalijim u žena s prirodnim vaginalnim porođajem tijekom kojeg nije bilo medicinskih ili objektivnih komplikacija. Sukladno tome, zaključuje se kako je uloga osobnih karakteristika i subjektivnog iskustva majke važnija od objektivnog iskustva u razvoju PTSP-a nakon porođaja.
Kao dodatan važan činitelj, ističe se primanje nedostatne i neadekvatne socijalne podrške od strane osoblja i partnera, uz ženinu percepciju gubitka kontrole. Iz tog je razloga rodilji za vrijeme porođaja izrazito važno pružiti odgovarajuću socijalnu podršku uz omogućavanje njezine aktivne uloge za vrijeme trudova i porođaja. Štoviše, ako žena ima traumatsko iskustvo porođaja, socijalna podrška obitelji može imati zaštitini učinak od PTSP-a nakon porođaja te pomoći ženi da se oporavi.
Utjecaj COVID-19 na porođaje
Trudnoće i porođaji diljem svijeta nisu stali unatoč pandemiji, a navedena situacija zasigurno utječe na njih.
Iz tog je razloga Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) dala preporuke za njegu trudnica i rodilja. U svom priopćenju WHO ističe kako sve trudnice, uključujući one potvrđene ili sa sumnjom na infekciju COVID-19, imaju pravo na visokokvalitetnu njegu prethodno, tijekom i nakon porođaja, što uključuje skrb o prenatalnom i postnatalnom zdravlju, zdravlju pri porođaju, zdravlju novorođenčeta i skrb za mentalno zdravlje.
Također, WHO snažno predlaže podupirati žene da imaju odabranu osobu kao pratnju tijekom trudova i porođaja tijekom pandemije COVID-19. Navedeno ponekad čak vrijedi i za one koje su u samoizolaciji zbog kontakta s oboljelom osobom ili imaju potvrđen COVID-19.
Nadalje se preporučuje da se carski rez treba provoditi samo kada je medicinski opravdan te da bi način porođaja trebao biti individualiziran i temeljiti se na ženskim preferencijama, zajedno s opstetričkim indikacijama.
S obzirom na trenutne okolnosti u svijetu, a i činjenicu da poslijeporođajno razdoblje općenito čini žene osjetljivijima na razvoj teškoća mentalnog zdravlja, žene koje rode tijekom pandemije bi mogle postati još rizičnijom skupinom za razvoj istih. Nedavno istraživanje na uzorku majki koje su rodile u bolnicama u središtima pandemije COVID-19 u susjednoj Italiji (Ostacoli i sur., 2020) pokazalo je kako su ispitanice imale višu učestalost post-traumatskih simptoma i simptoma depresije u usporedbi s drugim učestalostima dobivenima u drugim istraživanjima prije pandemije. Faktori specifično povezani s COVID-19 imali neizravan učinak na povećanje psihološke uznemirenosti rodilja.
Situacija u Hrvatskoj
Međutim, navedene preporuke trenutno ne vrijede za sva naša rodilišta. Nažalost, vidljivo je da nam je zdravstveni sustav pod značajnim opterećenjem. Hrvatski zdravstveni sustav posebno je i dodatno opterećen posljedično nedavnim potresima koji su pogodili našu zemlju, a tako i naše bolnice od kojih su neke značajno oštećene. Navedeno posebno otežava situaciju na našim ginekološkim i opstetričkim odjelima, uz već postojeću nedostatnu količinu primalja i porodničara, kao i specijalista reproduktivnog mentalnog zdravlja. Valja također naglasiti kako je perinatalna zdravstvena njega u Hrvatskoj na visokom standardu kada se uspoređuje s drugim razvijenim zemljama. Primarna zdravstvena njega je besplatna te se trudnicama nudi 9 prenatalnih pregleda i osnovna 3 ultrazvuka tijekom trudnoće.
Što se tiče trenutne situacije, najnovija odluka u Republici Hrvatskoj jest da radi sigurnosnih razloga, sve trudnice pozitivne na COVID-19 idu na porođaj carskim rezom, što se sve češće provodi i kod žena kojima je samo propisana samoizolacija zbog kontakta s oboljelom osobom, iako nemaju nikakve simptome bolesti, unatoč preporukama Svjetske zdravstvene organizacije. Prema navodima rodilja, u navedenim slučajevima dolazi do toga da se nažalost odvaja i dijete od majke za vrijeme boravka u bolnici, što zasigurno može imati značajan učinak na povezivanje majke s djetetom, razvoj odnosa s djetetom i bliskosti, kao i poticanju doticanja mlijeka ukoliko majka odluči dojiti.
