Psihološka proza: mreža života

By | 30-01-2021
  • 271
    Shares

Kada se cesta našeg života pretvori u rijeku što teče u jednom smjeru?

Pokušala sam zbaciti ove okove što guše mi korake i nogama udisati posebni zrak. Dignuti se u atmosferu visoko i ne osvrtati se nazad. Očima pratiti miris ljubavi i prstima plesti vlastitu sudbinu. Poput pauka što plete vlastitu mrežu. U krug, u krug i preko. U krug, u krug i preko. U krug, u krug i … tko je to?

Ulazak u mrežu

Uvijek se nađe duša koja ti se uplete u mrežu i pomrsi ti planove. Ah, taj život! Važno je na vrijeme shvatiti da si skrenuo s  tračnica i da će ti se, nastaviš li plesti mrežu, život pretvoriti u neuredno klupko čupavih i nepovezanih niti koje nikamo ne vode. Vjeruj mi, svjesna sam toga. Samo se pitam jesam li namjerno nastavila plesti nakon što si upao u mrežu nakon 21. kruga stvaranja mreže života. Jesam li primijetila da nastavljam raditi krugove koji ne poznaju i ne poštuju red? Nered, nered. Možda mi se svidio oblik mreže kad sam provlačila niti oko i preko tebe. Ispod i iznad. Inspirirao si tu nesvakidašnju mrežu. Udahnuo si umjetnost u mene. Bila sam zaslijepljena tvojim utjecajem i jedinstvenošću da sam zaboravila gledati u svoje prste i niti koje pletu u krug, u krug i preko. Ili je preko, preko, u krug? Niti su postale sjajni biseri što se presijavaju na suncu, a krug je poprimio oblik tvog osmijeha. Vrhovi prstiju meki poput svile stvaraju jantarnu izmaglicu po uzoru na boju tvojih očiju. I još se sjetim savjeta što mi iskusni Pletači u više prilika dadoše. „Ne pleti vlastitu mrežu oko drugih duša jer izgubit ćeš svoj put u životu!“ i „Ne pokušavaj na silu spajati krajeve svojih niti s tuđima. Ako spojene niti ne odgovaraju, živjet ćeš poluživotom!“

Prokletstvo.

Ovaj moj buntovnički duh mi je donio više štete nego koristi. Na greškama se uči, kažu. Sad kad su niti isprepletene s tvojima, ne znam što je moj život, a što tvoj. Pokušala sam se uklopiti u nešto što nikada nije trebalo biti moje. Slijepa i opijena ljepotom umjetnosti koju si mi podario trudila sam se staviti kocke u okrugli kalup, misleći da me oštri rubovi ne mogu ozlijediti. Bio si remek-djelo na mojoj mreži koje sam često znala šutke promatrati. Divila sam se tvome spektru boja. Kontrastima. Potezima kista. Samoj tehnici. Dijelovima podjednako koliko i cjelini. Moja Mona Lisa. Puna zagonetnosti i misterioznosti, a opet tako prelijepa na svoj uvrnut i neobičan način. Slika koja je govorila više od 1000 riječi. Slika… s lažnim sjajem.

Sve riječi koje su izlazile iz slike, a koju je mreža tako vjerno čuvala, bile su mačevi kojima si prekidao nit po nit. Nisam shvaćala da mi se prošlost raspada i da se mreža počinje odvezivati. Vjerovala sam ti. Vjerovala sam jantaru u očima, toplini tvog osmijeha i pogledu koji me toliko puta spasio od sigurne smrti. Da, bila sam živa. Zavoljela sam oblik ove besmislene mreže i vidjela umjetnost u življenju. Plesala sam po nitima uz zvukove tvojih najdražih pjesama i smijala se ničemu. Zrak je imao miris proljeća koje je trajalo vječno, a koje je završilo tako brzo.

Pletenje koje nikada ne prestaje

„Ne pleti vlastitu mrežu oko drugih duša jer izgubit ćeš svoj put u životu!“

Trebala sam ih poslušati. Jednom kada duša izađe iz mreže, niti mreže neće se prilagoditi već će ostati praznina. Niti će opušteno i pomalo mlohavo pasti i visjeti s mreže. Izgubljeni put i nepovezane niti. Više ih ne mogu spojiti s ostatkom mreže. Jednom kada poprime oblik duše koju vjerno čuvaju, ne vraćaju se u prvobitni oblik.

Nikad nisam upoznala osobu čija je mreža savršeno simetrična i okrugla. Svi imaju dušu (ili više njih) koje su neko vrijeme čuvali i kasnije pustili iz svog života. Svačija mreža je neuredna, poderanih niti i teško objašnjivih oblika. Oblika koji predstavljaju kalupe duša koje su neko vrijeme živjele u toj mreži.

Možda ove niti više ne tvore savršenu mrežu. Možda će još mnogo puta čuvati duše, mijenjati oblik mreže, puštati duše i gubiti smisao. Ali, pečat koji si ti ostavio bit će prisutan do kraja života i određuje moje daljnje pletenje mreže. Pečat koji si ti ostavio bio je remek-djelo kojem se i dalje znam diviti iako znam da život ide dalje. Pečat koji miriše na proljeće i koji odiše jantarnim sjajem tvojih očiju koje će me uvijek pratiti. Pečat koji nosi tvoj osmijeh koji će mi biti sunce u tmurnim zimskim danima. Pečat koji ima tvoj lik, a koji će me proganjati u snovima dok ne povežem i posljednju nit u svojoj neurednoj mreži.

Članak možete prokomentirati na našoj FB stranici:

I još se sjetim savjeta što mi iskusni Pletači u više prilika dadoše. 'Ne pleti vlastitu mrežu oko drugih duša jer…

Objavljuje Psihološki prostorNedjelja, 31. siječnja 2021.

One thought on “Psihološka proza: mreža života

  1. Psihološki prostor

    Članak možete prokomentirati i u sljedećim FB grupama:

    Psihološki prostor – grupa za čitatelje
    https://www.facebook.com/groups/PProstor.citatelji/permalink/873876733388921

    Psiholozi
    https://www.facebook.com/groups/psiholozi1/permalink/3827151463975045/

    Psihijatrija, psihologija, psihoterapija, psihoanaliza
    https://www.facebook.com/groups/1136763053054295/permalink/3868775143186392/

    Psihološke teme
    https://www.facebook.com/groups/1402223563343936/permalink/3097963543769921

    Biti psiholog u Hrvatskoj
    https://m.facebook.com/groups/biti.psiholog.u.RH/permalink/3795568780482473/

    Forum psihologa – članova komore
    https://www.facebook.com/groups/1894214417515945/permalink/2802211853382859/

    Savjeti psihologa
    https://www.facebook.com/groups/567038097437419/permalink/919238435550715

    Za ljubitelje psihologije i psihologe
    https://www.facebook.com/groups/103489946361092/permalink/4005009602875754

    Reply

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.