Psihološka proza: Ljubav na prodaju

By | 14-11-2021

Jednog sam dana, besciljno lutajući nepreglednim prostranstvima virtualnog svijeta, naišla na sponzorirani oglas na svima nam omiljenoj društvenoj mreži. 

!!! 50% POPUSTA NA LJUBAV !!!

!!! BESPLATNA DOSTAVA !!!

!!! KOLIČINA OGRANIČENA !!!

Upečatljiva slika i mnoštvo boja u oglasu bili su dovoljni da privuku moju nestabilnu pozornost. “Nudimo vam 50% popusta na Ljubav! Požurite jer količine su ograničene! Naručite već danas i iskoristite priliku! Dostava je besplatna!”

Hm.

Zamislila sam se. Promatrala sam sitna, siva slova koja se jedva primjećuju iznad šarenog oglasa. “Predloženo za vas”. Čini se da me društvene mreže poznaju bolje od svih koji me okružuju. Možda čak i od mene same. Nešto je u meni u tom trenutku potonulo do samog ruba mog tijela – gotovo da sam osjetila kako mi se srce pokušava ugnijezditi u peti lijevog stopala. Srce je za sobom ostavilo trag u tijelu poput gumice kojom prebrišemo grafitni trag na papiru kada ne želimo da itko pročita sadržaj koji je izašao iz naše nutrine. Onakav trag kakav ostaje u snijegu čiju smo čistoću ukaljali svojim glomaznim, nepromočivim čizmama.

U trenutku osjetim kako mi se usamljenost počne širiti venama, počevši u lijevom stopalu i šireći se kao što kap tinte rasprši svoje atome u čaši vode. Prelijepo i otrovno. Neobičan osjećaj podignuo je dlačice na cijelom mom tijelu i u trenutku sam osjetila kako me hladnoća obavija u sobi u kojoj je preko dvadeset stupnjeva. Usporeno sam ustala sa svog kreveta i pojačala grijanje u prostoriji. Zagrlila sam se objema rukama i trenjem pokušala pokrenuti cirkulaciju. Bacila sam se na krevet i još jednim dugačkim pogledom odmjerila primamljivi oglas. Činilo mi se kao da sam se našla u igri zavođenja na koju nisam pristala, a već sam osjetila da gubim i popuštam pred nečim čemu nisam mogla reći “ne”.

Duboko sam udahnula i kontaktirala prodavača.

“Koliko je potrebno da paket dođe na kućnu adresu?”, bila sam kratka u komunikaciji.

Odgovor je stigao neočekivano brzo. Pomislila sam da je odgovor automatiziran i da su aktivirali nekog robota da što brže riješe upite napornih kupaca koji su u potrazi za ljubavlju.

“3-5 radnih dana”, robot je još kraće odgovorio.

Kliknula sam link koji se nalazio ispod poziva na kupnju i otvorila mi se vizualno privlačna, odmjerena web-stranica na kojoj se prodavala ljubav. Sve je na toj internetskoj adresi bilo u crvenim tonovima, ali je bilo uređeno s mjerom i ukusom. Nakon što sam ispunila osobne podatke na formularu, namjestila sam kursor na gumb “Potvrdi narudžbu”.

Promatrala sam gumb koji me dozivao i obećavao mi emocionalna brda i doline.

“Kako li je samo lako danas doći do ljubavi”, pomislim.

Zatvorila sam oči i osjetila da mi je to potrebno. Gdjegod da sam pogledala unutar sebe, bilo je mračno. “Možda mi ovaj paket pruži malo topline i svjetlosti”, u nadi sam pomislila, opravdavajući ono što sam u sljedećem trenutku napravila.

“Narudžba izvršena!”, pisalo je velikim crnim slovima okruženima oceanom crvene boje.

Zaslon laptopa je sada djelovao pomalo prijeteće i zastrašujuće.

Zanemarila sam taj čudan osjećaj.

Jer…

Učinila sam to. Naručila sam ljubav!

Nakon točno 4 dana moj je paket stigao na svoju destinaciju, a ja sam povikala od sreće kada sam ugledala poštara ispred kućnog praga. Otvorila sam vrata neuredne kose, s mračnim kolutovima oko očiju, noseći crni potrošeni ogrtač koji je pokrivao moje cijelo tijelo.

Paket u njegovim rukama izgledao je manje nego što sam zamišljala, ali trudila sam se ne stvarati predrasude prije nego zapravo rastrgnem taj paket u luđačkoj žeđi za ljubavlju i ugledam njegov sadržaj.

