Poticanje razvoja empatije kod djece

By | 08-07-2021
  • 96
    Shares
Magdalena Brnada, mag. psych., autorica teksta

»Nikada ne pitaj kome zvono zvoni; zvoni tebi« jedan je od najglasovitijih stihova engleske književnosti. Te riječi Johna Donnea odražavaju samu srž veze između empatije i brižnosti: tuđa je bol i vlastita bol. Suosjećati s nekim znači i brinuti se.“

– Daniel Goleman: Emocionalna inteligencija

Empatija je jedna od najvažnijih životnih vještina. Ona nam pomaže u razumijevanju samih sebe, ali i drugih, suosjećanju, brižnosti i povezivanju te uspostavljanju i održavanju odnosa s drugima. Što je empatija, kako se razvija kod djece te možemo li im mi kao odrasle osobe u tome pomoći, moći ćete pročitati u nastavku članka.

Što je empatija

Empatija se odnosi na sposobnost prepoznavanja i razumijevanja emocija drugih ljudi i načina reagiranja u situacijama doživljavanja različitih emocija. Kada osjećamo empatiju prema nekome to znači da razumijemo što ta osoba osjeća u određenoj situaciji u kojoj se u tom trenutku nalazi. Ono što je posebno važno jest da se empatija temelji na svijesti o vlastitim emocionalnim stanjima. Što smo svjesniji vlastitih emocija, to ćemo biti vještiji u iščitavanju tuđih.

Prepoznavanje neverbalnih znakova (tona, gesta, izraza lica itd.) ključno je za prepoznavanje osjećaja neke druge osobe, a time i za razvoj empatije. Djeca često promatraju izraze lica dok s njima razgovarate te na temelju njih dobivaju informaciju o tome koji osjećaji stoje iza svega onoga što je izrečeno verbalnim putem. 

Empatija kod djece prepoznatljiva je po tome što dijete razumije da drugi ljudi mogu doživljavati drugačije osjećaje i imati drugačiju perspektivu za razliku od njega; da zna prepoznati osjećaje kod sebe i kod drugih te ih može ispravno imenovati; da može regulirati vlastite emocionalne reakcije; da se može staviti u tuđe cipele i razumjeti kako se netko drugi osjeća te razmisliti kakva je reakcija prihvatljiva u tom trenutku i što će pomoći drugoj osobi da se bolje osjeća.

Razvoj empatije kroz djetinjstvo

Empatija je emocionalno, ali i kognitivno iskustvo. Emocionalna komponenta empatije pojavljuje se prva, u trenucima kada djeca počinju odražavati emocionalna stanja i izraze lica osoba kojima su okružena. Dojenčad stara 18 sati često pokazuju određenu reakciju na plač druge dojenčadi (Sagi i Hoffman, 1976), a djeca stara nekoliko mjeseci reagiraju plačem na uzrujanost osoba iz okoline kao da je riječ o njima samima (Hoffman, 2000). Upravo se te reakcije smatraju najranijim počecima razvoja empatije. Iako su djeca u vrlo ranim fazama razvoja osjetljiva na osjećaje drugih, još uvijek nemaju razvijenu empatiju.

Djeca u dobi od jedne godine najčešće reagiraju na osjećaje koje prepoznaju kod drugih oko sebe, ali još uvijek nisu svjesna da se situacija nije dogodila njima već nekome drugome. Na primjer, ako na igralištu jedno dijete ozlijedi prste, drugo dijete će možda i samo staviti prste u usta i priviti se uz majku kao da se i samo ozlijedilo. Također, u situaciji kada dijete vidi kako majka plače, vjerojatno će trljati oči iako u njima nema suza. Osim toga, događa se i da dijete, kada vidi da se netko od njegovih prijatelja rasplakao, dovodi vlastitu majku kako bi utješila prijatelja, ignorirajući prijateljevu majku (Hoffman, 2000).

2-3 godine

U dobi od dvije do tri godine djeca počinju shvaćati da se to što je izazvalo plač nije dogodilo njima nego nekome drugome te prepoznaju da tuđa bol nije isto što i njihova vlastita. U ovoj će dobi dijete, kada vidi da se netko od njegovih prijatelja rasplakao, dovesti njegovu, a ne svoju majku (Hoffman, 2000). No važno je istaknuti da je u ovoj fazi empatija i dalje u razvoju te su reakcije djece ograničene na situacije koje su sami iskusili. Djeca uče po modelu, odnosno promatranjem drugih osoba usvajaju različite oblike ponašanja te preuzimaju reakcije koje su prepoznali kod drugih osoba kojima su okružena. Dijete u ovoj dobi još uvijek teže razumije perspektivu druge osobe i ne može se staviti u tuđe cipele.

