Rast i razvoj obitelji

  • 56
    Shares
Sandra Matošina Borbaš, univ. spec. prof. psych., autorica teksta
Roditi se nije fora,
To svatko može, to svatko mora. 
Ali rasti, 
To nije lako. 
Raste se polako, polako, baš polako!
Dječja pjesmica

Iako smo prije nekoliko godina, izlaskom novog Obiteljskog zakona, dosta raspravljali što je to obitelj i kako ju definirati. Neka uvriježena (točna ili netočna) definicija uključuje odrasle osobe (homoseksualne ili heteroseksualne) i djecu. Klasična definicija nukleusne obitelji uključuje pak majku i/ili oca, te njihovu djecu i ona je najčešći oblik u kojoj nalazimo obitelj.

Po podacima s popisa stanovništva 2011, sastav obitelji u lijepoj našoj je sljedeći: 

Ukupno1 215 865
Par bez djece 348 18528,6%
Par s djecom659 81854,2%
Majka s djecom174 51714,3 %
Otac s djecom33 3452,9%

Možemo zaključiti da je nukleusna obitelj i kod nas najčešći oblik obitelji (svaka druga obitelj je takva), a i istraživanja koja ispituju obitelji i obiteljsku dinamiku većinom kao ispitanike uzimaju članove nukleusnih obitelji. Makar se zaključci mogu primijeniti i na obitelji koje čini jedan roditelj s djecom.

Betty Carter i Monica McGoldrick su u svojoj knjizi The Changing Family Life Cycle: A Framework for Family Therapy s ciljem razvijanja postupaka obiteljske terapije, objasnili koje su to faze koje prolazi jedna „prosječna“ obitelj, koji su razvojni izazovi svake faze te koje se sve teškoće mogu dogoditi u pojedinim fazama. 

Ova podjela nastala je u okviru sistemskog pristupa obitelji, koji gleda na obitelj kao na zajednicu elemenata, gdje promjena u jednom elementu utječe na sve druge članove sistema. Da prikažemo slikovito – obitelj je poput zupčanika u satu. Ukoliko jedan kotačić promijeni smjer ili brzinu okretaja te ako dodamo ili oduzmemo koji kotačić, cijeli sistem mijenja svoj način vrtnje.

1. Napuštanje doma – odrasli samci

Cilj ove faze je prihvatiti emocionalnu, socijalnu i financijsku neovisnost. To je period kada prestajemo ovisiti o roditeljima i njihovoj financijskoj pomoći (iako ona i dalje dobro dođe), kada sami plaćamo svoje račune i sami organiziramo svoje vrijeme. Tu se razvijaju  duboka  vršnjačka prijateljstva te se počinjemo aktualizirati na poslovnom planu. 

2. Ulazak u partnersku/bračnu vezu

Ponekad ulazak u čvrstu partnersku/bračnu vezu dolazi u isto vrijeme kad i napuštanje doma, te se prethodna i ova faza preklapaju. Ulaskom u čvrstu partnersku vezu, najčešće definiranu zajedničkim stanovanjem ili stupanjem u brak, redefiniraju se i dosadašnja prijateljstva i obiteljski odnosi sa širom obitelji, jer se nova osoba uvodi u postojeće i već uhodane odnose, te se samim tim obiteljski sustav mijenja.

3. Rođenje djeteta

Rođenje (posvojenje) djeteta je veliki krizni trenutak svake obitelji jer dolazak novog člana, bez obzira koliko on bio željen, zahtjeva veliku promjenu u ulogama svih članova obitelji. Pa tako neminovno dolazi do velike promjene u partnerskim odnosima, prvenstveno zato što partneri nemaju više dovoljno vremena posvetiti se jedno drugome kao do tada. Prioriteti su se promijenili – partnerski odnos bi do sada trebao biti čvrst i stabilan, te bi trebao izdržati ovaj period. To ne znači da je partnerske odnose potrebno zanemariti – nekada svjesno treba odvojiti vrijeme za rad na partnerskom odnosu, jer je on najjači zaštitni faktor kod svih vrsta roditeljskog stresa. Imate li kao roditelj osjećaj da imate podršku i pomoć od partnera/ice, lakše ćete podnijeti sve roditeljske izazove. 

Rast i razvoj djeteta donosi pred obitelj nove i nove izazove – ulazak u vrtić, dječje bolesti, polazak u školu te po djetetovim razvojnim periodima ovo vrijeme u obitelji se može podijeliti na dodatne tri podfaze

  • Vrijeme kada je dijete u dobi do 3 godine
  • Vrijeme kada je dijete u dobi do 7 godina (predškolsko doba)
  • Vrijeme kada je dijete školske dobi (od 7 do 13 godina)

Te faze su određene godina najmlađeg i/ili najstarijeg djeteta. Svaka od ovih podfaza donosi drugačije roditeljske izazove – dijete u dobi od 3 godine treba kontinuiranu skrb i brigu roditelja. Ta nova, roditeljska, uloga ponekad postane dominantna, stavljajući u drugi plan partnersku, prijateljsku ili rodbinsku ulogu. Vrijeme je to kada novi roditelji sve svoje vrijeme provode s djetetom, te ponekad nedostaje vremena (ili snage) za održavanje drugih odnosa. Roditeljska uloga jedina je u koju ulažu i kojoj se posvećuju. Ponekad pri opisu ovog ponašanja ne govorimo u množini, nego u jednini – kada samo jedan od roditelja potpuno uroni u roditeljsku ulogu ne gledajući ništa drugo, što može biti i problem u partnerskom odnosu.