Također, pratnja na porođaju u većini hrvatskih rodilišta trenutno nažalost nije dozvoljena (navedeno vrijedi i za privatna rodilišta). Dapače, samo je jedno rodilište u Republici Hrvatskoj odnedavno dozvolilo pratnju na porođaju, a to je KBC Rijeka, koje je poznato kao jedno od najboljih u zemlji, čiju odluku srdačno pozdravljam i podržavam. Navedena zabrana pratnje je trenutno jedan od većih strahova budućih roditelja i rodiljama zasigurno izaziva dodatnu frustraciju kako su njihove pratnje u pretežitom broju slučajeva njihovi partneri s kojima dijele kućanstvo. Pratnje trenutno nisu dozvoljene čak niti na pregledima za vrijeme trudnoće, kao niti posjete nakon samog porođaja u većini rodilišta, što bi moglo imati negativan utjecaj na očevo povezivanje s djetetom koje je izrazito važno, kao i ono između majke i djeteta. Ovdje bih istaknula dvije po meni važne izjave navedene u medijima – “Bebama je i tata vrijedan zlata!” i “Pratnja nije luksuz!”. Ovim putem pozivam i druga rodilišta da se ugledaju na KBC Rijeka i omoguće pratnju na porođaju diljem Lijepe naše.
Stoga, kada navedene okolnosti povežemo s rizičnim činiteljima za razvoj PTSP-a, možemo pretpostaviti kako bi trenutne okolnosti u pogledu nužnog carskog reza u slučaju zaraze ili kontaktom s oboljelom osobom, zabrana pratnje na porođaju i potencijalno smanjena podrška od medicinskog osoblja tijekom porođaja, kao i pojačana tjeskoba, neizvjesnost i percipirani gubitak kontrole prouzrokovani pandemijom, mogli pridonijeti razvoju PTSP-a nakon porođaja.
Edukacija kao prevencija PTSP-a nakon porođaja
Ovaj članak pišem kao psiholog s iskustvom istraživanja traume na porođaju, ali također i kao trudnica koja iščekuje rođenje svojeg prvog djeteta u jeku pandemije. Trenutne okolnosti nisu idealne i svaka rodilja ima pravo tugovati za nedostatkom pratnje ili načinom porođaja kojeg je priželjkivala.
Kako većina žena sa simptomima PTSP-a nakon porođaja ostaje neprepoznata, samim podizanjem svijesti o postojanju istom, može doći do njegova prepoznavanja, što od strane stručnjaka, što od strane samih žena. Svrha ovog članka nije nikoga zastrašiti već educirati o potencijalnim teškoćama mentalnog zdravlja s kojim se majke mogu susresti po porođaju djeteta, kao i pripremiti za porođaj i potencijalne teškoće povezane s trenutnom pandemijom.
Pripremljenost za porođaj značajno utječe na ženino zadovoljstvo porođajem te su žene koje traže informacije uvjerenije i imaju veću sposobnost suočavanja i nošenja sa situacijom, pridonoseći time osjećaju kontrole i potencijalno prevenirajući traumatični porođaj.
Ponekad emocije mogu postati preintenzivne i preplavljujuće te tako ometati našu svakodnevicu, a čak i sâmo dijete može predstavljati okidač za sjećanja na traumu, time pogoršavajući naše stanje. Stoga je važno da prepoznate simptome te ako oni ometaju Vašu svakodnevicu, potražite stručnu pomoć – obratite se Vašem ginekologu ili liječniku opće medicine kako bi Vas uputio stručnjaku mentalnog zdravlja. Za više informacija povezanih sa smjernicama za nošenje sa stresom, pripremom za porođaj i mnogim drugim temama u vezi s reproduktivnim mentalnim zdravlje, možete posjetiti i web stranice Centra za reproduktivno mentalno zdravlje.
Sama edukacija o ovom problemu može djelovati kao svojevrsna prevencija teškoća PTSP-a nakon porođaja. Stoga, ukoliko znate bilo koga tko bi mogao imati koristi od ovog članka – podijelite ga s njime i pomognite trudnicama i majkama diljem naše zemlje da se pobrinu za sebe u ova teška vremena, pripreme za porođaj i ako je potrebno, potraže stručnu pomoć.
Znate li nekoga tko je mogao imati ili ste možda Vi imali traumatično iskustvo porođaja ili PTSP nakon porođaja? Podijelite Vaša iskustva u komentarima i pokažite da majke s ovim teškoćama nisu same.
