Prosinac je. Zimsko i božićno doba godine. Vrijeme radosti, ljubavi, opraštanja i pomaganja. Vrijeme u kojemu smo osjetljiviji na potrebe drugih i želimo učiniti nešto dobro, nešto što će usrećiti nekoga. Ogromna količina pozitivne energije i zahvalnosti potiče nas da sve više razmišljamo o darivanju svojih najmilijih, ali i o davanju u dobrotvorne svrhe. Naši društveni odnosi osnovna su ljudska potreba, a sam čin darivanja ima temeljnu ulogu u uspostavljanju i održavanju međuljudskih odnosa.
Darivatelji i primatelji ulažu puno vremena i truda u proces razmjene darova upravo zbog toga što ono potiče snažne emocionalne reakcije i kod jednih i kod drugih. No važnost darivanja ne proizlazi iz određenog predmeta, već iz onoga što taj predmet simbolizira. Simboličko značenje i društvena vrijednost dara znače puno više od njegove fizičke osobine i novčane vrijednosti.
Darivatelji i primatelji
Darivanje je aktivnost koja je povezana s identitetom darivatelja. Jednom kada pojedinac uloži energiju i kognitivne resurse u odabir dara, sam dar služi kao podsjetnik primatelju na identitet darivatelja i njegove osjećaje prema primatelju.
Ipak, problem s kojim se suočava skoro svaki darivatelj prilikom odabira dara jest da mora pokušati zaključiti o ukusu, potrebama i željama primatelja, a također i prenijeti određenu poruku o njihovom međusobnom odnosu. Darivatelji, dakle, pokušavaju razumjeti sklonosti primatelja kako bi im udovoljili, ali i pokazati vlastitu velikodušnost, osjetljivost i kreativnost. U trenutcima kada darivatelji žele izazvati željene reakcije kod primatelja, ali sumnjaju u svoju sposobnost da to učine, može se javiti tjeskoba. Briga oko toga kako će se nečiji darovi doživljavati ilustrira koliko je praksa darivanja važna u društvu i interpersonalnim odnosima.
Unatoč brigama darivatelja, ljudi općenito imaju tendenciju biti vrlo ljubazni primatelji darova, a njihove reakcije na darove sugeriraju da u darivateljima traže samo ono najbolje i vjeruju u njihove dobre namjere. Upravo zbog toga primatelji uglavnom cijene darove koje su dobili, bez obzira na to koliko koštaju. Cijena dara nije značajno povezana sa zahvalnošću primatelja jer su primatelji najčešće vrlo zahvalni na darovima koje dobivaju, bili oni veliki ili mali.
Darivanje može biti:
Proračunato darivanje
Nekada je jedina motivacija za darivanje vlastiti interes. Darivanje je u ovom slučaju jednostavno razmjena, s tim da se “isplata” uglavnom sastoji od društvenog priznanja. Najopćenitija korist koju u ovom slučaju dobiva darivatelj je stvaranje zaduženja primatelja. Neki smatraju da se darivanje uvijek temelji na tome, odnosno da kupujemo darove jer očekujemo da će ih drugi kupiti nama ili jer se osjećamo dužnima uzvratiti.
U ovom slučaju uzajamnost je važan element darivanja, a sudionici darivanja naginju idealu poštene razmjene. Međutim, uzajamnost se ne održava strogo te uzvraćeni darovi ne moraju biti jednake vrijednosti. Ipak, u rodbinskim odnosima darivatelji najčešće nemaju stvaranje uzajamnosti kao primarni motiv, već ističu da jedni druge daruju iz ljubavi.
Darivanje kao norma
Da vas netko pita da razmotrite mogućnost ne darivanja na Božić, što biste učinili? Samo 6 % osoba razmotrilo je navedenu opciju ističući da će se rodbina, djeca i prijatelji, u tom slučaju, osjećati zaboravljeno i necijenjeno (Lowes, Turner i Wills, 1968), Osjećaji krivnje posljedica su činjenice da norme darivanja dijelom proizlaze iz uloge koju imaju u obilježavanju odnosa unutar obiteljske društvene mreže.
Osim obilježavanja veza, darovi obilježavaju i životne događaje. Takvi darovi često simboliziraju novu ulogu primatelja, kao i socijalnu potporu koju darivatelji pružaju primatelju. Osim toga, darovi su također ceremonijalni znakovi koji se daju kao priznanja za postignuća (medalje olimpijcima, diplome diplomantima).
Altruistično darivanje
Altruistični čin je onaj koji je dobrovoljan i koji je sam sebi svrha, odnosno nije usmjeren na dobit. Što se tiče darivanja, primatelji izražavaju veću zahvalnost kada procjenjuju da darivatelj zauzvrat ne očekuje ništa (Tesser, Gatewood i Driver, 1968).
