Psihološka dobrobit tjelesne aktivnosti

By | 02-11-2021

Dobrobiti sporta i povezanost istog s tjelesnim aspektima zdravlja daleko su poznate. Bavljenje tjelesnom aktivnošću jača naš imunološki sustav, kardiovaskularni sustav, te djeluje kao zaštitni faktor u razvoju pretilosti. Redovita tjelesna aktivnost utječe i na naš kapacitet pluća te prevenira komplikacije pri bolestima respiratornog sustava. Osim navedenog, istraživanja pokazuju i višestruku dobrobit tjelesne aktivnosti kod osoba s povišenim rizikom od razvoja dijabetesa. No osim zdravstvene, postoji li psihološka dobrobit bavljenja tjelesnom aktivnošću?

Što se događa tijelu tijekom vježbanja?

Već samim započinjanjem tjelesne aktivnosti, krvni tlak polako raste. Samim time, mozak dobiva više kisika, što omogućava bolji protok nutrijenata, posebice proteina zaslužnih za očuvanje i rast živčanih stanica u mozgu. Također, redovita aerobna aktivnost koja obuhvaća aktivnosti poput trčanja, brzog hodanja, plivanja ili vožnje biciklom, potiče povećanje volumena sive tvari, posebice u prefrontalnom korteksu i hipokampusu. Osim navedenog, aerobnom aktivnošću potiče se stvaranje novih krvnih žila u središnjem živčanom sustavu, te se poboljšava i moždani volumen krvi. Tijekom obavljanja tjelesne aktivnosti, pojačava se i izlučivanje serotonina, dopamina i endorfina, koji su važni za naše raspoloženje.

Više koraka, bolje raspoloženje?

Utjecajem tjelesne aktivnosti na raspoloženje bavili su se brojni znanstvenici. Promatranjem rekreativnih trkača otkriveni su dugoročni učinci kontinuiranog vježbanja koji dovode do fenomena “trkače euforije” – dugotrajnog osjećaja užitka i ushićenja izazvanog upravo vježbanjem. Posljedica istog je i smanjenje osjeta boli i bolje sveukupno raspoloženje. Također, pojedinci koji su se neposredno bavili tjelesnom aktivnošću pokazuju i manju razinu stresa te povećanu otpornost na stres. Pozadina leži upravo u kemijskim procesima i djelovanju hormona stresa – kortizola koji se tijekom tjelesne aktivnosti smanjuje, te dopamina i serotonina koji se pojačano izlučuju. Nadalje, istraživanja pokazuju pozitivan učinak tjelesne aktivnosti u nošenju s anksioznim poteškoćama. Poseban efekt postignut je kod aerobnih aktivnosti, primjerice plivanja. Učestala fizička aktivnost upravo se zbog pozitivnog utjecaja na raspoloženje, uz psihoterapiju i farmakoterapiju, čak pokazala kao značajan dopunski tretman pri liječenju blage i umjerene depresije.

Kognitivne sposobnosti i tjelesna aktivnost

Može li tjelesna aktivnost doprinijeti našem pamćenju, učenju i ostalim kognitivnim sposobnostima? Istraživanja pokazuju da može. Autorice Sibley i Etnier (2003) metaanalizom istraživanja učinaka tjelesne aktivnosti na kognitivne funkcije zaključuju kako postoji pozitivna povezanost između bavljenja sportom i matematičkih, verbalnih i perceptivnih vještina kod djece. Autori objašnjavaju kako upravo zbog učinka tjelesne aktivnosti na razvoj živčanih stanica i struktura poput hipokampusa, bavljenje sportom pomaže pri boljem pamćenju i dosjećanju. Nadalje, uvođenje tjelesne aktivnosti kao dodatnog tretmana kod osoba s poremećajima pažnje također je pokazalo uspješne rezultate, posebice u aspektima planiranja i organizacije te inhibicijske kontrole. 

Kako se više kretati?

Prevencija je pola rješenja. No kada bacimo pogled na raspored i naše dnevne aktivnosti, može nam se činiti kako unatoč dobroj volji nismo u mogućnosti odvojiti vrijeme za neku tjelesnu aktivnost. No to ne znači da u svoju svakodnevicu ne možemo uklopiti više kretanja. Šetnja s psom ili odluka o pješačenju ili vožnji bicikla umjesto vožnje autom na posao može nam pomoći da svoje tijelo naviknemo na kretanje i tako osjetimo dobrobiti tjelesne aktivnosti. Već jednostavno penjanje stepenicama umjesto odlaska liftom ili jutarnje razgibavanje pokreće naše uspavane mišiće i čini nas zdravijima. Osim utjecaja kretanja na naše fizičko zdravlje, napravimo i koji korak više za rad na našem mentalnom zdravlju. 

Literatura:

Bauman A. E. (2006). Updating the evidence that physical activity is good for health: an epidemiological review. Journal of Science Medical Sport, 7: 6–19

Berger BG, Owen DR. (1987). Anxiety reduction with swimming: Relationship between exercise and state trait, and somatic anxiety. Int Journal of Sport Psychology, 18, 286-302.

Gleeson, M. (2007). Immune function in sport and exercise, Journal of Applied Physiology,103(2), 693-699.

Mitchell, J.K (2013). Neural circulatory control during exercise: early insights. Experimental Physiology, 98(4), 867-878.

O’Neal, H. A., Dunn, A. L., i Martinsen, E. W. (2000). Depression and exercise. International Journal of Sport Psychology, 31(2), 110–135.

Sibley, B.A. i Etnier, J. (2003). The Relationship between Physical Activity and Cognition in Children: A Meta-Analysis. Pediatric Exercise Science 15(3), 243-256.

Qin Xiang, N., Collin Y.X, HobHwei, W., ChanbBob i Z. Yeoab, J.W.Y (2017). Managing childhood and adolescent attention-deficit/hyperactivity disorder (ADHD) with exercise: A systematic review, Complementary Therapies in Medicine, 34, 123-128.

Autori Psihološkog prostora koji preporučuju članak:  doc. dr. sc. Domagoj ŠvegarHana Mehonjić, mag. psych.Matea Jukic, mag. psych. i Ana Antolović, mag. psych.

Članak možete prokomentirati na našoj FB stranici:

https://www.facebook.com/psiholoski.prostor/posts/402771621441911