Priča o narcisu kao roditelju

By | 05-01-2022

NARCIS – simbol ponovnog rođenja

Narcis ili sunovrat, jedan je od prvih vjesnika proljeća koji nakon duge zime proviri ispod snježnog pokrivača. Kao takav, cvijet narcisa označava novi početak, utjehu i ljepotu. Taj žuto-bijeli cvijet dobio je ime po liku iz grčke mitologije, Narcisu (grč. Νάρϰισσος, Nárkissos). Mit kaže da je Narcis bio sin vječnog Boga Kefisa i nimfe Liriope. Iako postoji nekoliko inačica mita o Narcisu, najpoznatiji je onaj o nimfi Eho koja se zaljubila u njega i čija je ljubav je ostala neuzvraćena. Nedugo zatim, božica ljubavi, ljepote i spolnosti, Afrodita, kaznila je Narcisa jer je slomio srce nimfi Eho. Tako se Narcis zaljubio u samoga sebe ugledavši svoj lik u izvoru vode. Kako mu je predmet ljubavi ostao nedostižan, Narcis je uvenuo od čežnje te su ga bogovi pretvorili u cvijet istoga imena. Danas je Narcis je vrlo često simbol samoljubivosti, samodopadljivosti, pretjerane povučenosti i neuzvraćene ljubavi.

Ukratko o narcisoidnom poremećaju osobnosti

Narcisoidni poremećaj osobnosti je mentalno stanje koje karakterizira prenaglašeni osjećaj samovažnosti, ekstremna potreba za pažnjom i divljenjem, problematični odnosi i nedostatak empatije prema drugima. No, ispod maske iznimnog samopouzdanja zapravo se krije osoba krhkog i niskog mišljenja o sebi, osoba koja je preosjetljiva i na najmanju kritiku i koja je u stalnom strahu da će biti prezrena i otkrivena od okoline.

Znakovi, simptomi, kao i stupanj simptoma narcisoidnog poremećaja osobnosti variraju.  Osobe s narcisoidnim poremećajem osobnosti mogu:

·         Imati pretjeran osjećaj vlastite važnosti

·         Očekivati konstantnu pohvalu i pretjerano divljenje

·         Očekivati da će biti prepoznati kao superiorni čak i bez postignuća koja to opravdavaju

·         Preuveličavati vlastita dostignuća i/ ili talente

·         Maštati o iznimnom uspjehu, moći, ljepoti, savršenom partneru i slično

·         Vjerovati da su superiorni i da se mogu družiti samo s jednako posebnim ljudima

·         Monopolizirati razgovore i omalovažavati i/ ili gledati s visoka na ljude koje doživljavaju kao inferiorne

·         Očekivati posebne usluge i bespogovorno ispunjavanje njihovih očekivanja

·         Iskorištavati druge da bi dobili ono što žele

·         Biti nesposobni i/ ili nespremni prepoznati potrebe i osjećaje drugih

·         Biti od uvjerenja da su drugi ljubomorni na njih ili biti ljubomorni na druge

·         Ponašati se arogantno ili oholo, doimajući se umišljenim, hvalisavim i pretencioznim

·         Inzistirati na tome da imaju najbolje – primjerice, najbolji automobil, ured, odijelo i slično

Izuzetno visok stupanj simptoma narcisoidnog poremećaja osobnosti smatra se patološkim. Zanimljivo je da je znanstveni i klinički konstrukt patološkog narcizma u današnje vrijeme vrlo popularan, dok se konkretni profesionalni interes javio krajem 19. stoljeća. Zanimanje za patološki narcizam pokazao je i Freud početkom 20. stoljeća kada je sugerirao, da patološko stanje narcizma karakterizira nemogućnost voljenja drugih, nedostatak empatije, praznina, dosada i neprestana potraga za moći.

Narcis kao roditelj

Svaki roditelj zna koliko je teško, odgovorno, a ponekad i naporno biti roditelj. No, isto tako, svaki roditelj zna i koliko sreće mu donose njegova djeca i koliko ga ispunjavaju. Samim time roditelji osim što se trude biti dobar primjer svome djetetu također žele da im dijete bude sretno, zdravo, zaigrano, veselo, da razvije prijateljske odnose s vršnjacima, uljudno se odnosi prema odraslima i bude uspješno. Nadalje, roditelji žele da im djeca odrastu u zrele ljude, tjelesno i mentalno zdrave, koji će biti odgovorni prema sebi i prema drugima, koji će pridonositi društvu radeći nešto što ih ispunjava i u čemu su dobri te se ostvariti u poslovnom i obiteljskom smislu. No, narcisoidni roditelj ima drugačiji pogled i pristup roditeljstvu.