Ayers, S., Bond, R., Bertullies, S. i Wijma, K. (2016). The aetiology of post-traumatic stress following childbirth: a meta-analysis and theoretical framework. Psychological Medicine, 46(1), 1121-1134.
Ballard, C. G, Stanley, A. K. i Brockington, I. F. (1995). Post-traumatic stress disorder (PTSD) after childbirth. British Journal of Psychiatry, 166(4), 525-528.
Beck, C. T. (2004). Post-traumatic stress disorder due to childbirth: the aftermath. Journal of Nursing Research, 53(4), 214-224.
Begić, D. (2014). Psihopatologija. Zagreb: Medicinska naklada.
Creedy, D. K., Shochet, I. M. i Horsfall, J. (2000). Childbirth and the development of acute
trauma symptoms: Incidence and contributing factors. Birth: Issues in Perinatal Care, 27(2), 104-111.
Czarnocka, J. i Slade, P. (2000). Prevalence and predictors of post-traumatic stress symptoms following childbirth. British Journal of Clinical Psychology, 39(1), 35-51.
Dikmen Yildiz, P., Ayers, S. i Phillips, L. (2016). The prevalence of posttraumatic stress disorder in pregnancy and after birth: A systematic review and meta-analysis. Journal of Affective Disorders, 208, 634-645.
Ford, E., Ayers, S., i Bradley, R. (2010). Exploration of a cognitive model to predict post- traumatic stress disorder following childbirth. Journal of Anxiety Disorders, 24(3), 353-359.
Hollins Martin, C. J. i Fleming, V. (2011). The Birth Satisfaction Scale (BSS). International Journal of Health Care Quality Assurance, 24(2), 124-135.
Kendall-Tackett, K. (2014). Birth trauma: The causes and consequences of childbirth-related trauma and PTSD. U D.L. Barnes (ur.), Women’s reproductive mental health across the lifespan, (str. 177-191). Cham: Springer.
Lyons, S. (1998). Post-traumatic stress disorder following childbirth: causes, prevention and treatment. U S. Clement (ur.), Psychological perspectives on pregnancy and childbirth, (str. 123-141). Edinburgh: Churchill Livingstone.
Nakić Radoš, S., Matijaš, M., Kuhar, L., Anđelinović, M. i Ayers., S. (2019). Measuring and conceptualising PTSD following childbirth: validation of the City Birth Trauma Scale. Psychological Trauma: Theory, Research, Practice, and Policy, 12(2), 147–155.
Nekić, M. i Penezić, Z. (2012). Postat ćemo mama i tata ‐ Tranzicija u roditeljstvo iz perspektive budućih očeva i majki. U A. Brajša-Žganec, J. Lopižić i Z. Penezić (ur.), Psihološki aspekti suvremene obitelji, braka i partnerstva: knjiga sažetaka, (str. 87-87). Zagreb: Hrvatsko psihološko društvo.
Ostacoli, L., Cosma, S., Bevilacqua, F., Berchialla, P., Bovetti, M., Carosso, A.R., Malandrone, F., Carletto, S. i Benedetto, C. (2020). Psychosocial factors associated with postpartum psychological distress during the Covid-19 pandemic: a cross-sectional study. BMC Pregnancy Childbirth, 20(703), 1-8.
Simkin, P. (1991). Just another day in a woman’s life? Women’s long‐term perceptions of their first birth experience. Part I. Birth, 18(4), 203-210
Wijma, K., Söderquist, J. i Wijma, B. (1997). Posttraumatic stress disorder after childbirth: A cross-sectional study. Journal of Anxiety Disorders, 11(6), 587-597.
Žutić, M., Kuhar, L. i Nakić Radoš, S. (2020). Trudnoća i rano majčinstvo – smjernice za očuvanje mentalnog zdravlja u vrijeme pandemije. U Hrvatska psihološka komora (ur.), Koronavirus i mentalno zdravlje: Psihološki aspekti, savjeti i preporuke, (str. 241-243). Zagreb: Hrvatska psihološka komora
Autori Psihološkog prostora koji preporučuju članak: Matea Jukić, mag. psych., doc. dr. sc. Domagoj Švegar, Sandra Zgodić, mag. psych., Ana Antolović, mag. psych., Hana Mehonjić, mag. psych., Jasmila Talić-Kujundžić, mag. psych., Sandra Matošina Borbaš, univ. spec. prof. psihologije, Maja Batorek, univ. bacc. psych i Matia Torbarina, mag. psych.