Darovi koje su supružnici procjenjivali omiljenima bili su upravo oni koji su dani iz ljubavi, što predstavlja altruistični motiv. Ti su darovi često bili iznenađenje za primatelja i odnosili su se na nešto što darivatelj obično ne bi kupio. Većina takvih darova darivatelja je koštala puno odricanja, bilo u smislu dostupnosti dara, uloženog vremena ili truda.
Što dar zapravo predstavlja?
Jeste li se ikada zapitali kakve darove poklanjate? One koji predstavljaju vas ili one koji su više vezani uz drugu osobu?
Uzevši u obzir sva tri moguća motiva, smatra se da što je dar više vezan uz želje primatelja, to će ga primatelj percipirati manje sebičnim, a više altruističnim. U većini slučajeva više se cijeni davanje i primanje darova koji odražavaju primatelja, no ipak, nekada i darivatelji i primatelji iskazuju veći osjećaj bliskosti kada dar odražava darivatelja (Aknin i Human, 2015). Navedeno je najčešće slučaj u romantičnim odnosima kada jedna osoba s drugom dijeli „jedan dio sebe“ što dovodi do jačanja njihovog odnosa i međusobne povezanosti.
„Svaki put kad nešto dobiješ, Demiane, u tvojoj se duši ili u duši nekog drugog taj dar može pretvoriti u dug. Ako je tako, bilo bi bolje da nikad ništa ne dobiješ. Ali ako si spreman dati a da ne očekuješ plaću za to, i primiti a da ne osjećaš obvezu, onda možeš dati ili ne dati, primiti ili ne primiti, ali nikad nećeš osjećati da si dužan. I što je najvažnije: nikad ti više nitko neće platiti za ono što ti duguje jer ti nikad nitko ništa i neće dugovati.“
– Jorge Bucay: Ispričat ću ti priču
Nešto za tebe, nešto za mene
Bilo da se radi o sebičnom ili nesebičnom darivanju, emocionalna korist je uzajamna. Emocionalna povezanost, bliskost i odnosi s drugim ljudima najvažnije su potrebe svakog ljudskog bića i upravo zbog toga, osim kod primatelja, darivanje dovodi do emocionalne nagrade i kod darivatelja. Ono darivatelju omogućava da doživi pozitivno samopoimanje te da se osjeća velikodušno i vrijedno.
Svaki put kada učinimo neko dobro djelo, naš nas mozak nagradi i zbog toga se osjećamo dobro. Za to su zaslužni neurotransmiteri dopamin, serotonin i oksitocin. Dopamin je povezan s motivacijom i užitkom te sustavom nagrađivanja. Oksitocin je odgovoran za osjećaje povezanosti, povjerenja i odanosti, a serotonin za dobro raspoloženje, odnosno osjećaj sreće i zadovoljstva.
U jednom istraživanju utvrđeno je da se, kada ljudi daju novac nekome, aktivira se dio limbičkog sustava koji je odgovoran za nagrađivanje, ali i područje povezano s društvenom privrženosti (Moll i sur., 2006). Osim toga, ljudi su bili sretniji kada su darivali druge, nego kada su oni bili ti koji su primali identične darove.
Iskustveni darovi, da ili ne?
Raduju li vas više materijalni darovi ili oni koji vam omogućavaju određeno iskustvo i stvaraju nove uspomene? Chan i Mogilner (2014) utvrdili su da se primatelji iskustvenih darova (npr. sportske igre, koncerti, putovanja, izleti…) osjećaju bliže darivatelju nego primatelji materijalnih darova (predmeti koje primatelj mora čuvati, kao što su odjeća, nakit…). Darovi koji primatelju omogućavaju stjecanje iskustva za razliku od materijalnih dobara imaju veći značaj i dovode do osjećaja povezanosti. Iako sada ne možemo ići na koncerte, u restorane, na izlete i slično, uvijek možete osmisliti aktivnosti u kojima ćete zajednički uživati, npr., igranje društvenih igara.
I za kraj…
Budite zahvalni jedni drugima i darujte jedni druge. Darujte često i to ne samo u vrijeme blagdana, za rođendane i slične prilike. Iznenadite svoje najbliže, poklonite im osmijeh, lijepu riječ, pismo s riječima zahvale, neku sitnicu i ono najvažnije, sebe i svoje dragocjeno vrijeme. Osim toga, učinite i neko dobro djelo, iznenadite nekoga koga možda i ne poznajete, a znate da bi toj osobi to puno značilo.
I ne zaboravite, koliko god to banalno zvučalo, osmijeh i lijepu riječ možete pokloniti bilo kome, bilo kada i bilo gdje. ☺
Autori Psihološkog prostora koji preporučuju članak: doc. dr. sc. Domagoj Švegar, Barbara Paušak, univ. bacc. psych., Hana Mehonjić, mag. psych., Klara Saganić, mag. psych., Matia Torbarina, mag. psych., Sandra Matošina Borbaš, univ. spec. prof. psihologije, Sandra Zgodić, mag. psych,. Matea Jukić, mag. psych., Matea Blažević, mag. psych., Danijel Turkan, mag. psych.