3-4 godine

U dobi od tri do četiri godine djeca mogu lakše sagledati situaciju iz perspektive druge osobe te se puno lakše mogu staviti u tuđe cipele, prepoznati osjećaje kod drugih i empatizirati s njima. Ona razumiju da svi imaju osjećaje i da postoje različiti osjećaji.

5-6 godina

U dobi od pet do šest godina djeca postaju svjesnija vlastitih osjećaja te ih počinju prepoznavati i kod drugih. Širi im se rječnik te su spremnija razgovarati i raspravljati o vlastitim i tuđim osjećajima, o osjećajima likova iz knjige ili osjećajima prijatelja nakon svađe.

Kako se djeca razvijaju, razvija se i kognitivna komponenta empatije, koja nadopunjuje emocionalnu. Do predškolske dobi djeca postaju svjesnija da su drugi odvojeni od njih, da imaju vlastite osjećaje, percepcije i iskustva te mogu razumjeti kako se druga osoba u tom trenutku osjeća. U dobi od šest do sedam godina, dijete je sposobno zauzeti perspektivu druge osobe i ponuditi pomoć kada primijeti da je netko u nevolji.

Poticanje razvoja empatije kod djece

Ono što je posebno važno jest da djeci u određenim situacijama opišete kako se drugi osjećaju, na primjer “Martina je jako tužna jer je izgubila igračku.”. Na taj način pomoći ćete djetetu da postane svjesnije vlastitih osjećaja, ali i tuđih osjećaja.

Razgovarajte o osjećajima. Promatrajte izraze lica u zrcalu ili na slikama te razgovarajte o prepoznavanju izraza lica djece kada su sretna, ljuta, tužna itd. Upotrijebite fotografije, crteže i knjige kako biste vježbali prepoznavanje neverbalnih izraza i osjećaja drugih. Izdvojite vrijeme za raspravu o osjećajima likova iz knjiga ili osjećajima prijatelja nakon svađe.

Postavljajte otvorena pitanja koja će im pomoći da razjasne svoje misli i osjećaje. Pitajte svoje dijete kako bi se osjećalo da netko njemu uzme najdražu igračku, kako bi se njegov prijatelj osjećao kada bi mu netko uzeo igračku, kako biste mu mogli pomoći da se osjeća bolje ili kako bi ono nekome drugome moglo pomoći da se osjeća bolje te mu dajte priliku da da različite prijedloge.

Budite uzor. Ponudite djetetu zagrljaj, držanje ili tapšanje po ruci te pažljivo i aktivno slušajte i upotrijebite tihi, smirujući glas kako bi mu dali do znanja da razumijete kako se osjeća.

Izbjegavajte jednostavno i brzo rješavanje problema ili davanje utješnog odgovora “Sve će biti u redu.”. Dopustite djeci sigurno izražavanje onoga što osjećaju bez kritiziranja.

Otvoreno izrazite svoje osjećaje. Verbalizacijom vlastitih emocionalnih stanja pomažete djeci da prepoznaju i reagiraju na emocije drugih.

„U bliskoj će budućnosti svi spoznati da je empatija najjača i najvažnija zaštita od svih.“

– Jesper Juul: Empatija: kako zajedništvo osnažuje djecu

Zaključno

Empatija je vještina koja nam olakšava povezivanje s drugima. Izrazito je važna za zdrav emocionalni i moralni razvoj te se odražava u kvaliteti, dubini i intenzitetu međuljudskih odnosa.

Ona se razvija od najranije dobi te ne predstavlja nešto što će se samo od sebe razvijati. Iako su neka djeca u nekoj mjeri prirodno sklonija tome da budu empatična, svakom djetetu potrebna je pomoć u usvajanju ove složene vještine. Upravo im u tome vi, kao roditelji ili druge odrasle osobe koje su u kontaktu s djecom, npr. u vrtiću ili školi, možete pomoći.

Osim toga, ona nije nešto što se uči tek tako i nešto što će dijete usvojiti ako mu održite lekciju o tome što je empatija. Ona predstavlja proces u kojem kroz „treniranje emocija“ i svakodnevno pružanje primjera empatičnog ponašanja odrasle osobe pomažu i potiču razvoj empatije kod djece.

Autori Psihološkog prostora koji preporučuju članak: doc. dr. sc. Domagoj Švegar, Hana Mehonjić, mag. psych., Matea Jukić, mag. psych., Dolores Aladić, mag. psych., Dragana Đokić, spec. sci. psih. i Azra Klempić, mag. psych.

Članak možete prokomentirati na našoj FB stranici:

Empatija je vještina koja nam olakšava povezivanje s drugima. Izrazito je važna za zdrav emocionalni i moralni razvoj te…

Objavljuje Psihološki prostorČetvrtak, 8. srpnja 2021.