Odnijela sam paket u kuhinju i stavila ga na veliki drveni kuhinjski stol koji je vizualno dodatno smanjio veličinu paketa. U meni je bljesnula iskra neke neobjašnjive ljutnje i osjetila sam kako mi tijelom kola adrenalin. Paket je, osim što je bio neočekivano malen, bio savršeno zapakiran u žarkocrveni ukrasni papir koji je djelovao poput kože koja pod svojim slojevima skriva kakav misteriozni organizam. Sve je na tom paketu djelovalo tako savršeno – gotovo mi je bilo žao otvoriti ga. Unatoč tome, neka životinjska glad za onim što se trebalo nalaziti u tom paketu natjerala me da noktima krenem grebati po prelijepom ukrasnom papiru. Nakon nekoliko sekundi veličanstveno zapakirana kocka izgubila je svoju čaroliju koju sam osobno uništila svojim rukama. Ukrasni papir pokrivao je kocku od tankog crvenog kartona na kojoj su u srebrnoj i zlatnoj boji bili naslikani različiti motivi – srca, note, Sunce, Mjesec i zvijezde, ali i neke životinje poput mačaka, pasa i leptira. Svaki je potez srebrne i zlatne plesao na kartonu u harmoničnom i strastvenom tangu s naočigled nepovezanim motivima. Na prvu misao čini se kaotično, ali sve što se moglo vidjeti na toj kutiji bilo je isprepleteno, povezano, nadopunjujuće i smisleno. Iz nekog nepoznatog razloga, pomislila sam da je ta kutija bila najljepši predmet kojeg sam vidjela u životu. Na moje duboko razočaranje, shvatila sam da sam grebanjem ukrasnog papira uništila i veći dio kutije koja više nije bila potpuna i cjelovita. Poteze srebrne i zlatne boje presjekli su agresivni tragovi mojih noktiju, ogrebotine koje bi mogle ozlijediti i najsnažniju životinju.

Osjetila sam se uznemirenost i tugu pomiješanu s ljutnjom prema sebi. Gledala sam netremice u kutiju na kojoj su se počeli pojavljivati mali, vlažni krugovi. Shvatila sam da su moje suze odlučile napraviti neobuzdanu utrku u tome koja će brže kliznuti i pasti s mog lica. U bijesu sam bacila kutiju prema vratima kuhinje, a ona se zakotrljala kao da je rubovi ne ograničavaju u brzini koju može postići. Prekrižila sam ruke na prsima i osjetila istu onu hladnoću koja izbija iz unutrašnjosti. “Uništila sam ljubav, a nisam je imala ni pet minuta…”, porazno sam zaključila. Kroz mutne vode svoje boli pogledala sam prema kutiji pored koje se nalazio komad papira. Zbunjeno i nesigurno sam prišla neoštećenom komadu papira koji je, kako se čini, ispao iz kocke dok se kotrljala na podu. Otvorila sam papir, a na njemu je kaligrafijom bilo ispisano sljedeće:

“Pogled svoj u sebe vrati

Ne gledaj u svijet, vrijeme ne trati

Ljubav je u tebi, to prihvati

Jednom kad shvatiš – i svijet će ti ju natrag dati”

Poluotvorenih usta zurila sam u napisani tekst misleći da sam poludjela.

Nisam mogla vjerovati da je netko takvo što zapisao na papir.

Netko ovo prodaje kao ljubav?!

“Uzalud potrošena tinta”, s prijezirom pomislim. “Uzalud je potrošen i moj novac!”

Crvena kutija ukrašena slikama i komad papira s nekoliko stihova. To je njima ljubav?!

Zašto sam dala novac na to?

To nije ljubav.

Odjednom osjetim olakšanje jer shvatim da ipak noktima nisam uništila ljubav jer je nikad nije ni bilo.

Čini se da sam bila žrtva internetske prevare. Jednim dijelom sam osjetila olakšanje jer neću morati nositi takav teret na srcu, a s druge strane dlačice na koži su mi opet nimalo suptilno javljale da mi je usamljenost ponovno došla u posjetu. Srce se nije pomaknulo iz pete lijevog stopala – ništa se nije promijenilo. Ljubavi i dalje nema. Nisam je uništila, nisam je dobila.

I dalje ću čekati, zar mi išta drugo preostaje?

Duboko sam uzdahnula, odlučnim se korakom vratila za laptop u susjednoj sobi i ponovno posjetila svoju omiljenu online trgovinu. Potraga se nastavlja.

Članak možete prokomentirati na našoj FB stranici:

https://www.facebook.com/psiholoski.prostor/posts/410324727353267