S pandemijom se pojavila posebna vrsta gađenja, a mjere kontrole rezultirat će kontraefektom

By | 24-05-2020
  • 2
    Shares

Psiholog Domagoj Švegar, docent na Sveučilištu u Rijeci, danas urednik Psihološkog prostora, razgovarao je s Ivom Lučićem, novinarom Hine, o izolaciji, strahu, moralnom gađenju, gomilanju toaletnog papira i mnogim drugim popratnim fenomenima pandemije. Intervju obuhvaća i osvrt na moguće negativne posljedice mjera kojima Vlada RH koristeći prisilu nastoji očuvati zdravlje stanovništva, a objavljen je 25. ožujka 2020. godine u mnogim medijima. Izdvajamo nekoliko odlomaka iz intervjua.


Intervju s koordinatorom Psihološkog proljeća:ZAGREB, 25. ožujka 2020. (Hina) – Hrvatske institucije su profesionalno…

Objavljuje Psihološko proljećeUtorak, 24. ožujka 2020.

Kakva je uloga straha, i kako se s njime nositi? Koja je još emocija osim straha važna u ovim okolnostima?

Strah je emocija koja ima funkciju da nas zaštiti, a aktivira se u situacijama kad se u okolini pojavi prijetnja našem zdravlju i sigurnosti. Kao i druge emocije, strah je adaptivan, a karakterizira ga širenje očiju, čime se povećava vidni kut i vjerojatnost uočavanja prijetnje, otvaranje usta da bi mogli što brže udahnuti što veću količinu kisika, neophodnog za ubrzavanje srčanog ritma, što nas priprema za napad ili bijeg.

Sve to povećava vjerojatnost preživljavanja u slučaju opasnosti poput rata, kada civili moraju čim brže potrčati u sklonište, međutim u situaciji virusne pandemije, takva fiziološka priprema nije adaptivna, već je čak i kontraproduktivna. Na primjer, ako smo u okruženju ljudi koji su potencijalni izvor zaraze, definitivno nam širom otvorene oči i usta ne povećavaju vjerojatnost da ostanemo zdravi, pogotovo ako netko od tih ljudi zakašlje ili kihne. Dakle, naš obrambeni mehanizam straha u ovakvim situacijama baš i ne funkcionira, a to znači da nemamo kontrolu, što je vrlo važna činjenica sa psihološkog aspekta.


Izvor: Novi list, 25. ožujka 2020. godine

Što je s drugim emocijama?

Vrlo važnu ulogu u ovim okolnostima igra emocija gađenja, koja nam je poput straha neophodna za preživljavanje. Funkcija gađenja je zaštita od zaraze. Svaki potencijalni izvor zaraze, poput fekalija ili rabljenog narkomanskog pribora, izaziva gađenje kod ljudi, neovisno u socio-kulturalnim čimbenicima. Na primjer, već sam miris fekalija aktivira refleks povraćanja, a pojedinci kod kojih takav zaštitni mehanizam ne funkcionira, teško da će prenositi svoj genetski materijal na potomstvo. Oni će vrlo vjerojatno pojesti pokvarenu hranu i brzo se razboljeti, a mnogi od njih neće ni doživjeti reproduktivnu dob.

Dakle, možemo reći da je gađenje evolucijski razvijen i adaptivan mehanizam zaštite od bolesti, a da bi takav mehanizam bio uspješan, on se mora aktivirati ne samo kada je nešto sigurna prijetnja za zdravlje, nego i onda kad je možebitna prijetnja. Dobar primjer za to je recimo psorijaza, stanje kože koje je ljudima gadljivo iako uopće nije zarazno.

Je li se u ovoj pandemiji pojavilo nešto posebno?

Ono što je u ovoj pandemiji zaista fascinantno jest aktivacija mehanizma moralnog gađenja, koje također ima funkciju da nas zaštiti od bolesti, a gotovo da je univerzalno za sve ljude. Kao što nam se gadi ispovraćani sadržaj nečijeg želuca, slično tako nam se gade i oni virusom zaraženi pojedinci, koji krše pravila o izolaciji. Mehanizam je u oba primjera isti, a funkcija mu je zaštita od zaraze. Zato mnogi ljudi za nemoralnog pojedinca čije ponašanje može imati tragične posljedice, smatraju prikladnim i dugogodišnji zatvor. Ali, slično kao i na primjeru psorijaze, koja izaziva gađenje iako nije zarazna, moralno gađenje će izazvati i pojedinci koji su zdravi, ali se ne pridržavaju uputa vlasti, čak i onda kada na primjer samo odu na vikendicu pridržavajući se svih zaštitnih mjera.

Izvor: Nacional, 25. ožujka 2020. godine