Narcisoidni roditelj odgaja djecu da se uklope u njegov zamišljeni kalup, pa ga djetetove želje i potrebe često mogu frustrirati. S ciljem da ostvare svoje neispunjene ambicije kroz dijete i djetetov uspjeh, neki narcisoidni roditelji kontroliraju svoju djecu poput marioneta. Drugi svoju djecu i njihove potrebe jednostavno ignoriraju. Takvi roditelji vrlo često mogu djelovati pretjerano zaštitnički i strogi. To je zato jer nisu voljni trošiti vlastite resurse kao što su vrijeme, razgovor, novac i slično na dijete pa se radije odlučuju zanemariti djetetove potrebe i interese. Ono što je zajedničko svim narcisoidnim roditeljima je da se prema djeci ne ponašaju kao prema osobama koje imaju jedinstvene osobine i potrebe.

Neka karakteristična ponašanja narcisoidnih roditelja su:

·         Emocionalna- manipulacija koja uzrokuje da se dijete osjeća krivim kada pokušava postaviti zdrave granice

·         Briga o onome što drugi oko njih misle, ne uzimajući u obzir djetetove emocije ili subjektivno iskustvo

·         Ruganje i/ ili odbacivanje djetetovih emocionalnih reakcija

·         Dominiranje razgovorom i ne ostavljanje drugima prostor za razgovor

·         Sklonost da pokušaju nametnuti svoj način razmišljanja

·         Očekivanje savršenstva i razočaranje kada dijete pogriješi ili padne ispod njihovih nerealnih očekivanja

·         Potkopavanje izbora svoje djece (posebno odrasle djece)

·         Ljubomora na život koje je njihovo odraslo dijete stvorilo sebi

·         Neiskrena komunikacija i sklonost psihičkom zlostavljanju

Značajno je napomenuti da je narcisoidni roditelj najvjerojatnije pretrpio psihološku traumu ili zlostavljanje u djetinjstvu, a nerijetko je i sam dijete narcisoidnog roditelja. Stoga se u obitelji često pojavljuje više narcisa kroz generacije.

Djeca narcisoidnih roditelja

Mnoga djeca koja odrastaju u nezdravom okruženju narcisoidnih roditelja vrlo često razviju osjećaj krivnje, niskog samopoštovanja i iskrivljene slike o sebi, koji ih nerijetko prate i u odrasloj dobi. Nadalje, djeca narcisoidnih roditelja često se osjećaju usamljeno jer roditeljima nikada nisu na prvom mjestu. Zato se u kasnijoj dobi mogu pojaviti razni problemi u odabiru partnera zbog kojih su spremni pretrpjeti puno toga, unatoč tome što im pružaju jako malo pažnje i ljubavi. Odgoj narcisoidnih roditelja također može pridonijeti razvoju anksioznosti, depresije, konstantne sumnje u sebe, ogorčenosti i u nekim slučajevima, samodestruktivnim tendencijama.

Kako djeca narcisoidnih roditelja postaju odrasla, bitno je da nauče da postoji razlika između prave ljubavi i narcisoidne ljubavi. To uključuje i prihvaćanje činjenice da je ono što su doživjeli zapravo emocionalno zlostavljanje. Put prihvaćanja da postupci njihovih roditelja nisu njihova krivnja i odgovornost je iznimno težak. Stoga, da bi se emocionalno i psihički zaštitili u daljnjim odnosima sa svojim roditeljima, bitno je da odrasla djeca narcisa uspostave jasne i čvrste granice. Ciklus zlostavljanja i kontrole ne prestaje jer su napustili roditeljsko gnijezdo. Narcisi se nažalost ne mogu isključiti. Za kraj, baš kao što je Paulo Coelho rekao: Dijete uvijek može odraslu osobu naučiti trima stvarima: da bude sretan bez razloga, da ga uvijek nešto zabavlja i da zna dati sve od sebe za ono što želi. Stoga iako put može biti težak i bolan, odrasti kao dijete narcisoidnog roditelja svakako nije kraj i ne znači da jednoga dana ne možemo postati odrasle pune ljubavi i pažnje za svoju djecu i svoje najmilije.

Autori Psihološkog prostora koji preporučuju članak:  doc. dr. sc. Domagoj ŠvegarHana Mehonjić, mag. psych.Barbara Paušak, mag. psych., Tajana Ninković, mag. psych.Danijel Turkan, mag. psych.

Članak možete prokomentirati na našoj FB stranici:

https://www.facebook.com/psiholoski.prostor/posts/442014900850916