Odrastanjem djeteta, te njegovim polaskom u školu, polako se mijenja vremenska zahtjevnost koju traži roditeljska uloga, odnosno roditelji imaju sve više i više vremena za sebe/drugu djecu/partnera/prijatelje. Ta promjena nekada dolazi kao olakšanje, a nekada dolazi kao novi krizni moment koji treba prevladati ukoliko su odnosi s drugima ili briga o sebi do sada bili potpuno zanemareni.

4. Obitelji s adolescentom

Rastom djeteta dolazi do njegove sve veće autonomije i samostalnosti. Ulaskom djeteta u adolescentsko doba, njegovi prioriteti se mijenjaju, te tada vrijeme s obitelji nije najvažnije već prevagu preuzima vrijeme provedeno s vršnjacima. Time se i obiteljski odnosi moraju redefinirati, na način da roditelji dobivaju više vremena za sebe ili za drugu djecu, ali i da djeca počinju preuzimati sve odgovorniju ulogu u obitelji i sukladno tome dobivaju sve više slobode. U ovoj fazi u obiteljsku svakodnevicu često ulazi i briga o starijim članovima obitelji – bakama i djedovima, te tako roditelji, odnosno odrasli članovi obitelji, imaju dvije generacije o kojima vode brigu. Ovo je period u kojem se odrasli članovi obitelji – roditelji – posvećuju i profesionalnom napretku, uspinjanju u karijeri, a vrlo često se javljaju i partnerski problemi obzirom da se roditelji moraju ponovno fokusirati na partnerske odnose jer su glavninu svoje roditeljske uloge „odradili“.

5. Obitelj iz koje djeca odlaze

Vrijeme u kojem najstarije dijete odlazi iz kuće i zasniva novu obitelj. U obiteljima s više djece fokus se premješta na mlađu djecu, dok kod obitelji s jednim djetetom ova faza odgovara i fazi praznog gnijezda.

6. Faza praznog gnijezda

U ovoj fazi roditelji ostaju sami – sva su djeca napustila kućanstvo, te se roditelji redefiniraju kao bake i djedovi, u obiteljsku strukturu ulaze nove osobe – partneri njihove djece. Slobodnog je vremena puno više, te se obitelj opisuje opet kao partnerstvo dvije osobe. Ponovno traženje bliskosti među partnerima može biti dosta zahtjevno, te su vrlo česte krize u partnerskom odnosu. Više u svakodnevnom odnosu nemamo toliko puno tema koje se tiču djece te je potrebno ponovno se zbližiti, pronaći zajedničke interese i teme koje nisu djeca. U ovoj fazi čest je krizni moment gubitka starijih članova šire obitelji – bake i djedova. I u ovom periodu ponašanje odraslih osoba se zna tumačiti kao „kriza srednjih godina“ – shvaćanje da je posljednji trenutak da učinim nešto veliko, ludo, drugačije i da okrenem život u nekom novom smjeru.

7. Starost

Period povlačenja iz života svoje djece, ostavljajući im prostor i vrijeme za potpunu autonomiju. Također roditelji se uče prihvaćanja novih uloga – baka i djedova, ali i osoba na zalazu profesionalne karijere. Vrlo često je odlazak u mirovinu krizni moment u ovom razdoblju jer, osim što na važnosti gubi roditeljska uloga, uloga produktivnog člana zajednice odlaskom u mirovinu također prestaje. Kao i svaka kriza, i ovaj period se može prihvatiti kao izazov te može rezultirati otkrivanjem novih/starih talenata, kvalitetnijim provođenjem slobodnog vremena i sl. U ovom je periodu jako  važan socioekonomski status obitelji jer on omogućuje više mogućnosti za kvalitetnije ispunjeno slobodno vrijeme.

Razvojne faze obitelji su opisne, one se znaju prelijevati jedna u drugu – posebice u obiteljima koje imaju više djece, pa je tako obitelj u jednom trenu u fazi koju određuje najmlađe dijete, a zatim u fazi koju određuje najstarije dijete. Najjači krizni momenti događaju se pri prelasku iz faze u fazu jer je tada potrebno „presložiti“ odnose unutar uže i šire obitelji kao sistema. 

U obiteljima s razvedenim roditeljima ubacuju se još i faze koje uključuju raspad partnerske veze, samostalno roditeljstvo te eventualne ulaske u nove veze. I u tom periodu razina krize se povećava, te je potrebno vrijeme, strpljenje ali i često pomoć stručnjaka, kako bi se ove faze „prehodale“. 

Poznavanjem razvojnih faza obitelji možemo bolje razumjeti i svoje, ali ponašanje svih članova obitelji kao sustava. Kad znamo što očekivati, nekako nam je lakše i prihvatiti predstojeće događaje te se nositi s njima. Normalizacija krize koju prolazimo u obitelji zaista je terapeutska. No, to ne znači da, ukoliko se prepoznajemo u nekoj od navedenih faza ili kriznih momenata i ne znamo se nositi s time, ne trebamo potražiti stručnu savjetovateljsku pomoć.

Autori Psihološkog prostora koji preporučuju članak: doc. dr. sc. Domagoj ŠvegarMatea Jukić, mag. psych.Hana Mehonjić, mag. psych., Tajana Ninković, mag. psych. i Dragana Đokić, spec. sci. psih..

Članak možete prokomentirati na našoj FB stranici:

https://www.facebook.com/psiholoski.prostor/posts/367081191677621