Posttraumatski stresni poremećaj (PTSP) kao posljedica silovanja

Zamislite život ispunjen uznemiravajućim sjećanjima, buđenjem u hladnom znoju i suzama posle košmara koji je, po ko zna koji put, izgledao tako stvaran, a zaspati ponovo je izazov. Zamislite osjećaj ponovnog odigravanja zastrašujućeg događaja, iznova i iznova, dok te svaka situacija nalik toj ostavlja bez daha, kao da tlo pod tvojim nogama nestaje. Nadolazeći bol koji se stalno vraća i nestaje.

Često su na tankoj crti, crti života i smrti, sopstvene patnje, proistakle iz potrebe da nestanu, da je suicid jedino rješenje, a da pitanja karijere, porodice i druženja postanu samo standardna simptomatologija za depresiju. Sve ono što postojaše prestaje da postoji, isključuje se iz njihovog svijeta, njihovog ličnog Univerzuma. Gube se interesovanja i ostaju samo blijede fleke prošlog vremena. Misle da više ne mogu vjerovati ljudima, zato je bolje biti sam, bez svih, u simbiozi sa krivicom i sramom. Bijes, strah, razdražljivost i agresija postaju sinonimi za njihovu svakodnevicu, ionako promjenjivu i krajnje nestabilnu. Druge vješto, bez riječi izvinjenja, odbijaju od sebe, jer se i sami osjećaju odbačenim od svijeta, a samima sebi dovoljnim. Tek ako  imaju nešto viška sreće, psihoaktivne supstance ne postaju prividno rješenje za teško breme, koje nose gdje god da krenu. Iako ideje o samopovrijeđivanju mogu u trenu postati djela. Strah i suze. Dugo nakon…

Vjerujem da bi se baš sada, u ovom trenutku, pažljivi čitalac zamislio nad prethodno pročitanim tekstom. Možda nije bilo potrebe za ovako liričnim uvodom, ali on predstavlja jedan vjerodostojan opis posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP).

Šta je PTSP?

Najjednostavnije objašnjenje PTSP-a je da je to poremećaj nastao kao odloženi i/ili produženi odgovor na neku veoma snažnu stresogenu situaciju. Obično je to situacija koja može ugroziti jedinku, kao što su bombardovanje, zemljotres, prisustvovanje ubistvu ili nekom drugom teškom zločinu, učestvovanje u ratnim situacijama, podnošenje torture poput fizičkog ili seksualnog napada, silovanja, nasilja, saobraćajnih nesreća i mnogih drugih događaja.

PTSP uzrokovan silovanjem

Definicija seksualnog zlostavljanja varira od države do države, međutim ono što je univerzalno u većini definicija je odsustvo pristanka od strane jedne od uključenih individua. Seksualni napad predstavlja niz ponašanja koja uključuju neželjeni seksualni kontakt, kao što je seksualno zlostavljanje ili silovanje, ali i pokušaj ili prijetnju seksualnog zlostavljanja. Aproksimativno 15 do 25 % žena i 5 do 15 % muškaraca seksualno je zlostavljano kada su bila djeca (Finkelhor, 1994). Iskustvo pokušaja ili završenog silovanja može imati ogroman utjecaj na život osobe, od narušenog psihološkog funkcionisanja do ponovne viktimizacije. Ponovna viktimizacija je vjerovatnija ukoliko se seksualno zlostavljanje desilo u dječjem ili adolescentskom dobu. Žrtve seksualnog zlostavljanja su, takođe, pod rizikom da razviju i neke druge poremećaje, poput bolesti zavisnosti, generalizovanog anksioznog poremećaja, opesivno-kompulzivnog poremećaja, poremećaja ishrane i drugih poremećaja iz spektra mentalnih bolesti. Međutim, PTSP je najčešći poremećaj, koji uključuje simptomatologiju karakterističnu za sve druge nabrojane poremećaje.

Simptomi i posljedice

Posljedice seksualnog napada, silovanja, mogu se manifestovati biološki, psihološki i sociološki. Simptomi PTSP-a kao posljedice silovanja manifestuju se na razne načine. Simptomi uglavnom uključuju noćne more i snove u kojima se iznova odigrava čin silovanja, nesanica, problemi sa apetitom, samooptuživanje, anksioznost, stalna opreznost i strah da bi se događaj mogao ponoviti. Dolazi do povlačenja od svoje okoline, nepovjerenja u druge a često i do potpune izolacije.

Žrtve silovanja često izbjegavaju fizički kontakt, postaju sklone korišćenjem psihoaktivnih supstanci i samopovrjeđivanjem. Često je i slabljenje seksualne želje i javljanje poremećaja seksualnosti. Gubitak koncentracije i usmjeravanje pažnje na potencijalnu opasnost ometaju aktivnosti poput učenja, stvaranja i rada. Izbjegavaće situacije, mjesta i aktivnosti koje dovode u vezu sa silovanjem. Može se, s vremena na vrijeme, javljati bol ili tjelesna napetost. Osjećaj samoprezira, krivice, bijesa i stida, su samo neki iz širokog spektra osjećaja koji žrtve silovanja mogu osjećati tokom dugog vremenskog perioda.

Oporavak

Oporavak od PTSP-a povezanog sa seksualnim zlostavljanjem  ne može se mjeriti odsustvom simptoma ili postizanjem nekih konkretnih ishoda, jer predstavlja jedan individualni proces. Oporavak karakteriše reprogramiranje, integraciju i navikavanje na traumatična sjećanja, što dovodi do obnavljanja osjećaja sigurnosti. Vremenom će se simptomi PTSP-a smanjivati, žrtva će biti manje zaokupljena krivicom prema sebi i drugima, i vratiti osjećaj kontrole. Rana intervencija trebala bi uključivati sigurno okruženje u kojem se gradi savez sa žrtvom silovanja. Potrebno je podržavajućim i uvažavajućim pristupom, pomoći im da istraže, a potom i savladaju svoj otpor suočavanja s bolnim sećanjima. Davanjem informacija klijentu o simptomima koji se obično pojavljuju kod svih žrtava silovanja, mogu ublažiti stres izazvan simptomima i pomoći će mu da ponovo stekne osjećaj kontrole i normalnosti.

Razumijevanje, saosjećanje i strpljenje su ono najvažnije što možete pružiti osobi sa PTSP-om. Dajte joj prostora i dovoljno vremena. Razumite potrebu za osamljivanjem i ne pokušavajte da se pozivate na snagu volje za prevladavanje situacije. PTSP zahtijeva adekvatan tretman, posvećenost i često predstavlja jedan nelinearan i dug proces. Jedan korak naprijed, dva nazad.

Finkelhor, D. (1994). Current information on the scope and nature of child sexual abuse. The future of children, 31-53.

Trebješanin, Ž. (2018). Rečnik psihologije (5. znatno dopunjeno i prošireno izd.). Beograd : Agape knjiga.

https://www.stetoskop.info/psihologija-danas/posttraumatski-stresni-poremecaj-ptsp

Autori Psihološkog prostora koji preporučuju članak: doc. dr. sc. Domagoj ŠvegarMatea Jukić, mag. psych., Hana Mehonjić, mag. psych. i Izabella Colić, univ. bacc. psych.

Članak možete prokomentirati na našoj FB stranici:

https://www.facebook.com/109342307451512/posts/383657203353353/